"Slučaj od kojeg se ledi krv u žilama", tako državni tužitelj u Milanu Marcello Viola opisuje istragu o "Sarajevo Safariju" za magazin Spiegel, prenosi Deutsche Welle. "Ako se optužbe pokažu istinitima, ovo bi bio jedan od najsloženijih i najstrašnijih slučajeva u 45 godina moje profesionalne karijere", kaže Viola, što, kako piše list, potvrđuje i njegov kolega Alessandro Gobbis, koji također "pažljivo bira riječi" i "svjestan je veličine zadaće". Spiegel podsjeća da je njihov zadatak istražiti jesu li bogati Europljani plaćali kako bi pucali na civile u Sarajevu tijekom rata u Bosni i Hercegovini: "Točnije, je li postojala svojevrsna potraga za ljudima u kojoj su stranci dolazili na položaje vojske bosanskih Srba iznad opkoljenog grada, odakle su pucali na žene, muškarce i djecu." "Otprilike smo na pola puta istrage", rekao je Viola za Spiegel. "Rok je rujan 2027., nakon čega postoje dvije mogućnosti: slučaj će biti obustavljen ili će se nastaviti do mogućeg suđenja." "Viola dodaje da smatra 'teoretski' mogućim da su u operaciju 'Safari' bile uključene različite skupine ljudi: s jedne strane dobrovoljci, odnosno legionari, a s druge strane bogati pojedinci čiji je jedini cilj bio provoditi vrijeme pucajući na nevine Bosance", piše Spiegel.
"Popis osumnjičenih je dug"
"Među četvero dosad identificiranih osumnjičenika nalaze se bivši vozač kamiona iz Furlanije, stariji od 80 godina, i bivši lovac amater iz pokrajine Alessandrija. Potonji je u intervjuu krajem ožujka izjavio da se tijekom rata pridružio srpskim paravojnim snagama. Tvrdio je da je u BiH putovao isključivo kako bi ubijao jer 'mrzi muslimane'. Međutim, zanijekao je sudjelovanje u bilo kakvim plaćenim potjerama. Njegova odvjetnica naknadno je izjavila da se njezin klijent hvalio pričama koje je samo čuo od drugih", piše Spiegel. List dalje navodi da se istraga vodi i protiv bogatog poslovnog čovjeka s područja Milana te nekoliko muškaraca iz Toskane. "Popis ostalih osumnjičenika je dug. Na njemu se nalazi i jedan pripadnik stare milanske aristokracije, koji je već evidentiran kao osumnjičenik, ali još nije pozvan na ispitivanje. Navodno se na jednoj večeri s bivšim školskim kolegama hvalio svojim putovanjima u Sarajevo. Spiegel je dobio odgovarajuće svjedočenje. Svi osumnjičenici niječu optužbe za ubojstvo", piše njemački list.
Tužitelj: Problematično je govoriti o "bajkama" i "legendama"
Spiegel podsjeća da je novinska agencija Reuters u lipnju, pozivajući se na "izvor upoznat s postupkom", izvijestila da već postoji pet osumnjičenika. "Prema istom izvoru, u tom trenutku postojale su samo indicije, ali ne i dovoljno čvrsti dokazi za podizanje optužnice. Prema pisanju Reutersa, istraga o navodnoj milanskoj mreži koja je organizirala ta putovanja do tada nije dala rezultate", podsjeća Spiegel te navodi kako je Viola iznenađen takvim izvještavanjem. "To da je Reuters, kako sada saznajem, još u lipnju napisao, pozivajući se na izvore unutar naše institucije, da nedostaju pouzdani dokazi, zapanjuje nas", rekao je Viola za Spiegel. I to što mediji istrage u slučaju Safari opisuju kao "bajke" i "legende", za Violu je, prema pisanju Spiegela, u najmanju ruku "problematično". "O stanju dokaza dvojica tužitelja odbijaju govoriti. Također su se suzdržali od bilo kakve konkretne procjene o tome koliko je ljudi moglo sudjelovati u takvim putovanjima ili je li iza njih stajala šira organizacija", piše Spiegel. List podsjeća da se, osim u Milanu i Sarajevu, istrage u međuvremenu vode i u drugim europskim metropolama te ističe da je priča o navodnim "sarajevskim safarijima" mjesecima predmet žestokih rasprava među novinarima i povjesničarima.
"Priča je istinita, u to nema ni najmanje sumnje"
Spiegel citira talijanskog istražnog suca Guida Salvinija, koji ne sumnja u istinitost priče: "Ova priča o dolasku snajperista je istinita. Nema ni najmanje sumnje da jest. Broj svjedočanstava, nekih anonimnih, a nekih ne, pruža čvrstu osnovu." Salvini je, piše Spiegel, sada i sam postao stranka u postupku jer zajedno sa svojim kolegom Nicolom Brigidom zastupa interese Grada Sarajeva, koji namjerava nastupiti kao suoptužitelj kada suđenje započne. Salvini za Spiegel kaže da čak ni eventualno odbacivanje slučaja ne bi promijenilo njegovo uvjerenje. "Ako bi obrazloženje suca bilo da su se zločini dogodili, ali da nije bilo moguće identificirati počinitelje, s tim bih mogao živjeti." Njegov je cilj, navodi Spiegel, "pravno rekonstruirati" cijelu priču. "Poteškoća je u prijelazu s iskaza svjedoka na optužnicu. Dokazivanje konkretnog zločina protiv određene osobe iznimno je teško nakon više od tri desetljeća. Stare putovnice su uništene, a potencijalni svjedoci umrli. Unatoč tome, Salvini se nada da će biti pronađeno dovoljno inkriminirajućih dokaza", piše Spiegel. "Čak i ako riskiramo da identificiramo ubojice, ali ih na kraju ne uspijemo osuditi, riječ je o najtežim zločinima o kojima ovdje govorimo", rekao je za Spiegel. Salvini za njemački politički magazin dodaje da svjedoci dolaze iz vrlo različitih sredina: novinari, svećenici, ugostitelji i obični građani. Javili su se, kaže, neovisno jedni o drugima.
Postoji li izvješće tajne službe?
"Jedan od najvažnijih tragova, međutim, ne vodi prema novim svjedocima, nego prema mogućem dokumentu. Ono što je njemu kao zastupniku suoptužitelja tijekom istrage zabranjeno činiti, napominje Salvini, nešto je što tužitelji mogu slobodno učiniti: zatražiti dosjee obavještajnih službi i Ministarstva vanjskih poslova. 'Hoće li to doista učiniti, uskoro ćemo saznati, ali moj je osjećaj: Questo bolle in pentola – tu se nešto kuha.' Prema riječima bivšeg bosanskog obavještajca Edina Subašića, talijanska vojna obavještajna služba SISMI već je tijekom rata bila upoznata s putovanjima talijanskih državljana u Sarajevo", piše Spiegel.
U pismu upućenom Državnom tužiteljstvu u Milanu, u koje je Spiegel imao uvid, Salvini se poziva i na informacije dvojice bivših pripadnika talijanske vojne jedinice u Splitu. "Prema tim informacijama, sastavljeno je obavještajno izvješće o petorici Talijana koji su 1993. godine uhićeni u blizini Sarajeva. Dokument je navodno sadržavao osobne podatke mogućih sudionika 'safarija' te je proslijeđen Ministarstvu vanjskih poslova u Rimu. Ako takvo izvješće postoji, moglo bi biti od velike koristi istražiteljima. Moglo bi sadržavati imena, rute putovanja i druge podatke koji bi se i danas mogli provjeriti. Međutim, postojanje tog dokumenta još nije dokazano. Talijansko Ministarstvo vanjskih poslova, nakon upita Spiegela, priopćilo je: 'Nadležna tijela obavijestila su nas da nemaju nikakvih informacija o ovom pitanju'", navodi Spiegel. Kad je riječ o Državnom tužiteljstvu, Viola je za Spiegel rekao: "Dosad nismo zatražili pristup nikakvim dosjeima, ni u Ministarstvu vanjskih poslova ni u bivšoj obavještajnoj agenciji SISMI. Razmatramo hoćemo li i kada to učiniti i mislim da ne bismo naišli na otpor." Ostaje, zaključuje Spiegel, otvoreno pitanje hoće li taj možda najvažniji dokument i trag uopće dovesti do konkretnih rezultata.
Farma blizu Trsta
Spiegel piše i o jednom drugom, "znatno konkretnijem tragu koji vodi do farme u brdima iznad Trsta". "Salvini i autor Gavazzeni (Ezio Gavazzeni, autor knjige Vikend-snajperisti, nap. ur.) otputovali su tamo 20. kolovoza kako bi razgovarali sa ženom koja je početkom veljače kontaktirala Gavazzenija elektroničkom poštom. U poruci je napisala da je potrebna 'hrabrost da se određeni strašni činovi smatraju mogućima'. Radi njezine zaštite nazvat ćemo je Ana; njezino pravo ime poznato je Spiegelu", piše list. Ana, među ostalim, posjeduje pansion na farmi nedaleko od slovenske granice. Pozivajući se na zapisnik njezina razgovora sa Salvinijem i Gavazzenijem, Spiegel navodi: "Nakon izbijanja rata u Bosni u travnju 1992. počela je primati goste koji su se bitno razlikovali od njezine dotadašnje klijentele: vrlo bogate, skupo odjevene, arogantne i nepristojne te navikle da ih se poslužuje. 'Govorili su da idu u Bosnu pucati na civile', izjavila je Ana. 'Posebno su govorili o djeci, za čije je ubojstvo naplaćivana viša tarifa.' Te su muškarce, uglavnom iz sjeverne Italije, prema njezinim riječima, odmah s druge strane slovenske granice preuzimali krijumčari", piše Spiegel.
Novinarima Spiegela Ana je tijekom njihova posjeta ispričala vrlo sličnu priču. "Kazala je da je tijekom jugoslavenskog razdoblja prošla predvojničku obuku u Sloveniji. Zbog toga je prepoznala da precizno oružje i noćni ciljnici koje su nosili njezini gosti nisu bili obična lovačka oprema. Ana tvrdi da je tada kontaktirala časnike talijanske državne policije, točnije njihovu specijalnu jedinicu DIGOS. Međutim, njezina usmena prijava nije polučila nikakav učinak. Spremna je svoje izjave u svakom trenutku potvrditi pred državnim odvjetništvom", piše Spiegel.
"Iskazi se podudaraju u ključnim točkama"
"Ana iz vlastitog sjećanja prepričava priču o muškarcima koji su se navodno hvalili da su putovali u Bosnu kako bi ubijali. Ne može se, međutim, samo na temelju njezina svjedočenja dokazati da su ti muškarci doista stigli u Sarajevo i ubijali civile. Za to bi istražitelji morali identificirati te osobe i rekonstruirati njihova putovanja u to vrijeme. Unatoč tome, Anino svjedočenje moglo bi pomoći u otkrivanju mogućih sudionika i njihovih ruta jer istražitelji smatraju da se uklapa u niz sličnih iskaza", piše Spiegel. Na pitanje Spiegela usuđuje li se predvidjeti daljnji tijek postupka, Viola odgovara: "Ono što se mora utvrditi s najvećom mogućom objektivnošću jest činjenica da u ovom slučaju postoje iskazi različitih ljudi koji se međusobno ne poznaju i koji nisu mogli unaprijed uskladiti svoje priče", rekao je državni tužitelj Viola za Spiegel te zaključio: "Iskazi se podudaraju u ključnim točkama."