Dvadesetak najjačih američkih civilnih udruga za ljudska prava vodi
bitku s američkim vlastima zbog novih pravila u američkim zatvorima
prema kojima je zatvorenicima strogo ograničena komunikacija s vanjskim
svijetom. Štoviše, kako se bilo predlagalo, ta su se pravila mogla
primijeniti i na ljude koji nisu osuđeni, pa ni optuženi, ni za kakav
teroristički čin, dapače, uopće ni za kakav prijestup. Konkretnije,
zatvorenik smije komunicirati samo s najbližim članovima obitelji, i to
jednim pismom od šest stranica tjedno, jednim petnaestominutnim
telefonskim pozivom tjedno, jednim jednosatnim posjetom mjesečno.
I dok se činilo da su vlasti povukle taj prijedlog, američki web portal
Raw Story nedavno je otkrio da je američko ministarstvo pravosuđa
primijenilo novi tajni zakon koji odjeljuje "sigurnosno visoko
riskantne" muslimanske i bliskoistočne zatvorenike te im strogo
ograničava komunikacije s izvanjskim svijetom, kršeći očevidno time
federalni zakon. Šutke je to uvedeno u prosincu, ali nije proveden
postupak kako to zahtijeva federalni zakon, koji propisuje da se
javnost izvijesti o svakoj novoj promjeni zatvorskih programa te joj se
pruži prilika da iskaže primjedbe. Štoviše, web je došao do dokumenata
koji pokazuju da se taj program primjenjuje u Federalnoj popravnoj
ustanovi u Terreu Hauteu, u Indiani, u zatvoru u koji je nedavno
prebačen Zvonko Bušić!
Howard Keiffer, izvršni direktor Suradnika federalne obrane (FDA),
pravničke skupine u Kaliforniji koja pomaže zatvorenicima ili
odvjetnicima zatvorenika u pitanjima obrane poslije osude, kaže da je
nalog za taj program morao izdati jedan od ureda koji nadgledaju
Američki federalni biro za zatvore.
Samo tri vladina ureda imaju ovlaštenje izdavati takve promjene u
djelovanju federalnih zatvora i svi oni potpadaju pod višu upravu
Ministarstva pravosuđa: ured Harleyja Lappina, direktora Biroa za
zatvore, Ured pravnog savjetnika ili izravno Ured američkoga državnog
odvjetnika Alberta Gonzalesa.
Bez odgovora
Uredi javnih poslova u ministarstvu pravosuđa i državni odvjetnik
proslijedili su sve zahtjeve za raspravu Birou za zatvore. Na
konferenciji za novinare Felice Ponce, službenik Informativnog ureda
Biroa za zatvore, nije mogao odgovoriti na zahtjeve da potvrdi
postojanje programa, da podastre pojedinosti o tome niti je bio kadar o
tome uopće raspravljati.
Prema CMU programu, zatvorenik telefonski mora razgovarati samo služeći
se nadziranim telefonskim linijama, mora ga uživo nadgledati osoblje,
razgovori se snimaju i moraju se voditi samo na engleskom. Sva pisma
mora pregledati osoblje prije nego što ih zatvorenici predaju ili
pošalju. Za posjeta su zabranjeni dodiri, osobe se moraju uživo
nadzirati, a razgovori, isključivo na engleskom, se snimaju.
Kako tvrdi Raw Story i njegovi komentatori, CMU očevidno krši Zakon o
federalnim administrativnim procedurama, koji izričito zahtijeva da se
sve zatvorske odredbe moraju objaviti pod tim zakonom. Sudovi su
"pet-šest puta tijekom posljednjih deset godina" poništavali programe
kojima se kršio taj zakon. Jedan od dokumenata, pod naslovom Dodatak za
ustanovu, izdao je zavod u Terreu Hauteu te ga je podijelio
zatvorenicima koji su podvrgnuti novom programu. U dokumentu piše da se
"svaki kontakt između zatvorenika i osoba u zajednici može dogoditi
samo u skladu s nacionalnom politikom, s nužnim prilagodbama koje su
naznačene", uz napomenu da su pravila o kontaktu prema novom programu
ista kao uobičajena zatvorska pravila osim u slučaju u kojem su
"prilagođena" u Dodatku.
Pregrada od pleksiglasa
Odvjetnik Peter Goldberger, stručnjak za kaznene prizive u području
Philadelphije i bivši profesor prava sa 30 godina iskustva u radu sa
zatvorenicima u federalnim zatvorima, rekao je da je Dodatak za
ustanovu u Terre Haute službeni dodatak za nacionalno Programsko
izvješće o disciplini zatvorenika i posebnih zavodskih jedinica koje je
izdao Biro za zatvore, a objavljeno je u Kodeksu federalnih odredaba i
posljednji put dopunjeno 2003. Upućeni drže kako Dodatak za ustanovu ne
može postojati sam za sebe, bez ozakonjenja. Goldberger napominje da su
prema tom programu "kontakti s prijateljima, obitelji i drugim osobama
ograničeni te se "umjesto 300 minuta telefonskoga razgovora na mjesec
smije obaviti jedan 15-minutni poziv na tjedan koji pak može biti, po
upraviteljevu nahođenju, sveden i na tri minute jedanput na mjesec.
Umjesto cjelodnevnog posjeta svakoga tjedna ili svakoga drugog
tjedna, propisana su samo dva sata posjeta odjednom, dvaput na mjesec,
bez tjelesnoga dodira, a zatvirenik i posjetitelj su razdvojeni
pregradom od pleksiglasa ističe Goldberger te dodaje:
Sva pisma, osim odvjetnicima, sudovima i Kongresu, čitaju se
prije slanja i kopiraju pa zbog toga na odredište stižu s tjednima
odgode, umjesto da budu površno pregledana i smjesta poslana. To je
posve nov i različit program.
U Americi civilne udruge i mediji protiv tajnog zatvorskog programa
