Prije početka misnog slavlja, koje je na Koševu vodio papa Franjo, mnogi su primijetili veselog, razdraganog glumca Enisa Bešlagića. Osmjehivao se svima koji su ga zvali "Šemso", slikao se s brojnim prijateljima, ali više od toga, s glavnim producentom Damirom Ramljakom Tigrom provjeravao je jesu li svi detalji spremni za misno slavlje. Danima je volontirao. Enisova nazočnost u najvećoj crkvi na otvorenom doživljena je s velikim simpatijama. Katolici su se tog dana lijepo osjećali na Koševu, pa i zbog toga jer je s njima bio i "Šemso".
Fotografije Bešlagića s prijateljem Halidom Bešlićem uz papinu stolicu na oltaru doživljene su s velikim simpatijama. Njih dvojica razoružavali su sve one koji su Bošnjake-muslimane gledali kroz negativni stereotip. Na dočeku Svetog Oca u toj svojoj spontanosti učinili su nesvjesno više na približavanju Hrvata i Bošnjaka nego sve nevladine udruge koje za to dobivaju veliki novac. Enisu Bešlagiću, "poznatom glumcu koji je muslimanske vjeroispovijesti", kako ga je predstavio don Tomo Knežević, papa je u sarajevskoj zračnoj luci rekao "Grazie".
Uz Enisa i Halida, velik broj Bošnjaka i Srba uistinu se trudio da se ponajviše Hrvati katolici osjećaju ugodno sa svojim vjerskim poglavarom. Nakon dugo vremena osjećalo se istinsko zajedništvo. Koliko je ono važno, svjedoči i činjenica da je toga dana najčešće izgovarana riječ bila mir. U njegovu učvršćivanju isticani su pozitivni primjeri. Osobito oni iz vremena zla. Tako je o svom iskustvu papi govorio bosanski franjevac fra Jozo Puškarić. Koji je u srpskom logoru 1992. proživio golgotu. Preživio je i zahvaljujući dobroti muslimanke Fatime koja mu je nekako dostavljala hranu.
Na odlasku iz Sarajeva hrvatskom članu Predsjedništva BiH Draganu Čoviću papa se povjerio kako ga se u Sarajevu najviše dojmila upravo ta priča. Fatimin primjer u ratu, poput Enisova i Halidova u miru, govori o bogatstvu suživota i veličanstvenoj ljubavi čovjeka prema čovjeku, bez obzira na vjeru i naciju. Takvo ozračje uistinu je živjelo toga 6. lipnja kod većine građana Sarajeva i BiH.
Teško je bilo pronaći bilo kakvu sitnicu koja bi kompromitirala veličanstveni doček pape. Sve je funkcioniralo savršeno. Mediji su se natjecali u isticanju pozitivnih primjera. Međutim, jedna izjava koja je ostala potpuno neprimijećena osobno me jako šokirala. Poglavar Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović je u govoru koji je održao na međureligijskom susretu s papom Franjom rekao jednu rečenicu koja nije bila u njegovu pripremljenom tekstu. Rekao je Papi: "Mi, bosanskohercegovački muslimani, želimo posebno razvijati naše dobre odnose s katolicima u BiH u duhu Ahdname sultana Mehmeda II. Fatiha." Nakon ove izjave odmah sam pogledao je li ovo autentičan govor koji se po protokolu šalje papi pet dana prije njegova pohoda. Šokirao sam se kada sam primijetio kako te rečenice na službenim stranicama nema. Dodana je nakon što su govori poslani u Vatikan.
Ahdnama je povelja kojom je sultan Mehmed II. prilikom osvajanja Bosne 1463. dao pravo franjevcima da slobodno obavljaju vjersku službu. Ta činjenica, da se nekome nešto daje, sama po sebi govori o tadašnjem podređenom položaju katolika. Franjevci su po tom međunarodnom ugovoru priznali sultana za svojega gospodara, a on im obećao provedbu Ahdname: "... dokle god mi oni budu služili, dok se budu pokoravali i dok budu odani mojoj zapovijedi." Broj kršćana u vrijeme Ahdname s oko 750.000 smanjio se, prema povijesnim izvorima, na oko 80.000.
Vjerojatno je "duh Ahdname" reis spomenuo s drugom nakanom, ali neki bi u BiH mogli pomisliti kako i u današnje vrijeme netko nekome treba davati prava. Jasno je da bi takva BiH, u kojoj bi neki dijelili, a drugi dobivali prava, bila osuđena na raspad.
Nasuprot tomu, treba graditi ozračje jednakopravnosti, zajedništva, kakvo se osjećalo za papina posjeta Sarajevu. Međusobno uvažavanje je najsnažniji međunarodni dokument o suživotu Hrvata, Bošnjaka i Srba. Kojemu su dojmljiv potpis i pečat već dali ljudi poput Enisa Bešlagića. Uz papino Grazie, i mnogi drugi mu trebaju reći "Hvala"!
I mene je ta recenica sokirala a niko ne nije ni spomenuo. Bezobrazno i s visine tom je recenicom pokazao da i dalje misli da su Hrvati BIH "zimije", potlaceni kao sto su bili u 15 stoljecu, koje je sultann svojom miloscu ostavio na zivotu. Odmah se postavio u rang Sultana koji je eto, dobar i milostiv, pa ce pustiti ljude da ispovijedaju svoju vjeru sve dok su dobri i poslusni. I dok njih priznaju za glavne. Zato je prica o multi kulti u BIH smijesna. To su samo price za malu djecu i medjunarodnu zajednicu.