Na visoravni Blidinje, na 1220 metara nadmorske visine, četrnaestu godinu zaredom održala se Zelenkapica, edukativni kamp za djecu koji povezuje boravak u prirodi, umjetnost, inkluziju i njegovanje kulturne baštine. No Zelenkapica od početka želi biti više od ljetnog programa za djecu. Zamišljena je kao svojevrstan povratak iskonskim vrijednostima, druženju, kreativnosti, prihvaćanju različitosti i zdravom načinu života, daleko od mobitela, televizije i drugih ekrana. Jedan od temeljnih stupova kampa upravo je njegovanje i očuvanje nematerijalne kulturne baštine. U vremenu u kojem djeca velik dio svakodnevice provode uz tehnologiju i sve lakše gube kontakt s lokalnim nasljeđem, Zelenkapica im pokušava otvoriti vrata u svijet starih običaja, priča i igara.
Voditelj kampa, prof. Vladimir Mikulić Vava, već godinama djeci prenosi znanja o gotovo zaboravljenim igrama poput klisa i palje, za koje vlastoručno izrađuje i potrebne rekvizite. U sklopu radionice kulturne baštine polaznici upoznaju narodne nošnje, izreke, priče, pjesme i male rituale koji su nekada činili dio svakodnevice njihovih predaka. Kamp tako postaje svojevrsna živa učionica tradicije. Djeca o prošlosti ne uče samo slušajući o njoj, nego putem igre i vlastitog iskustva, istodobno upoznajući identitet kraja iz kojeg potječu i vlastite korijene. Važan dio filozofije Zelenkapice od samih je početaka i uključivost. Kamp je namijenjen svoj djeci, neovisno o njihovim sposobnostima, podrijetlu, jeziku ili socioekonomskom statusu. Ideja je da svako dijete bude prihvaćeno, podržano i ohrabreno da sudjeluje u aktivnostima i izrazi vlastitu osobnost.
Djeca različitih sposobnosti ravnopravno sudjeluju u svim programima, pri čemu im se, kada je potrebno, osiguravaju individualizirani pristup, podrška edukatora i prilagođeni sadržaji. Istodobno se među svim polaznicima potiču međusobno razumijevanje, empatija i timski duh. Upravo se različitost smatra jednom od vrijednosti koja iskustvo boravka u kampu čini bogatijim za sve sudionike. Zelenkapica tako nastoji biti zajednica jednakih prilika u kojoj svako dijete može pronaći svoje mjesto pod blidinjskim suncem. Jedno od pravila po kojima se kamp razlikuje od svakodnevice današnje djece posebno je jednostavno: nema mobitela ni televizije. Zelenkapica je od prvoga dana zamišljena kao kamp bez ekrana. Umjesto digitalnih sadržaja, djeci su ponuđene dramska, likovna, plesna, literarna, filmska i arhitektonska radionica te radionica kulturne baštine. Uz takav spoj igre i umjetničkog izražavanja djeca mogu otkrivati i razvijati vlastite talente, stjecati samopouzdanje i učiti surađivati s drugima.
Dani na Blidinju počinju jutarnjom tjelovježbom, nakon koje slijede radionice i sportske aktivnosti. Večeri su rezervirane za zajedničko druženje uz gitaru, predstave i skečeve, a velik dio programa odvija se na otvorenom, u prirodi Parka prirode Blidinje. Boravak u takvom okruženju istodobno je prilika da djeca osvijeste važnost očuvanja okoliša i zdravog načina života. Da je Zelenkapica tijekom dvanaest godina prerasla lokalne okvire, pokazuje i podatak odakle njezini polaznici dolaze. U kamp stižu djeca iz cijele Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ali i iz Italije, Njemačke, Sjedinjenih Američkih Država, pa čak i Australije. Mnogi se vraćaju iz godine u godinu, a neki od nekadašnjih polaznika s vremenom su postali volonteri, a potom i voditelji kampa.
Upravo taj kontinuitet možda najbolje pokazuje što Zelenkapica želi postići. Kamp na Blidinju nije zamišljen samo kao mjesto na kojem će djeca provesti dio ljetnih praznika, nego kao prostor slobode, igre, zajedništva i tradicije u kojem zajedno odrastaju, osnažuju se, upoznaju različitosti te se povezuju s prirodom i vlastitim identitetom. Na 1220 metara nadmorske visine tako već četrnaest ljeta nastaje svojevrsna škola života u kojoj se uči uz igru, ali i živi arhiv tradicije koji se prenosi novim generacijama.