Na današnji dan, 28. veljače 1986. godine u centru Stockholma ubijen je švedski premijer, Olof Palme. Dok se te večeri sa suprugom vraćao iz kina, ubojica mu je, iz neposredne blizine, pucao u leđa. Time je, na tragičan način, prekinut drugi premijerski mandat čovjeka kojeg su smatrali kreatorom moderne Švedske. Na međunarodnom planu bio je kritičar američkog rata u Vijetnamu i aparthejda u Južnoafričkoj Republici, a zagovarao je i razoružavanje velikih svjetskih sila. Mnogi stoga atentat, na 59-godišnjeg Palmea uspoređuju s onim na Johna F. Kennedyja.
Dužnost predsjednika švedske Vlade Sven Olof Joachim Palme prvi je put preuzeo 1969. godine i obnašao ju je do 1976. Njegov drugi mandat započeo je 1982., a prekinut je atentatom, posljednjeg dana veljače, 1986. godine. Tog je kobnog petka, kako je to često činio, Palme izašao bez tjelohranitelja te je sa suprugom Lisbeth, sinom Martenom i njegovom djevojkom otišao u kino. Gledali su komediju “Braća Mozart”, ne sluteći da ih tek minute dijele do obiteljske tragedije. Po završetku filma, nešto iza 23 sata, Olof je sa suprugom pješice krenuo kući. Dok su bezbrižno šetali najprometnijom ulicom Stockholma s leđa im je prišao ubojica. Prvi je metak, iz neposredne blizine, ispalio u premijera, a drugi u njegovu suprugu, koja je tada imala sreću u nesreći te je prošla tek s lakšim ozljedama, dok je smrtno ranjeni Olof ubrzo nakon atentata preminuo, piše u našoj arhivi.
Ispitano je 10 000 ljudi i pregledao 788 pištolja
Čitava Švedska, ali i svijet, bili su u šoku. Gomile ljudi iste su noći, sa svih strana, pristizale na mjesto zločina, donoseći cvijeće. No, pri tom su uništeni vrijedni dokazi koji su možda mogli pomoći istražiteljima. Prvi rezultati istrage stigli su brzo. Forenzičari su utvrdili da je na premijera pucano iz pištolja marke 357 Magnum, no među čak 788 pregledanih revolvera onaj iz kog je ubijen Olof Palme nikada nije pronađen. Istraga ubojstva pretvorila se u pravu trakavicu te je etiketirana kao 'najveća u globalnoj povijesti policije' , a švedske je porezne obveznike stajala 41 milijun dolara. Za 34 godine, koliko je trajala potraga za ubojicom, ispitano je čak 10 tisuća ljudi, od kojih je 134 priznalo zločin, no ispostavilo se da su sva ta priznanja bila lažna.
Među osumnjičenima desničar, narkoman i dizajner
Na vrućoj se stolici osumnjičenih našlo nekoliko onih čija su imena bila izdvojena i 'podebljana'. Među njima je bio Viktor Gunnarsson, ekstremni desničar koji je, nakon nekoliko saslušanja, zbog nedostatka dokaza, na kraju ipak pušten te je emigrirao u SAD-e, gdje je ubijen 1993. godine u, kako se navodilo, 'ljubavnom trokutu'. Visoko na popisu osumnjičenih za ubojstvo švedskog premijera našao se tada i sitni kriminalac, alkoholičar i narkoman, Christer Pettersson, koji je 16 godina prije
atentata na Palmea već okrvavio ruke ubivši bajunetom prolaznika. Sumnja je postala ozbiljna kada je upravo njega, među više ljudi koje su joj istražitelji pokazali, Olofova supruga navodno prepoznala kao ubojicu. Pettersson je bio osuđen na doživotni zatvor, no 1989., godine Viši sud ga je oslobodio, jer ipak nije bilo dokaza, a ni motiva koji bi ga povezali s ubojstvom premijera. Na slobodu je izašao bogatiji za 50 000 dolara, koliko je iznosila odšeta koju je dobio, a potom je počeo zarađivati naplaćujući intervjue. U želji da bude što interesantniji išao je tako daleko da je javno priznao ubojstvo Palmea, svjestan da policija nema dokaze koji bi ga mogli ponovo odvesti i zadržati iza rešetaka. Na samrti je nazvao Palmeova sina, tvrdeći da mu želi otkriti detalje vezane za ubojstvo, no njih se dvojica nikada nisu susreli te je tu tajnu odnio sa sobom u grob.
Pod ozbiljnom se sumnjom našao i Stig Engström, grafički dizajner koji je radio nedaleko od mjesta na kom je izvršen atentat, u zgradi osiguravajuće kuće Skandia. On je te večeri s posla izašao dvije minute prije no što se dogodilo ubojstvo, a nakon dvadesetak minuta se vratio u tvrtku te je ispričao čuvarima što se dogodilo. Istraga je potvrdila da je upravo Engström bio jedna od prvih osoba koje su se kobne noći našle na mjestu zločina, no on je tvrdio da je Palmeu pokušao pomoći, te je kasnije policiji ponudio da bude svjedok ubojstva. Njegovu je situaciju otežavala i činjenica da je bio protivnik Palmeove ljevičarske politike, a sumnje je rasplamsavalo i to što je prošao vojnu obuku te je bio član streličarskog kluba. No, Engström je svoje priče često mijenjao te je na koncu zaključeno da je nepouzdan i željan medijske pažnje, što ga je skinulo s popisa osumnjičenih, a nedugo nakon toga, počinio je samoubojstvo.
Trgovci oružjem, UDBA, CIA...
Uz brojne osumnjičene, još su brojnije bile razne teorije o atentatu na švedskog premijera, po kojima se široki spektar krivaca kretao od trgovaca oružjem i švedskih neonacista, preko bijelih Južnoafrikanaca, Kurda i ultralijeve terorističke organizacije Baader-Meinhof, pa do CIA-e i UDBA-e.
Naime, jugoslavensku je tajnu službu, kao mogućeg naručitelja, 'osumnjičio' njemački tjednik Focus, pozivajući se na Vinka Sindičića, nekadašnjeg agenta UDBA-e. Sindičić je, naime, tvrdio da je, po nalogu službe, Palmea ubio Ivo D. iz Zagreba, kako bi se diskreditirao hrvatski emigrant, Nikola Štedul, koji je živio u Švedskoj i kojem je, navodno, trebalo pripisati atentat. Uz Ivu D. iz Zagreba, etiketa ubojice 'prilijepljena' je i čileanskom desničaru, Robertu Thiemeu. On je, po toj teoriji, ubio premijera Švedske da se osveti za dobrodošlicu koju je ta zemlja iskazala čileanskim ljevičarima koji su, nakon ubojstva Salvadora Allendea, 1973. godine, napustili zemlju.
POVEZANI ČLANCI:
Osim UDBA-e, na klupi potencijalnih krivaca našla se i CIA, po teoriji Richarda Brennekea, poslovnog čovjeka iz Oregona, koji je tvrdio da je bio njen agent, što je američka agencija nazvala “potpunom besmislicom”, navodeći da Brennek nikada nije bio u njihovoj službi. Da je ubojstvo povezano s trgovinom oružjem tvrdio je pak povjesničar Jan Bondeson, pojašnjavajući kako je Olof Palme, upravo na dan kada je ubijen, saznao za malverzacije švedske tvrtke Bofors i podmićivanje indijskih vladinih dužnosnika s ciljem sklapanja unosnog posla s Indijom. Oružje je bilo temelj za još jednu od teorija prema kojoj je Palme ubijen zbog nerealizirane prodaje švedskih topova indijskoj vojsci, u što su navodno bile upletene i tajne službe. No, postojale su i teorije koje su lopticu krivnje vraćale na domaći teren - po njima, atentat je bio rezultat zavjere švedskih policajaca tvrde, desne orijentacije.
Neslavan kraj istrage
Nakon gotovo tri i pol desetljeća, pokušaja da se čvor raspetlja i da se konačno povežu konci, 2020. godine švedski su tužitelji objavili kako je istraga o atentatu na premijera Olofa Palmea okončana. No, bio je to neslavan kraj 34 godišnje 'trakavice'. Zaključeno je, naime, da se zna tko je ubojica, no ne može mu se suditi, jer je on mrtav već punih 20 godina. Time se priča, naravno, vratila na jednog od već spomenutih aktera - glavnog sumnjivca, Stiga Engströma, koji je 2000. godine počinio samoubojstvo. Glavnom tužitelju, Krister Peterssonu nije, stoga, preostalo ništa drugo nego da zatvori istragu o ubojstvu Olofa Palmea - ubojstvu koje je i danas, nakon 38 godina, obavijeno velom tajne, jer su mnoga pitanja ostala bez odgovora.
Olof Palme je prije svega bio ljevičarski bedak koji je inzistirao da se kao premijer kreće bez osiguranja jer je on spontan, opušten i dobronamjeran. Zato premijeri i predsjednici imaju osiguranje. Da to spriječe.