A jest mi slatko, nemate ni pojma – kazao nam je jučer na Vrbiku Marin Štefanić izlazeći iz automobila na parkiralištu koje je dan prije za njega još bilo zabranjeno. Rampom je ono bilo ograđeno i rezervirano samo za zaposlenike Gradske uprave – Područni ured Trnje, što je ljutilo kako Štefanića, tako i njegove susjede jer je 77 parkirnih mjesta poslijepodne i vikendima zjapilo je prazno, dok oni svoje automobile nisu imali gdje ostavljati.
Poprilično se “nasekirao”
O fenomenu “dajmo parking mukotrpnim radnicima Grada” pisali smo prije tri dana, što je, dojavili su nam, poprilično “nasekiralo” gradonačelnika Milana Bandića, koji je naredio da se istog trenutka rampe uklone, parkirna mjesta iscrtaju nanovo te postave ploče s cjenikom sata parkiranja. A što kaže gradonačelnik, napraviti se mora, pa je jučer na licu mjesta, odnosno iza zgrade u Vukovarskoj 56a, “osvanulo” sve što je naredio.
– Došli su radnici odmah dan nakon vašeg teksta i sve su tu uredili. Svima nam je drago da se to dogodilo jer ionako je ovdje druga zona i imamo stanarske mjesečne karte, ali nismo imali gdje parkirati. Ovi koji dolaze ovamo na posao imat će mjesta jer mi također ujutro odemo na svoja radna mjesta i u kvartu se može parkirati. Problem bi nastajao poslijepodne kad bismo se mi vraćali doma i nismo imali gdje ostaviti aute jer preko rampi nismo mogli – situaciju nam je objasnila Željka Ivek pa dodala kako su svi njezini susjedi bili revoltirani postavljanjem rampi na parkiralište početkom listopada.
Kao što smo i pisali, dio njih javio se i Vijeću gradske četvrti Trnje ne bi li im pomogli, a vijećnik Pero Kovačević poslao je u Grad zahtjev u kojem je tražio da parkiralište ponovno postane javno.
– Zvali su me iz Gradske uprave i rekli da će parkiralište biti dio druge zone, što su stanovnici Vrbika i željeli. Drago mi je da je bilo sluha – kazao nam je Pero Kovačević, dok je Dino Vrbec, kojeg smo također jučer sreli na Vrbiku, priznao kako je bio uvjeren da od pobune u kvartu neće biti ništa. Kako je kazao, obično Grad radi što hoće, na čemu na kraju i ostane.
– Vidite i sami da ljudi stalno organiziraju neke prosvjede, ali ništa im to ne znači. Iako, možda je ovo bio dobar put, ove male gerilske intervencije – kazao je Dino Vrbec, misleći na rampu koju su iživcirani stanari bloka potrgali. Da je ona i ostala, dodao je naš sugovornik, ista bi je sudbina vjerojatno snašla svaki put kad bi je popravili.
“Svečano” nije za “običan puk”
– Osim ako bi postavili kamere kod parkirališta, ali bolje da im ne dajem ideje – kroz smiješak je procijedio Vrbec, usput rukom signalizirajući jednom od susjeda da ima mjesta na parkiralištu pored njega. Ne znaju još ljudi, pojasnio nam je, dok mu je spomenuti kvartovski intimus, glavom isturenom kroz tek malo otvoreni prozor, vikao kako “na svečani parking on ne smije”.
– A tako smo ga zvali, “svečani”, jer za nas, običan puk, on nije bio – kazao nam je dvojac pa se ispričao jer im je vrijeme za jutarnju dozu kave i ćakule. Pridružujemo se i mi, ali, naravno, ne želeći smetati, sjedamo za susjedni stol u obližnjem kafiću, gdje krajičkom uha “hvatamo” da se tema parkirališta “pretresa” od usta do usta. Raspletom situacije svi su zadovoljni, ali ipak pomalo i skeptični.
– Da, da, sad je druga zona i bit će tako mjesec dana, a onda će opet vratiti sve na staro. Znate kako to bude kad se bura stiša. Dođe na isto i nikog više neće biti briga – govorio je jedan umirovljenik drugome dok su pijuckali svoje čajeve i listali novine. Neće, bio je uvjeren ovaj drugi jer, kako je objasnio svojem prijatelju, ako gradonačelnik nešto kaže, onda to tako mora biti. A Vrbikom se priča, dodao je, da je naređenje o vraćanju parkirališta građanima “došlo baš, ono, od vrha”.
Stavi katadioptere, vadi katadioptere, stavi rampe, vadi rampe....sve građani plaćaju, pa nije važno