Razmišljali smo o postavljanju ograde uz cestu, jer ovdje ipak znaju pojedinci brzo voziti pa da ne udare u kupolu džamije koja je najbliža glavnoj prometnici, a predstavlja srce i jezgru objekta, no onda smo zaključili da ne treba. Ne želimo da naši susjedi pomisle da se ograđujemo i zato smo gradili ne samo džamiju već i Islamski centar u kojem ćemo razvijati naša prijateljstva i jačati svijest o bogatstvu različitosti, ali opet istosti u vrijednostima čovjekoljublja i međusobnog uvažavanja. Želimo biti otvoreni društvenoj zajednici koliko god možemo, bez ikakvih ograda kao i do sada – kazuje nam sisački imam Alem ef. Crnkić dok obavlja završne pripreme za veliko otvorenje Islamskog kulturnog centra u Sisku, a koji će u četvrtak 8. rujna osobno otvoriti predsjednik Turske Recep Tayyip Erdoğan.
Nakon otvorenja, za vikend, za sve će Siščane biti pripremljeni Dani otvorenih vrata Islamskog kulturnog centra kako bi svi mogli vidjeti sadržaj reprezentativne građevine koja se šest godina gradila ni upoznati se s njime.
Muslimani u Sisku već desetljećima dijele dobro i zlo sa svojim sugrađanima, masovno su sudjelovali u Domovinskom ratu, ginuli za slobodu Hrvatske na frontovima oko Siska, doživjeli industrijsku propast grada, a mnogi su i sami ostali bez posla u Željezari Sisak, koja je bila i povod njihova doseljavanja u ove krajeve 50-ih i 60-ih godina. Doživjeli su i to da im djeca i unučad sreću traže u Austriji, Njemačkoj i drugdje izvan Hrvatske zbog nemogućnosti zapošljavanja, baš kao i ostali Siščani, a cijelo to vrijeme strpljivo su čekali i radili na tome da dobiju dostojan prostor u kojem bi njih oko 2500 u Sisku moglo obavljati vjerske obrede i molitve.
I dočekuju konačno, kako reče imam Crnkić, "obistinjenje i oživotvorenje višegeneracijskog sna, nadanja, želja, truda i upornosti, da imaju prepoznatljiv objekt i prostor koji može biti na ponos, radost svih Siščana."
Sve dosad prostorije Islamske zajednice u Sisku/Medžlis Sisak od 1974. godine predstavljala je obiteljska kuća u Petrinjskoj ulici koju su preuredili, no u četvrtak 8. rujna otvara se zgrada koja će Sisku dati i novi vizualni izgled, posebno predgrađu Caprag gdje živi najviše Siščana islamske vjere. Islamski centar u Sisku napokon je gotov, ideja potječe još iz 1967., lokacija je odabrana 2000-tih, parcela je kupljena 2006., a gradi se od 2016. godine.
"I osobno pripadam trećoj generaciji Bošnjaka koja je u ovom gradu odrasla, nakon djeda i oca koji su bili zaposleni u Željezari Sisak. Sisak ima oko 40.000 stanovnika, a od toga, prema zadnjim podacima, ovdje živi oko 2500 muslimana. Bošnjaci prevladavaju, no tu je oko 30 posto Albanaca i Roma islamske vjeroispovijesti. U cijeloj Sisačko-moslavačkoj županiji, koju pokriva Medžlis Sisak, ima više od 4000 muslimana," kazuje sisački efendija Alem Crnkić, koji u svome rodnom gradu obavlja svoj vjerski i životni poziv duhovnog učitelja.
Nažalost, u proteklih desetak godina, posebno nakon pristupanja Hrvatske u EU i otvaranja granica, zabilježena su brojna iseljavanja ljudi sa sisačkog područja, što je prouzročeno propašću Željezare i gubitkom najvećeg broja radnih mjesta u Rafineriji Sisak. To je pogodilo i Bošnjake, pa se sa strepnjom očekuju i službeni podaci popisa stanovništva. Sisak je u 10 godina izgubio 15,7 posto stanovništva, 2021. gotovo je 7500 Siščana manje u odnosu na 2011. I to se službeno zna, no još nisu objavljeni ostali podaci iz popisa poput nacionalnosti, vjere itd.
Najveći broj žitelja islamske vjeroispovijesti u Sisak dolazi 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća u vrijeme najvećeg industrijskog rasta tog grada i mahom se zapošljavaju u najvećom gigantu – Željezari Sisak, koja je u svoje zlatno doba upošljavala i 14.000 ljudi. Najvećim dijelom riječ je o stanovnicima sadašnjeg Unsko-sanskog kantona, najbližeg Sisku, odakle u grad dolaze i tamo se naseljavaju mnogi muškarci koji dovode i svoje obitelji. Tada Sisak ubrzano raste, a radnici se uglavnom smještaju u naselje Caprag, gdje će se u četvrtak otvoriti i Islamski kulturni centar.
No iako se muslimani u Sisak doseljavaju u drugoj polovici 20. stoljeća, na području grada već je 1921. godine postojala omanja islamska zajednica. Prema podacima iz monografije izdane u povodu 50 godina Islamske zajednice u Sisku na popisu stanovništva te je godine zabilježeno da je u Sisku živjelo pet osoba islamske vjeroispovijesti, dok ih je u kotaru Sisak živjelo još 14 od čega 11 u Letovaniću. No te su godine u Sisku, koji je imao i veći vojni garnizon, među vojnicima bile 154 osobe islamske vjeroispovijesti na služenju vojnog roka. To je isto zabilježio popis stanovništva 1921.
Već tih 20-ih godina u Sisak se doseljavaju prve albanske obitelji, koje se ondje bave slastičarstvom i ugostiteljstvom, svojim tradicijskim djelatnostima. Neki od tih najstarijih obrta posluju i danas te su i dalje omiljena mjesta kamo će Siščani otići na sladoled i kolače. Obitelj Sulejmani već četvrtu generaciju u Sisku vodi slastičarnicu, a sadašnji je vlasnik Tropica u drugoj ulici Agron Sulejmani. Obitelj Sulejmani bez prekida slastičarski obrt u Sisku vodi od 1922. godine, te su 2016. primili i veliko priznanje sisačkog Udruženja obrtnika za najdugovječniji obrt na području grada. Druga slastičarnica poznata među Siščanima kao "Tri jagode" također bilježi sličan kontinuitet.
U potrazi za poslom
A porast broja pripadnika islamske vjeroispovijesti u Sisku pokazuje tek prvi poslijeratni popis stanovništva iz 1948. kada ih je zabilježeno 66 na području tadašnje općine Sisak, a 58 u samom Sisku. Riječ je o prvim doseljenicima iz zapadne Bosne koji su u grad došli u potrazi za poslom, a od tada njihov će broj samo rasti.
U Sisku je tako već 1971. gotovo 1400 muslimana, a deset godina poslije dolazi do pada njihova broja vjerojatno zbog tadašnje tendencije da se dio populacije izjašnjava kao Jugoslaveni. No 1991. taj se broj mijenja te su prema tadašnjem popisu na području općine Sisak 2452 muslimana (uključuje Sisak, Lekenik, Martinsku Ves i Sunju), a na području samog Siska su 2322 muslimana. Nakon Siska, veći broj muslimana u Sisačko-moslavačkoj županiji živi u Petrinji, naročito u naselju između Siska i Petrinje – Mošćenici.
Povjesničari i demografi ističu kako su preseljenja s područja BiH u Hrvatsku bila potaknuta teškom ekonomskom situacijom, velikim brojem ukućana u domaćinstvima, lošom zemljom te općenito vrlo gustom naseljenošću područja sjeverozapadne Bosne, odakle i najveći broj sisačkih muslimana vuče podrijetlo. I dok su se jedni doselili za stalno u Sisak te poslije dobili stanove u naselju Caprag, dotle su drugi iz tih krajeva i dalje, sve do Domovinskog rata, putovali vlakom na posao u Sisak ne želeći ostaviti svoje ognjište. Ti vlakovi koji su kretali iz Bosanske krajine i vozili preko Banovine u Željezaru su svakodnevno dovozili brojne radnike.
Spomenuta monografija iz 2017. donosi i svjedočenja djece tih radnika koji su se u Sisak doseljavali 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća.
"Otac je radio u Bosanskoj Krupi težak i potplaćen posao. Jedan je stric otišao u Austriju, drugi u Bihać, a mojem se ocu otvorila prilika da se zaposli u Željezari Sisak odakle su počeli zapošljavati oko 1957. godine. Ti su radnici stanovali u barakama u Capragu, pa je i tako moj otac bio u njima, a za vikend se vraćao kući. Negdje 1958. odlučio je dovesti obitelj u Sisak. Otac je radio težak posao u visokim pećima, a majka se nije zaposlila jer se brinula o četvero djece." To je tipična priča jedne muslimanske obitelji iz Bosne i Hercegovine koja se doselila u Sisak.
S vremenom su se umjesto samačkih baraka počele graditi stambene zgrade, te su se obitelji preselile u njih mada dandanas u dijelovima Capraga ima obitelji u tim barakama. Činjenica da je u Sisku tada bilo lako naći posao, a ta se priča širila po mjestima odakle su prvi radnici došli, dovela je do toga da se ubrzano onamo naseljavaju radnici iz Bosne i Hercegovine. Budući da se tih godina u ovaj dio Siska doseljavaju Hrvati, Srbi i Muslimani iz svih dijelova Hrvatske i BiH, nije bilo previše međunacionalnih problema na tom području.
Povećanjem broja muslimana u Sisku pokazalo se da je potrebno mjesto za obavljanje vjerskih obreda. A prije toga osniva se 17. rujna 1967. godine Islamska zajednica u Sisku.
"Prilikom pisanja i pripreme monografije o pola stoljeća Islamske zajednice u Sisku i prilikom istraživanja arhivske građe naišli smo na dokumente o osnivanju institucije Islamske zajednice u Sisku, zvalo se to Odbor Džemata Sisak iz 1967. godine kada tadašnji predsjednici odbora Islamske zajednice rahmetlije Huse Hajdarević i Zufer Bužinkić spominju zahtjev komunalnoj općini grada Siska za dodjelu lokacije za gradnju džamije u Sisku. Imamo taj dokument gdje je navedeno da je još u tadašnjoj generaciji, krajem 60-ih godina, među ljudima koji su dolazili radi zapošljavanja u industriji, već postojao toliki broj vjernika da su došli na ideju za parcelu na kojoj bi se gradila džamija. Spominje se baš riječ džamija jer su vjerojatno bili ponukani vizualnim izgledom onih krajeva koje su napuštali, i to su htjeli imati i u Sisku. Nismo našli pisani trag odbijenice, no mislimo da su, kada im nisu odobrili taj zahtjev, odlučili kupiti neki gotovi prostor pa su 1974. kupili kuću gdje se do sada obavljala vjerska služba u Petrinjskoj ulici," kazuje efendija Crnkić.
U tom međurazdoblju, od 60-ih pa do 1974., dogovorom u zajednici vjerska se služba odvijala svake godine u nekoj privatnoj kući.
"Dogovorili bi se - jedne godine kod ovih, druge kod ove obitelji, uglavnom u naseljima Kanak ili Drugi sektor u Sisku, gdje su bila radnička naselja. Zabilježeno je koje su to kuće bile i koje godine," dodaje Alem ef. Crnkić.
Inspiracija u Isfahanu
Monografija donosi i zanimljivost, naime džematlije iz Siska pisale su 1973. u Kuvajt i Saudijsku Arabiju tamošnjim ministarstvima molbe za financiranje gradnje buduće džamije, tj. molitvenog prostora, a u molbi su broj muslimana malo "podebljali", iznoseći podatak o 5000 muslimana u Sisku te 10.000 na području Korduna i Banije.
"Mnogi od njih pokazuju vruću želju da se kupi gradilište i sagradi džamija. Dio njih već je uložio svoj doprinos, a obavezali su se da će i dalje davati. Međutim ta su sredstva posve nedovoljna. Oni su većinom radnici koji u Bosni imaju svoje obitelji koje uzdržavaju. Cijena gradilišta koje je izabrano za ovu svrhu, kao i gradnja džamije, takova je da se naš uzvišeni cilj može ostvariti samo uz pomoć ostalih muslimana iz Arabije," stoji u molbi za pomoć koju je 1973. slao u Kuvajt i Saudijsku Arabiju tadašnji predsjednik odbora Islamske zajednice u Sisku Zufer Bužinkić.
No kako ta molba tada nije urodila plodom, zajednica je odlučila odustati od gradnje džamije i kupiti kuću gdje će obavljati vjersku službu sve do sada. Trebalo je proći više od 50 godina i izmijeniti se pet imama (Alem je šesti) do ostvarenja želje sisačkih muslimana – gradnje molitvenog prostora. Za to vrijeme danas u Sisku žive, rade i djeluju potomci tih radnika, kao treća i četvrta generacija, a mnogi sisački muslimani sudjelovali su i u Domovinskom ratu, tijekom kojega je braneći Sisak i Hrvatsku poginulo njih desetak. Od Domovinskog rata sisački su muslimani, koji su se većim dijelom sada izjašnjavali kao Bošnjaci, sudjelovali u svim segmentima društvenog života u Sisku. Islamski vjeronauk održava se u sedam sisačkih škola.
I ovog je puta gradnja vjerske građevine bila prevelik trošak sa samu islamsku zajednicu u Sisku pa su se uključili mnogi donatori iz Hrvatske i inozemstva kako bi isfinancirali projekt vrijedan 52 milijuna kuna. Bit će to četvrta džamija u Hrvatskoj, nakon onih u Gunji, Zagrebu i Rijeci. Zemljište je od Željezare Sisak u stečaju kupljeno 2006. godine, na inicijativu pokojnog efendije Fuada Karage, no do 2014. se nije uspjelo razriješiti polovično državno vlasništvo nad kupljenom parcelom. Tek te godine to se podignulo na najvišu razinu prilikom susreta muftije Aziza Hasanovića i tadašnjeg premijera Zorana Milanovića. Ubrzo je nakon toga Islamska zajednica u Sisku postala jedini vlasnik te parcele od 23.000 kvadrata te je gradnja mogla započeti, s obzirom na to je u međuvremenu na temelju natječaja odabrano idejno rješenje buduće zgrade Islamskog centra u Sisku.
Na natječaju za izradu idejnog rješenja pobijedio je rad arhitekata Faruka Muzurovića i Davorina Rausa iz projektantske kuće Forum iz Zagreba. Oni su kao inspiraciju za projektiranje sisačke džamije koristili Šahovu džamiju u iranskom Isfahanu. Njezino je najvidljivije obilježje kupola izvana obložena kombinirano satinirano-emajliranim staklom u nijansama tirkizne boje.
"Otvorenje Islamskog kulturnog centra bit će veliki međunarodni događaj. Kako je turska razvojna agencija TIKA pokazala najviše želje i interesa da se uključi i da podršku ovom projektu onda kad je bilo u najvažnije, kao izraz zahvalnosti i našeg poštovanja prema Republici Turskoj i turskom narodu za tu će neizmjernu podršku predsjednik Turske Recep Tayyip Erdoğan, u sklopu državnog posjeta Republici Hrvatskoj, sudjelovati na svečanosti otvorenja IKC-a i on će ga otvoriti, ako Bog da." – kazuje nam Alem ef. Crnkić koji ističe da, iako je TIKA iznijela projekt do kraja, u evidenciji imaju na tisuće ljudi koji su dali prilog za gradnju, uključujući i 200 vakifa s prilozima iznad 1000 eura.
"Imali smo i mnogo donacija ljudi koji nisu muslimani, naših sugrađana, Siščana i Siščanki, različitih vjeroispovijesti i oni imaju jedan postotak uključenosti u ovaj projekt," dodaje Crnkić.
Islamski kulturni centar sastoji se od 2626 m² (bruto), dok je 2349,70 m² neto površina. Sadržaji Islamskog kulturnog centra su džamija (molitveni prostor), mektepske učionice, Omladinski klub, kongresna dvorana za predavanje, vjenčanja i druge prigode, restoran, knjižnica s čitaonicom, stambeni prostor za vjerske službenike te tehnički i skladišni prostor.
"Prostor Islamskog kulturnog centra u Sisku bit će otvoren svima, od 2600 kvadrata nepunih 600 kvadrata otpada na molitveni prostor, što znači da ovdje zapravo ima više prostora za ljude koji nisu muslimani, nego isključivo za muslimane. Uzmemo li u obzir da će taj molitveni prostor koristiti isključivo oni koji su islamske vjere radi obavljanja obreda, iako nije zabranjeno da u džamiju i molitveni prostor uđu ljudi koji nisu muslimani, bez obzira na vjeroispovijest, uvjerenje ili vjerovanje, uz poštovanje određenih pravila. 2000 kvadrata otpada na prostore koji su edukativnog, društvenog i gastronomskog karaktera te će biti na raspolaganju svima," napominje Alem ef. Crnkić, koji posebno ističe kongresnu dvoranu i prostorije za razne edukacije koje će moći koristiti svi.
Ono što je zanimljivo za sisački Islamski kulturni centar jest i to da će ovo biti prva ekodžamija u ovom dijelu Europe. Uz LED rasvjetu te dizalice topline za grijanje i hlađenje, na ravnom dijelu krova ima postavljene solarne panele i fotonaponske ćelije snage 30 kW koje će proizvoditi električnu energiju i pokrivati sustav grijanja. U vremenu velikog rasta cijena energenata to će se svakako isplatiti, a efendija najavljuje i mogućnost podizanja dodatne manje solarne elektrane pokraj samog objekta.
"Svečanost otvorenja neće biti svaki dan kada je gužva, već planiramo Dane otvorenja IKC u Sisku. Započet će u srijedu 7. rujna s mevludskim programom, kada se okupe zborovi koji uče duhovne pjesme u molitvenom prostoru. U četvrtak je otvorenje, a u petak će biti središnja molitva koju će voditi muftija Hasanović. No tijekom vikenda htjeli bismo posebno posvetiti i iskazati dobrodošlicu sugrađanima, Siščanima. Da oni dođu k nama kad više nema gužve kako bismo se u miru posvetili svojim sugrađanima i susjedima te popili pravu bosansku kahvu, slasticu, turski čaj, da oni iz prve ruke osjete ambijent i duh ovog prostora. To se nije provodilo pri otvorenju ostalih ovakvih objekata, ali mi u Sisku to želimo. Otvoriti ovaj prostor svojim sugrađanima i susjedima," zaključuje Alem ef. Crnkić.
takav je pocetak davno bio i u BiH ..nestanak Hrvata se vidi iz dana dana...a mrznja prema Hrvatima u tzv.federaciji bih je svaki dan sve veca i veca...te price o zeljezari radnicima su price za malu djecu..itd itd.