Bez transparenata i “čudnih zastava”, kako je to zaželio Hrvatski generalski zbor, mirno i dostojanstveno, pa i tiho, kako je to zaželio Slobodan Praljak, danas se prepuna zagrebačka dvorana Lisinski oprostila od tragično preminulog generala.
Došlo mu se pokloniti oko 4000 ljudi, među njima brojni prijatelji i suborci, pristigli iz svih dijelova Hrvatske i dijaspore, vojnici i njihovi zapovjednici iz redova HV-a i HVO-a, svi mahom u svečanim odorama, ali i uglednici iz javnog života Hrvatske.
Postrojeni na prijavak
Kao što je i najavljeno, prvi je govorio general Stanko Sopta Baja koji je kazao da na Praljkovu ratnom putu nije bilo tajni ni tame.
– Mi, tvoji vojnici, znali smo da bi za nas dao sve. Ostaješ s nama, generale, i mi stojimo do kraja uz tebe, postrojeni na prijavak – kazao je vidno ganuti general HVO-a. Skupu se potom obratio Miroslav Tuđman koji je kazao da “Slobodan Praljak nijednu minutu nije želio živjeti kao ratni zločinac, jer to nije ni bio”.
– Njegov zadnji čin u haaškoj sudnici nije bio teatralna gesta ni bijeg od odgovornosti za svoje čine, ni gesta kukavice u strahu pred osudom, ni potez očajnika koji u depresiji bježi od kazne. Njegova poruka kristalno je jasna: Slobodan Praljak nije ratni zločinac – rekao je Tuđman dodajući da je general Praljak s prijezirom odbacio nepravednu presudu kojom je šestorka osuđena za zločine koje nije zapovjedila, koje nije mogla spriječiti i za koje nije znala.
– Presuda je jednako nepravedna prema žrtvama koje nisu dobile zadovoljštinu jer nisu osuđeni zločinci koji su počinili zločin. Presuda nije potvrdila povijesnu istinu i povijesne činjenice o sukobu između Muslimana i Hrvata u srednjoj Bosni, ta je presuda uvreda za svaku pravdu. To je teatar apsurda – rekao je Tuđman. Prisutnima se obratio i glumac Zlatko Vitez, prijatelj pokojnog generala. – Praljak je bio ljudina, a svojim činom svrstao se među hrvatske mučenike i njegovo će ime zlatnim slovima biti upisano u hrvatsku povijest – kazao je Vitez, koji je nakon prigodne recitacije poljubio veliku fotografiju s likom generala Praljka koja je dominirala pozornicom. Od prijatelja se oprostio i predsjednik Generalskog zbora Pavao Miljavac.
– Na žalost, suđenje u Haagu nije bilo poštena bitka. U takvim okolnostima učinio je nevjerojatan potez dostojan samo povijesno najhrabrijih vojskovođa i hrvatskih vitezova. Odbacio je optužbe protiv sebe da bi zaštitio čast ljudi kojima je zapovijedao, nije se bojao poginuti. Sebi je demonstrativno oduzeo život pred zapanjenim očima onih koji su mu hladnokrvno nanosili nepravdu misleći da nema načina da ih pobijedi, ali nisu bili u pravu – rekao je general Miljavac.
Bez generala Gotovine
Premda je najavljeno da na komemoraciji neće biti političara, u Lisinski je stigao ministar branitelja Tomo Medved koji nije želio davati izjave, kao ni ministar Damir Krstičević, ali i potpredsjednik Sabora Milijan Brkić. – Kako ne bih došao na komemoraciju svojem suborcu? Svojim činom general Praljak izdignuo se iznad vlastite slobode jer mu je istina bila draža. Želio bih još jednom izraziti sućut obitelji generala Praljka – kazao je Milijan Brkić.
Iz prvog reda komemoraciju je pratio general Mirko Norac, koji se nakon izdržavanja kazne za ratni zločin rijetko pojavljivao u javnosti, a sjedio je pokraj Marka Perkovića Thompsona.
– U ovoj dvorani mjesto je svima koji poštuju žrtvu koju je general Praljak učinio za Hrvatsku, pa i državnom vrhu – rekao je Thompson ono što su mnogi mislili, ali u kamere nisu rekli. Upitan za izostanak najvišeg državnog vrha, tajnik Hrvatskog generalskog zbora Marinko Krešić kazao je “kako svatko ima svoju savjest pa neka po njoj i čini”. Silno ožalošćeni odlaskom generala Praljka, branitelji su po hodnicima dvorane izražavali i čuđenje što mu više ljudi nije došlo odati poštovanje, premda su se spominjali deseci autobusa i videozid ispred dvorane za čim, u konačnici, nije bilo potrebe. Premda ga je u dvorani čekalo obilježeno mjesto, nije viđen general Mladen Markač, premda se kasnije pojavio na misi zadušnici na Jarunu, a dolazak Ante Gotovine nije bio ni najavljen. No, kako je to sažeo general Krešić: “Tko je htio doći, došao je”, a oni koji su došli u predvorju dvorane u dugačkim su redovima čekali da bi u Knjigu žalosti upisali svoje posljednje zbogom.
Hvala ti generale Praljak! Počivao u miru!