Kad je nedavno Katarina Peović iz ultraljevičarske Radničke fronte u Saboru za Plenkovićevu Vladu ustvrdila da je kvislinška, to se moglo pripisati njezinu ultraljevičarstvu, radikalizmu, ideološkoj budalaštini, ali i željom za privlačenje pažnje, što je i postigla. Iako je i za ultraljevičarku krajnje neprimjereno da demokratski izabranu vlast nazove kvislinškom. I mislili smo da je to sve. Štoviše, nije bilo baš nekih posebnih osuda takvog njezina dodatnog radikaliziranja. No posve je ispod radara prošlo da je na njezinu tragu nekoliko dana poslije bio predsjednik države! Zoran Milanović, sav zajapuren oko situacije u BiH, i nakon najnovijih odluka Visokog predstavnika, također je u salvi optužbi na račun Plenkovićeve Vlade izrekao da je, među ostalim, i kvislinška! I tome nitko nije pridao neku pažnju. Možda zato što smo od Milanovića dosad čuli već svakakve bljezgarije? Ili se misli da je to nebitno? Ljudi moji, predsjednik države za Vladu kaže da je kvislinška, za Vladu kojoj je dao mandat prema Ustavu. Pa nije isto kad takvu besprizornu idiotariju izreče zajapurena ljevičarka ili šef države, koliko god on bio zajapuren. To je za svaku osudu!
Po toj logici, zasto se "bravar" ne naziva kvislingom ako znamo da je instaliran iz Kominterne, uveo Staljinovu komunisticku diktaturu i naredjivao ubojstva i zlocine po uzoru na svojeg mentora Staljina?