Dugovječni gradonačelnik Ljubljane, 65-godišnji Zoran Janković danas ide u utrku za peti mandat. Sve ankete idu njemu u prilog, upućuju na to da će pobijediti već u prvom krugu. Janković, osim o izborima, otvoreno govori i o optužbama protiv sebe, prijateljstvu s gradonačelnikom Zagreba Milanom Bandićem, o Ivici Todoriću, a priznaje i da mnogima u Sloveniji smeta njegovo srpsko podrijetlo te da mu je žao što nije postao premijer jer bi granični spor s Hrvatskom davno bio riješen.
Sve ankete kažu da ćete ponovno pobijediti u utrci za gradonačelnika Ljubljane. Kako objašnjavate tu svoju superiornost?
Trebate pitati građane Ljubljane zašto me izabiru. Imam izvrsnu ekipu suradnika već 12 godina. Napravili smo više od 2000 projekata i ljudi to prepoznaju. Drugi protukandidati, prije i sada, obećavaju brda i doline, a za to nemaju baš neka pokrića. Iako su za sada ankete na mojoj strani i govore da ću pobijediti, najbolja je anketa sam dan izbora, vidjet ćemo što će se dogoditi. Građani Ljubljane jako dobro znaju da su pred nama projekti koje treba završiti, i u infrastrukturnim, i u sportskim i u kulturnim sektorima.
Vratimo se malo unatrag. Zamalo ste postali premijer Slovenije, što se tada dogodilo i zašto niste postali premijer, to je samo trebala biti formalnost jer imali ste sve u svojim rukama?
Da budem točan, ovo su sada moji sedmi izbori. Četiri puta bio sam izabran za gradonačelnika Ljubljane, i to uvijek u prvom krugu s otprilike 60 posto glasova, dva puta kandidirali smo se na državnim izborima, 2011. smo i pobijedili. Tada nisam mogao formirati vladu jer su me izdali ljudi s kojima sam već bio dogovorio koaliciju, Gregor Virant, kojeg danas više u politici nema. Parafirali smo koalicijski sporazum, nedostajala su nam samo dva glasa, a potom nam je okrenuo leđa. Da smo tada došli na vlast, slovenskim građanima bilo bi danas daleko bolje. Isto tako, moglo je biti bolje i za Hrvatsku jer bismo tada riješili sve nesporazume oko granice koje imamo. Gradonačelnik Bandić i ja izvrsno surađujemo i razumijemo se. A politika koju vode političke stranke i u Hrvatskoj i u Sloveniji neće dovesti do rješenja jer njima ne odgovara da se riješi taj spor na kojem uvijek dobivaju političke poene za unutarnje potrebe u zemlji. Naime, jedne godine mi imamo izbore, a druge godine vi, i tako se samo vrtimo u krug. Sve se stvari u životu vraćaju pa tako i Janezu Janši, s kojim nisam u dobrim odnosima. Eto, i njemu se to sada dogodilo, pobijedio je na izborima, ali nije uspio formirati vladu.
Tvrdite da biste lako riješili spor između Hrvatske i Slovenije, kako biste ga riješili da ste tada postali premijer?
Pitanje spora oko granice za mene nije nikakvo kompleksno pitanje. Jedan vaš političar govorio je istinu. Hrvatska ne smije, na temelju arbitražne odluke, reći “super su prošli i dobili više nego što treba”, a Slovenci ne smiju reći da su prošli lošije. Treba ići među ljude i slušati što oni kažu. Političari stvaraju razdor među ljudima. I jedni i drugi dolaze ribarima i kažu: “Samo vi lovite ribu, a mi ćemo riješiti problem”. Ne rješavaju se problemi lovom ribe. Treba sjesti i dogovoriti se. Za ljude koji žive na pograničnom dijelu ne postoji nikakva granica, oni žive u slozi i međusobno se razumiju. Političari moraju među te ljude i njih pitati što misle o tome te zajedno formirati granicu poštujući arbitražnu odluku.
Zašto se niste kandidirali na parlamentarnim izborima 2018. godine? Tko zna, možda biste pobijedili i postali premijer?
Živim u blizini šume, tri kilometra od centra. Skoro svaki dan idem u šetnju i preispitujem sam sebe. Tako sam početkom godine razmišljao o četiri varijante: parlamentarni ili lokalni izbori, da odem u mirovinu, jer već imam sve uvjete, ili da se vratim u gospodarstvo. Eliminirao sam jedno po jedno i ostali su mi lokalni izbori. Mirovina bi za mene bila puna dosade. Zvalo me nekoliko političkih igrača da uđem u koaliciju s njima na parlamentarnim izborima, ali to sam odbio. Ankete su pokazivale da bih sa strankom Pozitiva Slovenija dobio između 10 i 12 posto, a ja u parlament, vjerujete mi, više nikada neću ići. Tri mjeseca koja sam proveo u parlamentu bila su dovoljna. To nije posao za mene. Volim vidjeti da se nešto radi, a ne samo da se govori. Spadam u lijevu opciju i na to sam ponosan. Ateist sam i poštujem povijest. Velika je stvar kada vam četiri vjerske institucije ili poglavarstva daju podršku unatoč tome što sam deklarirani ateist. Moja je filozofija, koju svi znaju, da različiti živimo zajedno i međusobno se poštujemo.
Spomenuli ste Milana Bandića. Po mnogočemu ste mu slični: dugo vladate metropolama, iza obojice su optužnice koje su se izjalovile, ni vi niste rođeni Ljubljančanin, ni on nije rođeni Zagrepčanin. Jeste li vas dvojica u nekom dogovoru?
Među gradonačelnicima glavnih gradova Europske unije Bandić ima najdulji staž. Iako, kako vi kažete, ima puno sličnosti, ima i puno razlika. Slični smo po tome jer obojica provodimo mnogo vremena među svojim građanima. I on i ja radimo za dobrobit grada Zagreba, odnosno grada Ljubljane. Ljudi to prepoznaju. Nije važno jesi li rođeni Ljubljančanin ili Zagrepčanin. Najvažnije je kakav si čovjek, gradonačelnik i što radiš za grad u kojem ti građani daju povjerenje. Sa skromnošću mogu reći da smo i moj kolega Bandić i ja pokazali i dokazali da se možemo nositi sa svime i napraviti najbolje za građane. Što se tiče optužbi, ne znam za što ga tuže. Nedavno sam dobio 13. parnicu u moju korist, još imam četiri otvorene. Jedino mi sud ostaje da dokažem svoju nevinost, a ne ulice, kao što to neki čine. Ne govorim o tužiteljstvu općenito, nego o konkretnoj osobi koja protiv mene vodi sve te optužbe. Policija je u kućnoj istrazi bila korektna. Nije mi ugodno ići na sud i svatko tko kaže da mu je svejedno, laže. Ali ipak je najgore kada ti krenu na obitelj. To je užas i to je teško shvatiti. Ako netko ima nešto protiv mene, neka kaže, a sud je tu da odluči. Siguran sam da će pravda pobijediti.
Spomenuli ste obitelj. Bili ste uhićeni zajedno sa sinom Jurom. Kakav je osjećaj kad vam sina privodi policija?
Sve je to bio grozan osjećaj. Nisam bio priveden. Bila je to kućna pretraga. Policija je svoj posao obavila korektno. Nevjerojatno je da su prije nego što je došla policija u 6 sati ujutro ispred kuće bile postavljene sve TV kamere, i to kao slučajno. Da je sve to unaprijed pripremljeno, dokazuju i novinari koji su došli prije policije i istražitelja. To je grozan osjećaj, pogotovo kad krenu na obitelj. Napravili su puno štete mojoj djeci koja nisu ništa kriva. Vjerujem da ću na sudu dokazati svoju nevinost.
Kada biste uspoređivali Zagreb i Ljubljanu, kako biste to opisali?
Suradnja Zagreba i Ljubljane sjajna je unatoč politikama koje vode dvije vlade. Ne miješam se u visoku politiku. Kao gradovi surađujemo jako dobro, čak imamo i zajedničke europske projekte. Moram priznati da mi, gradonačelnici, imamo daleko lakši posao. Kod nas političko opredjeljenje nije važno, nema razlike lijevi ili desni. Jednostavno moraš gledati imaš vrtić, nemaš vrtić, imaš školu, nemaš školu... Ne sjećam se da me tko pitao jesam li lijevi ili desni. Surađujemo sa svim gradonačelnicima država bivše Jugoslavije: Sarajeva, Podgorice, Beograda, Skoplja... Kolegi Milanu Bandiću dao sam podršku na zadnjim izborima, čisto kolegijalno. Milan Bandić i ja, kao što sam već rekao, slični smo u odnosu prema ljudima. Volimo razgovarati s njima, znamo saslušati njihove probleme i tražiti rješenja. Možda tu leži tajna zašto nam ljudi daju povjerenje. Osim Bandića, imam mnogo drugih kolega u Hrvatskoj s kojima se rado viđam.
Odete li kad u rodno Smederevo? Što osjećate prema tom gradu?
Ne idem u Smederevo, nego u svoje selo koje je udaljeno 24 kilometra od Smedereva. Nažalost, nisam išao već tri godine. Imamo tamo još kuću, staru 110 godina, i voćnjake, a o svemu se brine susjed. Veseli me kad idem tamo jer vratim se u djetinjstvo. Igrao sam nogomet i čak bio velika nada. Tamo su moji prijatelji još od malih nogu.
Je li vaše srbijansko podrijetlo ikada ikome bilo problematično u Sloveniji?
Naravno da nekome smeta moje podrijetlo, ali, iskreno, time se ne opterećujem. Ako nemaju ništa drugo reći protiv mene, onda imaju to, da sam Srbin po ocu, a Slovenac po mami, tako da sam čistokrvni mješanac. Prvo smo se dijelili po državama, a sada netko pokušava i po gradovima, sutra ćemo se dijeliti po selima, ulicama… Stalno neke podjele koje nikome ne koriste. Moramo živjeti zajedno i raditi za boljitak naših građana, tu, gdje živimo, i bez ikakvih podjela. Već 12 godina pokrovitelj sam gay povorki. Kao matičar vjenčao sam i prvi istospolni par. To mi ne smeta i to je moja filozofija – različiti živimo zajedno u međusobnom poštovanju. Ispričat ću vam jednu anegdotu. Prije 5, 6 godina sjedili smo za večerom kolega Bandić i ja kod gradonačelnika Budimpešte. Onda me Milan Bandić pitao: “Zorane, kako tebe ti tvoji gayevi vole, a mene ne vole makar im sve dajem, pa čak i cestu”... Ja sam ga zatim pitao kada ima sljedeću povorku, a to je bilo za nekoliko dana, i rekao mu da imam rješenje za to – da ću doći u Zagreb i s njim ruku pod ruku šetati u povorci. Bandić je na to rekao: “Ja to ne mogu”. Gradonačelnik Budimpešte rekao je da im ne bi dao ni novac ni cestu. U tome je bit. Nemam ništa protiv drugog načina razmišljanja. Možemo zajedno sjesti i razgovarati o svemu i ne moramo se slagati oko nekih stvari.
Za koga ste lani navijali u košarkaškom finalu Slovenija – Srbija?
Naravno da sam navijao za Sloveniju. Da je bila umjesto Slovenije druga reprezentacija, izuzevši republike bivše države, naravno da bih navijao za Srbiju isto kao što navijam i za Hrvatsku. Navijao sam za Hrvatsku protiv Francuza i sada sam navijao za Dinamo. Meni je drago što je Dinamo uspio i nakon 50 godina prezimit će u Europi.
Jeste li populist?
Nisam populist u negativnom smislu. Ono što kažem, toga se i držim. Svakome se javim na telefon. Svakog prvog utorka u mjesecu imam dan otvorenih vrata, na kojem sam u 12 godina primio već više do 27.500 građana. Saslušam njihove probleme i zajedno tražimo rješenja.
Dobri ste s premijerom Šarecom, hoće li Šarec uspjeti išta napraviti s obzirom na to da ima široku i kompliciranu koaliciju?
To sam već i komentirao. Šareca mnogi podcjenjuju, ali mislim da griješe. Poznajem ga kao bivšeg gradonačelnika. Ta široka koalicija ima i jedan plus. Ima tu nekoliko ministara koji su stvarno dobri, bolji nego prošli i mogu puno doprinijeti u radu vlade. Koje su druge stranke imale alternativu ići u koaliciju s Janezom Janšom? Zato kažem da je ta široka koalicija dobra i da će funkcionirati. Dok je bio gradonačelnik Kamnika, dobro smo surađivali. On je prvi premijer, nakon osam godina, koji je s općinama potpisao ugovor o glavarini. Vjerujte mi da će Šarec mnoge iznenaditi svojim potezima, vođenjem politike i vlade. Šarecova je veličina da je ostao isti i da ga funkcija nije promijenila. Svjestan je, kao i ja, a što bi trebali biti i svi drugi koji su na funkcijama, danas si premijer ili gradonačelnik, a sutra više nisi, i zato trebaš ostati čovjek.
Bili ste dobar prijatelj s pokojnim Oliverom Dragojevićem?
S Oliverom sam bio dobar više od 35 godina. Bio je sjajan pjevač i još bolji čovjek. I žao mi je što ga više nema. Đorđe Balašević i ja prijatelji smo već 45 godina, od kada smo se upoznali na nogometu u Umagu.
Zaslužni ste za bombastičan razvoj Mercatora koji je svojedobno bio najveće poduzeće u Sloveniji s 15.000 zaposlenih. No onda su vas smijenili, a često se govorilo da su vas smijenili zbog politike. Tko vas je smijenio i zašto?
Smijenio me Janez Janša. Zašto? To treba njega pitati. Mislim da je osjećao da sam prejak, ne samo kao osoba koja vodi Mercator, nego i po popularnosti. Možda je tu vidio konkurenciju.
Možda vas je smijenio jer ste ateist, a on veliki vjernik?
Ne vjerujem da je zbog toga. Prijatelj sam s prvim predsjednikom Slovenije Milanom Kučanom, a on njega ne voli.
Jeste li bili tužni kad je Mercator otišao u Todorićeve ruke i kada mu je izbrisao ime?
Naravno da jesam. Dok sam bio predsjednik uprave Mercatora, željeli smo kupiti Konzum, pa sam razgovarao o tome s Ivicom Todorićem. Todorić je suštinski dobro postavio tvrtku. Ovo što mu se dogodilo nikome ne bih priuštio. Sad ne može izaći ni u jedan kafić u Zagrebu. Imao je jako dobru poljoprivredu, od Metkovića, voće i povrće, do Slavonije, pšenica, izuzetnu proizvodnju, PIK Vrbovec, Jamnica, Belje... ali, uništile su ga kamate. Nije mogao usuglasiti razvoj tvrtke uz kredit od tri milijarde eura po 11 posto kamata godišnje. Godine 2004. s Todorićem i Miškovićem pripremili smo projekt u kojem bi se te tri tvrtke udružile. To bi bio strahovit razvoj, ali na žalost projekt se nije realizirao.
Ne tako davno rekli ste da nitko ne može dekretom oduzeti Todoriću Agrokor. No ipak se nešto slično dogodilo, a Todorić je od ovoga tjedna u pritvoru...
Rekao sam da Todoriću ništa ne možeš uzeti, osim ako ode u stečaj ili se dovrši dokapitalizacija. Ali kada su pretvorili kredite u kapital, to je bila sasvim druga stvar. Todorić nije shvatio da mu sve ide nizbrdo i to je bio problem. Trebao je nešto poduzeti. Dati bankama da one vode taj koncern sa 60% kapitala, a da on zadrži 40%, i da nađu dobrog upravitelja. Danas bi imao nešto od toga. Nažalost, sada je sve išlo u krivom smjeru. Ekonomija je matematika.
Vjerujete li da je Todorić stvarno ostao bez ičega i nije ništa zaradio?
Ne želim ulaziti u to jer ne znam ništa o tome. Čujem da netko kaže da ima, a netko da nema. Ali, da je bio glavni gospodarstvenik u regiji, svi mi to znamo. Izgubio je ono što je najvažnije, poštovanje i ugled. Danas pitajte naše ljude, u Sloveniji i u Hrvatskoj, koliko su se natjecali da se slikaju s njim ili da sjede uz njega i budu u njegovu društvu... A sada svi bježe od njega. Doživio je prevelik rast i prevelik pad. S Todorićem se poslije odlaska u London više nisam čuo. Žao mi je što se sve dogodilo. Osobno Mercator ne bih nikada prodao. Dvije slovenske vlade različito su odlučivale: jedna Mercator nije htjela prodati, druga ga je prodala, s time da je njegova vrijednost od prve ponude gospodina Todorića od 210 eura po dionici pala na 86 eura, čime su izgubili dioničari. Dobile su samo neke banke, kojima je bio vraćen kredit.
Zašto Ljubljana ne kopira Zagreb i napravi malo sadržajniji Advent?
Zašto bismo mi išta kopirali? Svaka čast klizalištu i svemu, ali mi imamo svoj Advent i moramo biti autentični.
Izdali ste dozvolu za gradnju džamije, no nisu svi u Ljubljani sretni zbog toga. Kako napreduje taj projekt?
Kada sam prije 12 godina postao gradonačelnik, u tom gradskom vijeću pripremali su referendum protiv gradnje džamije. Prije pet godina zadnji dokument za gradnju džamije usvojen je jednoglasno u istom tom vijeću. Svi oni koji su bili protiv džamije danas je u predizbornoj kampanji više ne spominju. Džamija će biti otvorena 2019. godine, ponajprije zbog izuzetnog čovjeka, muftije dr. Nedžada Grabusa. Ateist sam, ali poštujem sve vjere i religije. U Ljubljani žive muslimani i red je da imaju mjesto za molitvu. Dobar sam s većinom vjerskih poglavara u Sloveniji.
Bojite li se vi muslimana, migranata, došljaka s istoka i juga?
Ne bojim se nikoga. Kada je prije dvije godine bio veliki priljev migranata, mi smo za njih pripremili 500 kreveta, doktore, hranu, sve što smo mislili da će im trebati. Svi ti migranti ljudi su od krvi i mesa. Netko je pobjegao od rata, neko od bijede i traži bolji život. Bitno je samo jesi li čovjek ili nisi.
Zašto Slovenija onda još nije uklonila žilet-žicu?
Nisam u vladi i žicu nisam postavio. Protiv žice sam i javno to govorim. Da sam postao premijer, žice ne bi bilo. Svi mi moramo raditi na rješavanju problema na izvoru, na Bliskom istoku i u afričkim zemljama. Kada nas je u gradskoj kući posjetio gospodin Junker, predložio sam mu da budžet NATO-a smanji za polovicu i taj novac namijeni Siriji za gradnju gradova, sela, za razvoj gospodarstva… Što ako dođe 100 tisuća ljudi pred granicu Slovenije? Hoćemo li angažirati vojsku da puca na njih, jer žica neće ništa spriječiti? Žica može zadržati 50, 100 ljudi.
Vaš premijer i prijatelj Marjan Šarec rekao je da nema potrebe sudjelovati na konferenciji u Marrakechu koja će se baviti legalnom migracijom... Što vi mislite o tome?
Ne komentiram državnu politiku. Nema potrebe. Negdje sam pročitao i vidim da se i kod vas u Hrvatskoj vodi prijepor o tome. Donald Trump zaboravlja da će mu se ono što sada radi vratiti kad-tad. Angela Merkel daleko je najjača političarka u Europi i nadam se da će sada postati i predsjednica Europske komisije. Moraju svi spustiti loptu i prestati zveckati oružjem.
Vaš prijatelj Milan Bandić ove je godine bio kod ruskog predsjednika Vladimira Putina koji mu je dodijelio orden. Vidim da ste i vi bili i dobili orden, zašto je vama dodijeljen?
Kao i Bandić, orden sam dobio za produbljenje prijateljskih odnosa dviju zemalja. S Putinom, kojeg iznimno poštujem, sastao sam se tri puta. Ono što je meni drago jest da su Rusi, prvi na svijetu, postavili spomenik vojnicima koji su poginuli u ratu protiv nacizma i fašizma u Prvome i Drugome svjetskom ratu. U Drugome svjetskom ratu vojska naše bivše države bila je na strani pobjedničke vojske koja je porazila fašizam i nacizam, najveće zlo 20. stoljeća. Tako trebamo nastaviti funkcionirati. Nažalost, neki pokušavaju obnoviti taj fašizam i nacizam i pitam se što je to u glavama tih ljudi.
Bojite se porasta ekstremizma i desnice u Europi ali i na našim prostorima?
Naravno da se bojim, ali ne zbog sebe, nego zbog svojih unuka i mladih naraštaja. Jer ovog puta, ako se dogodi rat, nitko neće preživjeti, svijet će nestati. Vidite čime se sve barata i kakvo oružje imaju! Danas stisneš jedan gumb i ubiješ milijardu ljudi.
Ljubljana je svojedobno bila proglašena najsigurnijim gradom u jugoistočnoj Europi. Je li to i danas?
Još uvijek je Ljubljana među 20 najsigurnijih gradova na svijetu. U Ljubljani je život fenomenalan. Mi, gradonačelnici, moramo učiniti sve da osiguramo kvalitetan život našim sugrađanima. Jako sam ponosan na to što je naš grad jedan od najsigurnijih na svijetu.
Gdje ljetujete?
Svake godine, već osam godina, u istom hotelu, na istoj plaži, šest dana sa ženom i mamom, koja ima 89 godina, a sada i s unukama u Rovinju u Monte Muliniju. Tamo nam je lijepo, super se osjećamo, a plaža je prekrasna. Osoblje i usluga u hotelu fenomenalni su, hrana je odlična. Rovinj je odavde udaljen samo dva sata. Izuzetno poštujem ono što je Adris grupa pod vodstvom gospodina Ante Vlahovića napravila u turizmu.
Idemo malo na Ljubljanu – oslobodili ste centar grada od automobila, je li to vaš najveći uspjeh u ovih 12 godina mandata?
Apsolutno. To je najveće dostignuće. Ali napravili smo i 13 mostova, uveli šest električnih besplatnih vozila koja voze po središtu grada, imamo električni vlak, sagradili smo garažu pod Kongresnim trgom, koja je bila proglašena najboljom u Sloveniji... Zbog toga građani Ljubljane i gosti koji se šeću centrom dišu svjež zrak. Malo je europskih gradova koji su postigli nešto slično. Zato smo bili i proglašeni Zelenom prijestolnicom Europe.
Pametan ovaj Zoki. Kad u SLO vlada predizbornja šutnja, on kupio reklamu na VL.