Željko Sopić bio je solidan vezni igrač. Ponikao je u Zagrebu, a najbolje godine proveo je u klubu koji se danas zove Rot Weiss Ahlen, u Sopićevo vrijeme zvao se LR Ahlen, i opstajao je, uglavnom, u zlatnoj sredini Druge Bundeslige. Igrajući kao standardni prvotimac u Zweiti ili Cvajti, tom vječnom mrijestilištu neostvarenih njemačkih i europskih nogometnih talenata, te pod vrućim i gotovo uvijek punim tribinama malih i velikih njemačkih gradova, Sopić vjerojatno nije zaradio veliki novac, niti je postao zvijezda i nogometni besmrtnik u domovini, ali je u društvenom, a možda i u igračkom smislu, napravio sadržajniju karijeru od tolikih svojih mnogo čuvenijih vršnjaka.
Nazvati napad organizirane skupine u crnom, Sopić će reći “navijača”, a mi ćemo nešto slobodnije reći huligana, ili još preciznije, hrvatskih neonacista, na pet-šest sredovječnih do starijih poljskih, Sopić će reći “navijača”, a mi ćemo preciznije reći nogometnih turista iz Poljske, “sukobom hrvatskih i poljskih navijača”, isto je kao napad pripadnika Sturmabteilung odreda na skupinicu Židova, negdje u Njemačkoj 1933., nazvati sukobom navijača
Otvori KEKS Pay
