Iako se još početkom lipnja žalio na rješenje veterinarskog inspektora, prema kojem je svog psa Džonija trebao predati u sklonište, Davor Tomičić iz Mošćenice uzalud se nadao odgovoru iz Ministarstva poljoprivrede.
Nedavno je, naime, doznao da se ni ne zna gdje je njegova žalba, u čijoj je ladici u Ministarstvu završila.
– Poslao sam žalbu preporučeno na adresu Ministarstva, ali sam je predao i inspektoru koji je rješenje donio. I sad mi kažu da je nigdje nema – kaže nam D. Tomičić. A sve je počelo kad je inspektor Strmecki reagirao na prijavu da su Džoniju kupirane uši. Iako to nije točno, što potvrđuje i svjedodžba Veterinarskog fakulteta, inspektor je u svojem rješenju napisao suprotno. I uz to je donio odluku da Džonija mora predati u sklonište, uz obrazloženje da nije obavijestio sklonište kad ga je pronašao na cesti.
Poremećeni odnosi
O svemu je pisao i Večernji list, nakon našeg upita Ministarstvo poljoprivrede ponovilo je nadzor, a sam pomoćnik ministra poljoprivrede rekao da je inspektor pogriješio. Pa je naredio da se inspektorovo rješenje poništi, a inspektora je, prema njegovim riječima, čekala i disciplinska mjera.
– Nema novog rješenja, ne znam je li se što dogodilo inspektoru, osim što su mi rekli da je premješten na drugo radno mjesto, u drugi grad. Dobio sam pismeno i da se inspektor Strmecki izuzima iz mog predmeta – kaže nam D. Tomičić. A u pismenoj odluci o izuzimanju ne piše da je inspektor pogriješio, već da se "zbog poremećenih odnosa stranke i inspektora" postupak ne može nastaviti.
O poremećenom odnosu, kako ga nazivaju u Ministarstvu, Davor Tomičić mogao bi napisati roman. Na vratima mu je nekoliko puta bila policija, a inspektor ga je presretao i na cesti i ispitivao zašto nije psa odveo u sklonište. Čak je nabavio i sudsko rješenje za pretres stana i drugih prostora na adresi stanovanja. Što bi tim pretresom tražio ostalo je nepoznato, jer do njega ipak nikad nije došlo.
Danima obilazio urede
– Nisam ga pustio u kuću pa je opet zvao policiju, tražio svjedoke na cesti, vikao da će prijaviti i mene i policajce jer ga onemogućavamo da obavi svoj posao. Osjećao sam se kao najveći kriminalac, susjedi mi nisu vjerovali da je to sve zbog psa – priča nam D. Tomičić. Zbog svega što se događalo supruga je bila i u bolnici, a sam je danima obilazio urede inspekcije, veterinare, policiju.
Iako ga uvjeravaju da mu inspektor više neće raditi probleme, jer ne radi na njegovom predmetu, Davor Tomičić ne vjeruje riječima i čeka novo rješenje. Kaže, boji se da bi inspektor mogao ponovno osvanuti na vratima njegova dvorišta. Tko zna s kakvim papirima i zahtjevima. I još uvijek ne zna tko je osoba koja ga je anonimno prijavila da je psu kupirao uši. Zbog koje im je život mjesecima ispunjen strahom za psa uz kojeg odrasta njihova kći Lorena. Osoba koja zbog lažne prijave neće ni odgovarati.
