Ironijom sudbine ili ne, čini se da je ravnateljskoj glavi Vanje Sutlića, na kraju te, jedne od javnosti najmučnijih prisavskih sapunica, prije nekoliko dana presudila upravo strelica odapeta iz vlastita znaka!
Naime, taj horoskopski Strijelac iz ugledne građanske obitelji (sin istoimenog poznatog filozofa i sveučilišnog profesora) i negdašnji šezdesetosmaš izrazite ljevičarske provenijencije svoj je mladenački bunt nadobudno počeo razvijati novinarenjem i uređivanjem u ondašnjem Studentskom listu, a nastavio 1973. dolaskom na ondašnju Radioteleviziju Zagreb, prošavši (jedini) bajkovit put od honorarca do glavnog ravnatelja HRT-a.
Stoga je uistinu pomalo smiješno, ako ne i tragikomično, da je u HRT-ovu povijest ušao s najambicioznijim programom razvoja, a otišao kao zadnji naivac (proslavivši 61. rođendan samo nekoliko dana prije svog velikog “prisavskog smaknuća”) s optužbom za desničarski šovinistički ispad. I s krimenom jedne (uz Hloverku Novak Srzić i Domagoja Burića) od zacijelo najprozivanijih figura koje su se izredale na prisavskim šahovskim pločama.
I to unatoč činjenici da je krajem 80-ih upravo on prvi javno (u emisiji “Kritična točka” urednice Ksenije Urličić) zatražio izlazak tadašnjeg RTZ-a iz sustava JRT-a, kao i da je bio jedini urednik koji je (u trenutku kad se, uoči “velikog preokreta”, cijelo rukovodstvo Televizije Zagreb razbježalo) tadašnji Informativni program uspješno “preveo” iz jednoga režima u drugi...
Zanimljivo je također da je tijekom svojeg (samo) 2,5-godišnjeg ravnanja javnom televizijom stoički izdržao sve medijske udarce i gotovo do kraja džentlmenski branio “svoju ekipu” (pa svojedobno čak i “nestašnog Latina”) od kritika Programskog vijeća i javnosti željne prisavske krvi – sve do trenutka dok mu dio te iste ekipe, prema vlastitom priznanju, nije okrenuo leđa.
Zato nakon takve minišetnje njegovom biografijom zapravo i nije čudno to što je Sutlić ovotjednu “presudu” Programskog vijeća HRT-a dočekao s velikim olakšanjem, ali i upućenim znakovitim porukama Vijeću i svima onima koji misle da će nakon njega uspjeti brzopotezno ukrotiti pobunjenike prisavskoga broda:
– Talac sam odnosa u kojima se izmjenjuju opcije i teme dugogodišnjih sukoba suprotstavljenih manjih grupa i pojedinaca, osobni interesi, rad i nerad, sposobnost i nesposobnost, profesionalna zrelost i nezrelost. U potrazi za podrškom uvijek uspijevaju u nekoj od političkih opcija, kod medija kojih vlasnici, kao i krupnog kapitala, priželjkuju sasvim drukčiju javnu radioteleviziju, kod udruga koje se time potvrđuju na sceni, pa uspijevaju zadobiti i pojedinačnu naklonost članova Vijeća.
I tako to traje i traje – poručio je u oproštajnom govoru, naglasivši kako pritom nimalo ne zavidi svojim nasljednicima. Je li time želio reći da Prisavljem više ne vlada Ravnateljstvo i urednici, nego Programsko vijeće i neki drugi interesi, pokazat će vrijeme.
