– Vidite, slikanje me održava, sve bi drugo bilo vegetiranje. Osjetio sam kako je najteže kada čovjek zadrži volju za rad, a polako gubi moć. Zato najviše volim kada iz doma, gdje sam trenutačno, dođem ovdje, u atelje, i nešto radim – objašnjavao nam je Slavo Striegl nekoliko dana prije svoje smrti.
Željeli smo napraviti priču s najstarijim živućim hrvatskim akademskih slikarom. Nismo znali da će ta priča zauvijek ostati u novinarskom bloku i da ćemo o Slavi morati pisati posve drugačije intonirani tekst. Ni tijekom tog našeg razgovora nije prestajao raditi, kao da je znao da se bori s vremenom.
Pričao nam je i o planovima, imao ih je dosta, ali i o sjećanjima i razlozima ostanka u Sisku.
– Oduvijek su me privlačile te vode i magle, ta atmosfera, taj neprekidni pokret – govorio je sjetno. I nekoliko dana kasnije kao da je nestao u magli koju je s ljubavlju godinama slikao. Njegov se život ugasio tiho i mirno, upravo kako je i živio. Svjedočili smo posljednjoj stvaralačkoj i životnoj epizodi Slave Striegla, po mišljenju mnogih jednog od naših najvećih akvarelista i animalista.
U malom ateljeu u svom stanu i u 95. godini želio je zadržati stvaralački duh. Snažna volja u krhkom tijelu ipak je popustila. Do posljednjeg je trenutka, zbog sve slabijeg vida, stvarao samo kolaže velikih formata. Striegl je rođen u Sisku 9. rujna 1919. i cijeli radni i životni vijek ostao je vjeran rodnom gradu. Studij na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti završio je 1944. u klasi Z. Šulentića. Donaciju od 319 slika darovao je Sisku. Posljednji ispraćaj velikog umjetnika je danas na sisačkom Gradskom groblju u 14 sati.
