Sveti Juraj bio je rimski vojnik grčkog porijekla iz Kapadokije, pripadnik pretorijanske straže rimskoga cara Dioklecijana, a koji je bio osuđen na smrt jer je odbio odreći se svoje kršćanske vjere. Stari su Slaveni, pa tako i nakon pokrštavanja, vjekovima slavili kraj zime i početak proljeća. Tada se počinjala prva ispaša stoke nakon zime, a kitila se vijencima od proljetnog cvijeća koje ih je , kao i polja, štitilo od bolesti, uroka i zla. Biljke ubrane na dan Jurjeva smatrale su se čudotvornima i ljekovitima, a njima su se kitili i ljudi i životinje. Cvijeće bi se bacalo na krovove kuća za blagoslov i zaštitu, a potom se palio Jurjevski krijes koji bi mještani preskakivali u slavlju. Jurjevo je doista od pokrštavanja Hrvata tradicija rasprostranjena u svim krajevima zemlje, a korijene vuče iz pretkršćanskih kultura i običaja. Turopoljski je kraj čuvar kulture i folklora vezanog za ovog sveca koji je najavljivao blagostanje, plodnost i zdravu godinu obilježavanjem Jurjeva.