Za Kristovo uskrsnuće teolozi kažu kako je stvaran događaj koji je imao povijesno potvrđena očitovanja jer su apostoli dali svjedočanstva o onome što su vidjeli i čuli. Sveti Pavao piše Korinćanima da im je “predao najprije ono što sam i sam primio: da je Krist, u skladu s Pismima, umro za naše grijehe, da je pokopan, da je treći dan, u skladu s Pismima, uskrsnuo, da se ukazao Kefi, potom Dvanaestorici”.
No skeptici postavljaju pitanje odakle potječe tvrdnja da je Isus uskrsnuo, odnosno je li to manipulacija stvarnosti koja je imala izvanredan odjek u ljudskoj povijesti ili je činjenica toliko iznenađujuća i neočekivana sada kao i onda njegovim zapanjenim učenicima? Teolozi kažu kako se na ta pitanja razumsko rješenje može naći ako se istraži koja su bila ondašnja vjerovanja ljudi o životu poslije smrti i da se procijeni može li ideja o uskrsnuću biti logična pojava u njihovu načinu razmišljanja. Za početak, u grčkom svijetu postoje reference za život poslije smrti, ali s jedinstvenim karakteristikama. Had, ponavljajući motiv još od Homerovih epova, boravište je smrti, svijeta sjena koji je kao nejasno sjećanje u prebivalištu živih. Ali Homer nikad nije pomišljao da je u stvarnosti moguć povratak iz Hada. Platon je iz drukčije perspektive nagađao o reinkarnaciji, ali nije mislio na oživljavanje jednom mrtvog tijela kao o nečem stvarnom. Naime, iako je ponekad govorio o životu poslije smrti, nikada mu nije došla na pamet ideja o uskrsnuću, odnosno o povratku tijela bilo kojeg pojedinca u život na ovome svijetu – objašnjava tim teologa sa sveučilišta Navarra, dodajući kao je u židovstvu to razmišljanje dijelom zajedničko i dijelom drukčije.
Otvori KEKS Pay
Dokaz ne može biti teološki....jedino znanstven. Ono što nije znanstveno dokazano,dokazati se ne može.