Prije točno godinu dana preminula je poznata hercegovačka “ljekaruša” s. Ljubica Bernardica Kovač. Otišla je iznenada i bez velikih najava, tj. onako kako u Nebo odlaze oni ljudi koji su odmah i u svakome trenu pripravni za njega. No prva misao koja mi je prošla kroz glavu kada sam čuo tu vijest bila je – santo subito! Odnosno, “svetac odmah”, slogan koji je osvanuo na Trgu sv. Petra u Vatikanu istoga trenutka kada je preminuo papa Ivan Pavao II. Naime, postoje ljudi, i svatko to može posvjedočiti, za koje smo još za njihova života sigurni da su sveti. Ne samo zbog njihove dobrote, plemenitosti, velikodušnosti i sve sile životnih krjeposti, nego zato što u njima svijetli neka nevidljiva svjetlost koja nije od ovoga svijeta i kojom oko sebe šire ljubav, radost i mir koji se ne mogu steći i naučiti nikakvim vještinama i tehnikama. S. Ljubica Kovač bila je upravo iz reda takvih ljudi.
Zašto se objavljuju ovako nacijonalni beznačajni članci o osobama i nacijonalno nebitnim događajima iz strane zemlje,a ne obijavljuju interesantne i intrigantne vijesti iz Hrvatske i stvara se dojam da je Hercegovina u RH?Slavonija se raspala ekonomski i populacijsku,Lici Baniji i Kordunu Bog je rekao laku noč,jedino lstra Zagreb i Međimurije vuku Hrvatsku,ali vijesti iz Istre i Međimurija koje nisu u kanđama HDZa idu na "kapaljku",a znamo i zašto,ZNA SE!