Koga briga za klimatske promjene dok bjesni rat u Ukrajini, preslaguje se geopolitička karta svijeta onako kako se nije preslagivala još od kraja hladnog rata, divljaju cijene energenata pa nas posljedično "ubija" rekordna inflacija, svaki dan u trgovinama nešto novo poskupi...
Recite to ovih dana građanima Obrovca, Gračaca, Hrvatske Kostajnice, Duge Rese i drugih mjesta smještenih uz rijeke koje dosežu rekordne vodostaje i prijete izlijevanjem iz svojih korita ili su se već izlile. Kada su u Obrovcu prije desetljeće i pol gradili zaštitni zid kako bi se zaštitili od poplava na temelju projekcija stručnjaka, među ostalim i klimatologa, mislili su kako će im on biti dovoljan za idućih sto godina. Eto, nije izdržao ni petnaest. Mnogi sliježu ramenima i govore da "ovakvo što nitko nije mogao predvidjeti" i da je "klima poludjela". Eto, tako su se posljednjih dana teme o klimatskim promjenama ponovno našle u medijima nakon što su ih svi zapostavljali dulje od godinu dana pod izlikom da "ima trenutačno i većih problema".
>> GALERIJA Strah, tuga i jad: Ovo su razmjeri štete koja je u Hrvatskoj dosad nastala od poplava
Sjetite se koliko se samo pisalo o famoznom summitu COP 26 koji je održan 2021. godine u Glasgowu, a onaj održan godinu poslije, odnosno lani, obilježen je negdje na marginama. Velike krize svaki put zasjene problem klimatskih promjena, a u skladu s tim ponašaju se i vodeći svjetski čelnici. U smislu – kada je sve u redu i nemamo drugih briga, govorit ćemo o zelenim politikama, energetskoj tranziciji, ugljičnoj neutralnosti, održivosti i ostalim zelenim temama, ali čim se pojavi naoko veći problem, sve to ćemo gurnuti pod tepih. Problem je u tome što – veći problem ne postoji. Najveća opasnost s kojom se cijelo čovječanstvo do sada suočilo upravo su klimatske promjene čije posljedice vrlo konkretno ovih dana osjećaju mnoge obitelji diljem Hrvatske.
VEZANI ČLANCI:
Samo do sada one su našu državu koštale oko 3 milijarde eura. Svjetskim političarima usta više nisu puna govora o klimatskim promjenama, jer dok su nekada barem valjali kojekakve floskule hineći zainteresiranost za taj problem, danas kao da, s pokojom iznimkom, vlada zavjet šutnje. Kako onda povjerovati da je do toga ikome istinski stalo?
