Ukidanje valutne klauzule bilo bi dramatično zbog slabljenja kune

. .. Tu situaciju pogoršava bankarski sustav koji sa niskom obaveznom rezervom tehnički stvara kredit višestruko veći od početnog novca. Kako tom procesu umnažanja treba vremena, tako se u uvjetima kreditne ekspanzije događa prividno dodavanje novca i omogućavaju potrebni usloviovi za dobro funkcioniranje gospodarstva. Naravno, dug prema bankama za to vrijeme raste, kao i udio novca od kredita. Ukupan dug je uvijek veći od izdanih kredita. Ta razlika predstavlja prihod banaka. Da bi proces kreditne ekspanzije trajao treba postojati eksterni izvor novca (naizgled realan novac). Najčešće je to izvozno orijentirana proizvodnja. Države kojima to uspijeva prividno posluju dobro jer se dotokom novca izvana omogućava globalno profitiranje u državi. Međutim, i takve dobroposlujuće države i dalje stvaraju sve veće dugove i ovisne su o izvozu i kreditima. Novac koji dolazi se multiplicira u bankama, a banke ubacuju dug u sustav i izvlače dobit. U takvoj situaciji kamata može biti niska jer dotok novca omogućava malen rizik i sigurnu otplatu kredita. Otplata tih kredita moguća je jedino nastavkom dobre izvozne aktivnosti. Važno je vidjeti da je investiranje u izvozne poslove tada najisplativije za zajednicu (sprečava krizu). I sad imamo problem u razmišljanju. Kao što u jednoj izoliranoj zajednici ne mogu svi ostvariti profit od svog rada (za sad) tako i na nivou međudržavne razmijene vrijedi isto. Dio država može imati veći izvoz od uvoza, a dio ne može. Osim toga, potrebna je određena količina suficita u vanjskotrgovinskoj razmijeni u odnosu na ukupnu količinu novca da bi stvar bila dovoljno dobra. Prema tome, bez obzira na napore država jasno je, kao i kod subjekata u državi, da će zbog tih zakonitosti mnoge države biti u lošem položaju. Bolje rečeno, unutrašnji monetarni problem nije riješen nego je prebačen nekoj drugoj državi (onoj koja više uvozi nego izvozi). Treba riješiti monetarni problem u državi. Polazeći od početne pretpostavke da bi svatko od svog rada (tokom dužeg roka) trebao pokriti troškove i nešto sitno uštedjeti (profitirati u novcu) dolazimo da jedinog rješenja da država mora nadoknaditi taj profit dodavanjem novca. Primjer može biti samo jedan stanovnik u državi. Ako on želi imati profit, tada država mora dodati toliko novca u cirkulaciju. Monetarni problem se ne može riješiti poreznom politikom ili smanjenjem rashoda države. To je najčešća greška koja se čini u razmatranju rješenja krize. Država ne može balansirati proračun smanjenjem rashoda ili povećanjem prihoda. Lako je to shvatiti kad država ima samo jednog stanovnika. Ako država smanjuje rashod ili povećava prihod, pada prihod ovog jedinog stanovnika i on ne može zadržati svoje rashode (prihode države) jer ide u novčani minus. I opet smo u istoj situaciji. Profit u državi dolazi od deficita državnog proračuna. .

. ...Mnogi ljudi imaju problema u percepciji monetarnog problema, pa ću to napisati još jednom što jednostavnije. Cijela pretpostavka dobrog funkcioniranja gospodarstva se može pojednostaviti željom da svatko svojim radom uspije zaraditi dovoljno za život (pokriti troškove) i barem neštoešto sitno uštedjeti. Premda gornja rečenica izgleda lako ostvariva u praksi, ona to nije. Zatvorimo li više subjekata u jednu financijski izoliranu zajednicu lako možemo pokazati da novčanu uštedu ne mogu imati svi. Čim netko ima novčani profit tada će oni drugi možda biti djelom bez gubitaka ili sa profitom, ali će sigurno jedan dio ostalih raditi sa novčanim gubitkom. Novčani tok možemo lako prikazati kao prelijevanje novca iz jedne u drugu ruku. U igri je uvijek ista količina novca te je normalno da suma svih bilanci (dobitaka i negativnih gubitaka) daje nulu. Što je nekome prihod, drugome je rashod. Globalna bilanca nakon svaka transakcije se ne mijenja. Dokle, doke god imamo monetarni sustav gdje je suma pojedinačnih bilanci jednaka nuli, nema mogućnosti ostvarenja prvotne pretpostavke dobrog funkcioniranja gospodarstva. Pri tome nije uopće bitno da li je novac u opticaju sa vrijednosnim pologom u plemenitim metalima ili nije. Treba zapaziti da ova zakonitost ne ovisi o društvenom uređenju (robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam, liberalni kapitalizam, socijalizam,), a ne ovisi niti o stopi korupcije ili lopovluku, što je često plasirana teorija uzroka problema. Također, mora se zapaziti da npr. kad bi svi stanovnici radili i po 16 sati dnevno, opet rad kod svih ne bi mogao biti okrunjen novčanim profitom. Dio bi morao imati novčani gubitak! Što znači da kriza nastaje bez obzira na radišnost stanovnika, što je često plasirana teorija o lošem gospodarskom učinku. Firme propadaju (a radnici gube posao ili ne primaju plaću) jer monetarni sustav ne dozvoljava da dugoročno svi posluju sa profitom ili barem sa nulom bez obzira na zalaganje. Npr. Da u državi imamo 4,5 miliona Todorića, ne bi svi mogli biti uspješni (uz uvoz=izvoz) bez obzira koliko imali znanja da to učine. To ne znači da ti Todorići ne bi napravili puno tvornica i proizveli puno robe, to samo znači da bi dio njih završio u novčanim gubitcima. A ako se to ponavlja, završili bi u bankrotu. Zarada jednih ovisi o gubitku drugih. Svima nam postaje jasno da se novca mora dodati u sustav. I to mora biti na način koji neće stvarati još veći problem kao danas. Novac se dodaje na kreditan način i iza sebe nosi još veći dug. To rade svi koji uzimanju kredite. U stvari, krediti bi trebali biti otplativi u budućnosti, ali kako je za sada nemoguće na nivou zajednice stvoriti novac neopterećen dugom, tako se i u budućnosti problem može riješiti samo još većim kreditom. .

. . ..CENZA... . .sto te muci u mojim postovima, kad me deletas...??...a ove provokatore i klonove ostavljas..!! ..

Jednostavno je nevjerovatno koje ekonomske savjete dijele intelektualni tuljani...to je isto kao da savjetuješ nekog kako oživjeti mrtvaca preminulog prije godinu dana! Ako je dotični još i završio ekonomiju onda me ni ne čudi što smo u ******!!

Ako se krediti uzimaju za potrosnju a ne stvaranje nove vrednosti.....Onda bog vam pomogao!Tu nema carobnog stapa,i ekonomija je nemocna nesto izmisliti....

Problem je što Hrvatska nema moneterni suverenitet. Nezakonito je izdavati banke u Eurima kad nicmo clanica EU. Bitno je da zakonodavci provode represiju nad bakicama koje prodaju domaci luk i sir ,to je krucijalno. Također je krucijalno spriečiti ljdue dai ljdue da zarade 50 kn sa strrane da bi kupili kruha djetetu, jer UZETNIK im Zakonski ne mora isplatit placu vec kad TO ŽELI.. TAKO ZAKON KAŽE.. *****te državo, propala dao BOG..i propala si,narod je propao

. .. Novca ima dosta, samo nema dobrih investicija - krivo - Jer jedni imaju novce, a drugi dugove. Dugovi su veći od novaca. Prema tome, investicija koja bi posudila od onih koji imaju novce stvara još više duga na drugoj strani. Izuzetak su investicije koje stvaraju izvoznu proizvodnju. . - Privatizacija poduzeća će pokrenuti privredu - krivo - Privatizacija može pokrenuti privredu samo ako ima izvoznu proizvodnju. U drugim slučajevima samo vodi ubacivanju posrednika koji će istu uslugu ili robu prodavati skuplje da bi otplatio investiciju. Tome neće pomoći ni povećanje proizvodnje. Svejedno se novčani profit novog vlasnika od nekuda mora stvoriti. A to je u konačnici deficit proračuna (kad država nema dobar izvoz) . - Smanjenje obavezne rezerve banaka pomaže privredi - krivo - Jedina pomoć koju tu privreda dobije je veći dug. Smanjenjem obavezne rezerve banke uz istu pasivu imaju veću aktivu te povećavaju profitabilnost posla na račun zajmodavaca. Tj. poluga za izvlačenje preostalog novca iz realnog sektora postaje još jača. . - Povećanjem poreza vlada može stvoriti novac za popunjavanje budžeta - totalno krivo - Djelovanje ovog harača može biti samo privremeno te ovisi o štednji stanovnika. Povećanje poreza znači da se pokušava preusmjeriti više novca, bilo transakcijskim porezom ili dohodovnim porezom prema budžetu. Time se mogu povećati cijene, a to opet znači da će se manjiti kupovna moć. Posljedica će biti pad potražnje i recesija u gospodarstvu (veći troškovi, manja prodaja). Tu uzimamo u obzir da se budžet nije mijenjao (već samo popunjavao) te je time državna potrošnja ostala ista i nije utjecala na povećanje prometa. . - Velikim uštedama u budžetu vlada može pokrenuti gospodarstvo - krivo - Premda ideja izgleda odlična, sve pada u vodu jer manja potrošnja države smanjuje promet (BDP). Smanjen promet stvara još manje poreza za državu. Jedini način da se stvar održi je da iz godine u godinu vlada smanjuje potrošnju te tako prividno ima više prihoda od troškova. To je naravno neizvedivo. Osim toga smanjenje potrošnje države koja može biti i 50% BDP-a djeluje krizno za gospodarstvo. Prodaja pada, a to znači manji profit koji za sobom povlači otpuštanje radnika i propast firmi. Manji promet stvara manje poreza za državu te slijedeće godine država mora još više smanjiti potrošnju da bi održala isti suficit između troškova i rashoda. . - Kombinacija ušteda u budžetu i povećanje poreza će stabilizirati proračun - totalno krivo - Ta kombinacija je suma dva negativna utjecaja na smanjenje BDP-a i povećanje troškova kod realnog sektora što vodi u krizu. Obje metode su korisne za jedino za smanjenje BDP-a što obično stvara nepoželjan efekt na punjenje proračuna. . Neke zablude teže za objasniti u nekoliko riječi, a neke su poluistinite te u određenim slučajevima uopće nisu točne.

. ..- Ako maksimalno srežemo troškove države, gospodarstvo će se izvući iz krize - pogrešno - Važno je da država radi što manje troškove, ali neće izvući zajednicu iz krize već samo usporiti - bitni su izvori trajnog novčanog profitiranjanja . - Rad i štednja će nas izvući iz krize - nije cijela istina - dokaz je Japan koji desetljećima samo gomila dugovanje i ne uspijeva ga se riješiti. Ovaj sustav ne garantira uspjeh samo na bazi marljivosti i štednje . - Super profitabilna poduzeća su korisna za zajednicu - krivo - to je istina jedino kada ta poduzeća to rade za izvoz. Takva poduzeća na domaćem tržištu ustvari obezvređuju novac (ili rad ostalih) jer sa malo rada stvaraju velik profit. . - Kartičnu proviziju naplaćenu trgovcu ne plaćam ja - nije cijela istina - trgovac kompenzira dodatne troškove najčešće višim cijenama te višu cijenu plaćaju i oni koji ne kupuju na kartice . - Izolirano društvo (bez dotoka novca) može novčano profitirati - totalno krivo - može robno, ali ne i novčano. Suma novca ostaje ista. Ovo vrijedi za isključivo kreditni sustav. U nekreditnom sustavu je to moguće.. . - Oba subjekta u kupo-prodaji novčano profitiraju - krivo - samo prodavač je novčano profitirao jer je svoju uštedu u obliku robe pretvorio u novac. Drugi subjekt je napravio novčani gubitak. . - Države koje imaju veći izvoz od uvoza su uspješne države koje imaju blagostanje (države poduzetnici) - krivo - To je samo privid. Banke u takvim državama daju povoljnije kredite i multipliciraju novac od trgovinskog suficita te staraju dugove veće od dotoka novca. Zbog toga i najrazvijenije države i dalje gomilaju dugove (misterija velikih dugova Japana, Austrije, Njemačke, ..). . - Rješenje je povratak na metalni standard (garancija novca zlatnom ili srebrnom podlogom) - krivo - Prema jednadžbama monetarnog toka država bi morala imati svake godine deficit proračuna (od 3,5-5% od ukupne sume novca) da bi se u državi pojavio globalni profit. To znači da se zlatne rezerve moraju konstantno povećavati. A bez tog povećavanja gospodarstvo ide u krizu. Metalni standard na duže staze je neodrživ. Osobito, ako je prisutno bankarstvo djelomične rezerve koje može višestruko uvećati ponudu novca od podloge zlata. . - Državni budžet treba funkcionirati kao budžet jedne obitelji ili poduzeća - krivo - Ovo je pogreška koja se najčešće vidi u nastupima ekonomista i političara. Svaka država koja tako radi u stvari nema monetarnu vlast, a time nema niti vlast nad gospodarskom sudbinom. Ova pogr . eška vodi državu u nepotrebno zaduživanje za deficit proračuna i dug bez kraja. - Treba ulagati samo u profitabilne investicije - poluistina - Svakoj državi su globalno profitabilne samo investicije u proizvodnju za izvoz (u isključivo kreditnom sustavu) ili za supstituciju uvoza. Iz toga se mogu jedino isključiti investicije kojima se dugoročno smanjuje cijena energije ili roba. . - Niske kamate će razviti gospodarstvo - poluistina - Niske kamate samo usporavaju stvaranje duga. Tako prividno prema dugim zemljama izgleda kao uspješna privreda. Država koja nema dovoljne devizne rezerve zbog održanja tečaja ne mogu spuštati kamatnu stopu jer bi multiplikacija novca u bankama i potražnja za uvoznom robom ispraznila devizne rezerve i tečaj bi postao neodrživ. Niska kamata je obično moguća u izvozno orijentiranim gospodarstvima jer izvoz garantira sigurnu zaradu bankama (manji rizik). Međutim, kako je u opticaju visok postotak kreditnog novca, gospodarstvo trajno trpi zbog plaćanja kamata na iznajmljeni novac. Velik dio zarade se preljeva u banke, a država i dalje povećava dug. . - Protiv dugova se borimo inflacijom - totalno krivo - U kreditno sustavu je potpuno uzaludno se boriti inflacijom jer je novostvoreni novac stvoren uz još veći dug. Ovu zabludu možete naći i u udžbenicima te predavanjima iz ekonomike. Inflacija stvara povećanu potrebu za više novca u opticaju, a jedini način način povećanja količine novca je na kreditan način (što znači uvijek veći dug). .

. . ..........Korupcija . Ako ćemo jako detaljno gledati, korupcija je problem broj 1. Ali ne onako kako većina ljudi vidi. Političari, kad kreiraju zakone, mogu biti pod utjecajem korupcije i donijeti antidržavne zakone. Imamo ih kao u priči, ai, a biti će ih još. A među najutjecajnijim zakonima koji utječu na sve u državi su zakoni o monetarnoj regulaciji. Ako zakon koji regulira količinu novca u državi bude donesen na način da pogoduje nekim grupacijama da se domognu ogromnih bogatstava na sasvim legalan način, to je to očiti primjer teške korupcije. A borba protiv nje je i revidiranje i izmjena zakona, a ne samo osuđivanje krivaca. Matematikom se može dokazati da naš zakon o HNB-u nije u službi građana i naše države. Time direktno dokazujem da je to teški slučaj korupcije. A oko 2/3 duga države je napravljeno nepotrebno. Znači oko 30 mlijardi eura. To je dovoljan dokaz korupcije izvan kategorije koji treba prekinuti! Da li se treba boriti da se prekinu takvi efekti korupcije (U Hrvatskoj je cca 200 milijardi kuna nepotrebnog duga == skoro sav novac u državi je nepotrebni dug)? To je oko 49000 kuna po stanovniku nepotrebnog duga. Neki kažu da, neki kažu ne. Sami prosudite što je najbolje u vašem interesu. Ukidanje daljnjeg stvaranje nepotrebnog novog zaduženja ili prenošenje sve većeg duga na našu djecu i potomke? I sad se svi mi pitamo: Kako je to moguće? Uz toliki broj stručnjaka, novinara, stranaka, sindikata, promakne nam najveća koruptivna afera svih vremena u Hrvatskoj. Eto, novac radi gdje burgija ne ide pa tako i ovdje. To je slično raznim drugim aferama, ali sa 100 puta gorim posljedicama. Stvarnost ispada sasvim drugačija od one koju možemo vidjeti u medijima i stručnim krugovima. Kretanje u privatizaciju svega i svačega je opet korupcija. Na samom početku jedan zakon promijeni financiranje države i sve ostalo je samo dodatak u istom smjeru. Na izgled je sve legalno, ali potpuno protiv interesa države i njenih stanovnika. Nakon dijela obavljenih privatizacija, narod vidi da nema nikakvih pozitivnih momenata koji bi donijeli bolji život ili standard. Narod vidi, a matematikom se može dokazati egzaktno. No to nije problem da se i dalje ide u istom smjeru (grčki put). Ulaz u EU je također koruptivna aktivnost. Pa većina raje već sada vidi da je tu veliki interes političara. A budući da je u EU pogrešan sustav regulacije novca, tako i ulazak u takvu uniju spada u koruptivnu radnju (radnja koju netko obavi radi vlastitog interesa, a ne radi interesa države koju predstavlja). Ulaz u EU je zbog toga protiv interesa građana i poduzeća naše države (gledano u sumi utjecaja na sve). I gdje je tome kraj? Treba pokrenuti borbu za vraćanje monetarne vlasti natrag u ruke države da bi bila u službi svih građana i odgovarala njima za svoju politiku. Time ćemo prekinuti najveći korupcijski skandal u državi.

U opšte tvoj talent za glupost je ne nadmašan

. . .. Svjedoci smo da se u našoj državi iz dana u dan organiziraju prosvjedi protiv Vlade. Pri tome se lome koplja između onih koji su protiv EU i za EU, pa između branitelja i Facebookovaca, pa između desnicece i ostalih, pa između dijelova sindikata protiv drugog dijela, itd. Iz prvotnog cilja da se prisili postojeću Vladu HDZ-a da zbog loše gospodarske politike da podnese ostavku, pojavili su se nosioci čudesnih ideja (Ivan Pernar) nacionalizacije banaka. A da ne govorim da je dio provokatora iskoristio prosvjede za obračun sa policijom. U tom totalnom rašomonu ideja i mišljenja uopće se ne zna što donosi sutra. Vjerujem da dobar dio prosvjednika osjeća posljedice loše ekonomske situacije, ali nema dovoljno znanja da iskristalizira uzroke tog stanja i da se bori za njihovo otklanjanje. Budući da službena ekonomska akademska zajednica šuti o problemu i nema rješenje, imamo narod ostavljen na milost i nemilost. Da li se tu radi o ne znanju akademske zajednice, njihovim dobrim živcima da mirno promatraju narodnu bunu i ne rade ništa na pronalaženju rješenja ili možda o namjernom protunarodnom nedjelovanju to će pokazati budućnost. A koliko narod vjeruje u najbolje namjere institucija je i živi lanac oko HNB-a, naše centralne banke. A koja je uopće uloga svake centralne banke? Da očuva beskonačnu kreditnu aktivnost banaka i da prikrije prevarnu shemu zarade (kontrola cijena?!). Tj. da krediti nemaju kraja. A na drugoj strani, nigdje se ne stvara realni novac za otplatu novčanih profita banaka. Tj. isključiva kreditna politika u emisiji novca ima za posljedicu ekonomsko ropstvo. Toj raji kao da fali vođa koji bi imao odgovor na sve i program kojim bi izvukao zemlju iz krize. A u stvari, narod ne treba vođu nego znanje o uzrocima krize i načinu rješavanja. Međutim, čini se da je lakše vjerovati vođi nego steći potrebno znanje. Školski sustav je pokazao da se lako može stvarati nesposobne stručnjake bez ikakve posljedice. Gomile diplomiranih ekonomista ne znaju riješiti problem i svojim neznanjem doprinose besciljnosti masovnih prosvjeda. Najveći domet na kraju može biti promjena vlasti i izbor novih zastupnika. Samo to neće promijeniti situaciju zbog koje su nastali prosvjedi. Biti će to samo smjena vodstva, ali ne i smjena pogrešne ekonomske politike. Da neznanje ne donosi rješenje moglo se je vidjeti na prosvjedima u Grčkoj, Francuskoj, Engleskoj te ostalim zemljama. Rezultati više tjedana prosvjeda su skoro zanemarivi. Doslovce se vidi na djelu poslovica \"Od drveta ne vidimo šumu\". A moglo bi se reći i \"Psi laju, a karavane prolaze\". Ništa se neće promjeniti samo zato što masa ima želju, već treba imati i okvirni plan čija će se provedba zahtijevati. O konačnom planu za izlaz iz krize se naravno mora raspravljati jer to znači promjenu zakona i stvaranje regulative. Zašto je bitan plan koji se treba zahtijevati? Pa zato jer oni koji su na vlasti uvijek mogu reći \"Mi to ne možemo učiniti jer ne znamo kako\" (ili ne žele znati). Međutim, ako se zahtjeva točno provođenje plana, tada ne može biti izgovora. Okvirni plan i filozofija rješenja su najvažnije. Bez toga nema rješenja. To je nekad bila uloga lidera, čovjeka sa vizijom i planom kako da je ostvari. Danas, bi nam takav lider dobro došao, ali nije neophodan. Tražiti liderstvo je kao reći da smo kao zajednica nesposobni. Da li smo zbilja toliko nesposobni (ovce ili guske u magli) ili samo lijeni da preuzmemo potrebna znanja (članci na ovoj web stranici)? Ne stvori li se konkretan provedivi plan za koji će se zahtijevati provođenje, mogu sa 100% sigurnošću reći da će efekt prosvjeda na ekonomsku situaciju biti skoro ravan nuli. Narod bi rekao \"Sjahati će Kurta da bi uzjahao Murta\". Po čemu je plan izlaza iz krize koji predlažem na ovim stranicama jedan od najboljih i najprovediviji? Pa prvo po znanstvenom pristupu definiranju problema u monetarnom toku - uzroku stvaranju duga. A drugo, sličnih rješenja i prijedloga (Zakon o ukidanju FED-a Dennisa Kuchinica HR6550). Treće, ne postoje drugi alternativni planovi koji bi mogli tako sigurno, lako i brzo riješiti krizu za sva vremena. Prema analizi sustava, samo planovi koji uključuju ispravnu reformu monetarnog i bankarskog sustava vode ka trajnom rješenju posljedica sadašnjeg ekonomskog ropstva. Mnogi se ne mogu složiti sa ovim zaključcima, ali će vrijeme pokazati da je moć znanja najvažnija i igra veću ulogu od moći mase naroda. Ljudska nevjerica u rješenje i dalje stoji na putu ka sretnom kraju ovih masovnih prosvjeda. To su balvani neznanja koji će nas sve i dalje držati u ekonomskom ropstvu. Tek kada se riješimo tih balvana, vidjeti ćemo da je put ka blagostanju lako ostvariv. .

...devizna klauzula je jaram koji nam je nametnuo krupni strani kapital...

. . .Najava novih investicija kao izlaz iz krize . U svijetlu sadašnje situacije nove investicije znače novo veliko zaduživanje da bi se ubrizgalo 2 milijarde kuna novog novca. Bez sumnje, to će odgoditi krizu za cca nekoliko mjeseci, kadaci, kada će kriza postati biti još gora. Vanjski dug će biti još veći, a i dalje neće bit rješenja kako otplatiti još veći dug. . A zašto je to tako? Jer veliki kredit za investicije stvara veliki izvor profita za sve subjekte i financiranje tekućeg vanjskotrgovinskog deficita. . Za otvorenu zajednicu je suma (profita subjekata)=deficit proračuna + vanjskotrgovinska bilanca Vanjskotrgovinska bilanca je razlika između ulaza novca i izlaza novca iz zemlje. . U fazi investiranja pojaviti će se priliv novca, a nakon toga će se taj isti novac uvećan za kamate trebati izvlačiti godinama iz zemlje. Nemoguća misija jer u kreditnom sustavu ne postoje novci za kamate i profite subjekata. Subjekti profitiraju samo kod investicijske faze i kod kreditne ekspanzije banaka. Sav novac od investicije je postao nečiji profit ili prihod države od poreza. Stoga se vidi i skok BDP-a i povećanje punjenjenja PDV-a pa se tim pokazateljem može mahati kao argumentom da se ekonomija pokrenula. A u stvari je to posljedica velike investicije. I kad dođe vrijeme za vraćanje te investicije tada će se pojaviti još veća kriza. . Kreditni finacijski sustav ne emitira bespovratno novac preko deficita proračuna te zajednica pati od sve većeg manjka novca. Posljedice na društvo su poznate: produženje rokova plaćanja blokada i bakrot firmi neisplata plaća radnicima masovna otpuštanja radnika nemogućnost dobivanja kredita ovrhe banaka zbog kašnjenja u vraćanju duga prosvijedi radnika i poljeprivrednika štrajkovi u firmama financiranim iz budžeta generalni štrajk svih bužetskih korisnika obračuni policije i štrajkača štrajk policije izlazak vojske na ulicu uvođenje izvarednog stanja ..... . A sve se to može izbjeći promjenom zakona o HNB-u i raskidanjem nepovoljnog međunarodnog ugovora kojim se zahtijevalo da se primarna emisija novca isključi. . Država koja ne kuje svoj novac nema nikakvu vlast nad svojom gospodarskom sudbinom. Prilog tom je i povijest hrvatskog novca. Znači, tada se nisu dizali krediti, već se kovao vlastiti novac. I to s pravim razlogom! . Rješenje postoji u reformi monetarnog i bankarskog sustava koji je najbolji temeljni program reformi bez kojeg druge mjere ne mogu uspjeti. . .

light Gledaj,devizna klauzla je posljedica pomanjakanja povjerenja stanovništva u domaću valutu i takozvane devine štednje!Ergo ako građani štede u Eurima onda banke moraju i davati kredite u Eurima....i tu počinje začarani krug iz kojeg nema izlaza!Perspektiva Hrvata je nažalost ....u nedogled kamatarenje od strane inozemnih banaka!!!!Sve ostalo je laprdanje!

Sada vise nema smisla ukidati valutnu klauzulu. Bar do referenduma oko ulaska u EU. Ostali neka razmisljaju oko zaduzenja i zapitaju se zasto su neki bogati, a drugi siromasni. Sigurno nisu bogati jer trose na sve i svasta...

.\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\' ..ADMINE....prestani biti pristran....... . ..ako meni zabranjivas komentiranje...zasto dozvoljavas ovom **************:......................petar/m...................takvo prostacenje i uvrede...... . : \'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'\'

Admine ja vas u VL nemam namjeru uvjeravat da obrisani post nikoga ne vrijeđa, svakom dobronamjernom je jasno da su drugovi od gospodina U opšte već 11 godina na vlasti. Prvo je to bio sdp 4 godine pa SDSS 8 8 godina. I sad on nas uvjerava da zna rješenje, pa toliko je zagušio ovu temu sa postovima da je to ne viđeni *******.

. .....................DUGOVI...!! . ..46 Croatia € 55,500,000,000 31 December 2009 est. . 47 Slovenia $ 53,200,000,000 30 June 2009 est. . 61 Serbia $ 26,240,000,000 2007 est. . 85 Bosnia and Herzegovina $ 8,415,000,000 31 December 2009 est. . 103103 Macedonia $ 4,656,000,000 31 December 2009 est. . 153 Montenegro $ 650,000,000 2006 est. . Dobro je da imamo Grču pa da iz njenog primjera vidimo kuda sve vodi. Da bi vratili dug morali bi sve što su napravili sa pozamicom vratiti i još kamate. Tj. čak i kad bi mogli vratiti glavnicu vratili bi se u stanje prije podizanja kredita sa saldom manjim za kamate. . A da su onda imali toliko novaca koliko sada trebaju platiti kamata vjerojatno i ne bi dugo uzimali kredit. Bolje rečeno da bi vratili dug bez prodaje zemlje morali bi pasti doslovce na prosjački štap i vjerojatno ostati uopće bez gotovine u opticaju. Nemoguće je vratiti porezima ono što je profitom zarađeno. Trebali bi sve profite i zarade oduzeti (osim onoga što je potrošeno u inozemstvu) da bi skupili što više novca. Nikakvi porezi ih ne mogu spasiti jer sustav ne producira novi novac. . .

Jeste li se ikad zapitali odakle bankama novac koji vam posuđuju? Dakle: 1. Posuđuju ih od svojih matica izvan Hrvatske - u eurima, naravno. 2. Od štednje građana u Hrvatskoj koja je također u 90 posto u - eurima. Dakle, Dakle, ukratko banke posuđuju eure. Nije onda logično da se deviznom klauzulom štite?

super