Svaki rat odvija se u tri faze. U Ukrajini smo prvu vidjeli na Majdanu, a drugu upravo gledamo. U toj, drugoj fazi, poraženi proruski orijentirani građani iz prethodnog koraka proglašavaju autonomiju, podižu barikade i šire strah među svojim stanovništvom. Slijede “spontani“ prosvjedi na pomno odabranim točkama cestovne, željezničke i plovne infrastrukture. Slavjanski, Donjeck i Lugansk donekle su i poznati, ali tko je čuo za Krasnji Liman i Kramatorsk? Spontane pobune? Ne! To su važne točke na spojnici cesta E40 i H20 na potezu Harkiv – Donjeck. Gle čuda, baš tim pravcem bi Kijev slao pojačanja u slučaju eskalacije sukoba.
Zanimljivo je pogledati kretanje “samoorganiziranih pojedinaca” pri zauzimanju važnih točaka: vidljiva je “verbalna prethodnica” koja odjevena civilno ulazi u prostorije policije koja se brani kako spomenuti ne bi imali čistu liniju djelovanja. Zatim dolazi naoružana prethodnica s bočnim osiguranjem, a dok se policija pomiče prema objektu dolazi dobro organizirana glavnina sa zalaznicama radi osiguranja. Čisto vojno djelovanje dobro obučenih profića. Po dubini grada ostavljeni su uvježbani snajperisti koji će s leđa napadati očekivani protuudar ukrajinskih snaga sigurnosti, a potom se stopiti s okolinom. Snajperi su unaprijed ostavljeni u “sigurnim stanovima”, a pripadnici ukrajinske službe sigurnosti koji bi ih mogli locirati, unaprijed su uhvaćeni i odvedeni u nepoznato. Možda helikopteri u zraku izgledaju kao pretjerani odgovor, ali to je jedina protumjera kod urbane gerile. Podjela malog oružja tipa pištolj Makarov ogromnom broju “korisnih idiota” također je planska. Svaki može djelovati u ophodnji s male udaljenosti i pobjeći kao civil, scenarij već viđen u Sjevernoj Irskoj.
Dođe li do eskalacije, neizbježna je treća faza, otvoreni rat. Najprije će na pripremljene zone doletjeti i doskočiti članovi padobransko-desantnih jedinica kojih Rusija ima 35-40.000, ali ne može sve angažirati odjednom, te je objektivno raspoloživo njih 12-15.000. Ukrajina parira sa svojih 6000 stalno spremnih desantnih snaga. Obje strane dobro se poznaju, pa će nakon sudara leteće konjice uslijediti pokret oklopništva i ophodnog pješaštva. Dok će ukrajinski opkopari rušiti željezničke i cestovne mostove, Rusi će ih pokušati graditi. Zato obje strane u drugoj fazi pokušavaju pozicionirati ljude u strateški važna čvorišta.
Istok Ukrajine pun je industrijske infrastrukture specifične namjene: ondje je rađeno sve – od lokomotiva za ruski standard tračnica do tenkova i kombajna. Poučeni taktikom Kuznjecova, Ukrajinci moraju iza sebe ostaviti spaljenu zemlju, a ruski agenti i diverzantske prethodnice uz pomoć “samoorganiziranog naroda” pokušat će to spriječiti. Ukrajincima je posebno važno uništiti skladišta hrane i rezervnih dijelova za poljoprivrednu proizvodnju jer su zelene ekonomije Rusije i Ukrajine jako povezane. Svibanj kao očekivani mjesec agresije nije slučajno odabran, vodostaji rijeka, toliko bitnih u toj nizini, znatno će se spustiti, a pobjednik će dobiti cijelu žetvu.
Dobro analizirano. Etnicki Rusi i Rusija igraju na federalizaciju Ukrajine. No to ova drzava ne moze dopustiti. Znaci gradjanski rat 35 milijuna Ukrajinaca protiv 8 milijuna etnickih Rusa ce zapoceti. Zapad ce vojno pomoci Ukrajinu a Rusija ocigledno Ruse. Mozemo racunati na preko milijun zrtava i raseljavanje stanovnistva. Krim je odleprsao a za preostalo nije lako reci.