Otapanje arktičkih ledenjaka moglo bi pokrenuti zabrinjavajući klimatski začarani krug. Znanstvenici su, naime, otkrili da otopljena voda ispire velike količine drevnog metana iz stijena ispod leda, a taj snažni staklenički plin potom dospijeva u atmosferu i dodatno pridonosi globalnom zatopljenju.
Istraživači su analizirali 148 uzoraka vode prikupljenih iz 19 rijeka koje napajaju ledenjaci na Svalbardu, norveškom arktičkom otočju. U svakoj od analiziranih rijeka pronađene su količine metana veće od onih koje bi se mogle objasniti samo kontaktom vode sa zrakom. U najzagađenijim vodotocima koncentracija je bila čak 425 puta veća od očekivane, piše Daily Mail. Za razliku od nekih ranijih istraživanja na Grenlandu, znanstvenici smatraju da metan na Svalbardu uglavnom ne proizvode mikroorganizmi ispod ledenjaka. Analiza ugljika pokazala je da voda, osim metana, sadrži i propan i etan – plinove karakteristične za geološke izvore.
Velik dio Svalbarda prekriven je slojevima drevnog škriljevca bogatog organskim ugljikom. Tijekom milijuna godina toplina i pritisak pretvorili su taj materijal u metan i druge plinove. Kako se ledenjaci tope, voda kroz pukotine i otvore prodire do njihova dna te ispire zarobljene plinove. Oni potom završavaju u rijekama, a dio metana oslobađa se u atmosferu. Istraživači procjenjuju da ledenjaci na Svalbardu koji završavaju na kopnu godišnje mogu prenijeti između 182 i 368 tona metana otopljenog u vodi. Iako je riječ o količinama znatno manjima od emisija koje uzrokuju fosilna goriva, poljoprivreda i otpad, znanstvenike zabrinjava mogućnost da bi se taj prirodni izvor mogao povećavati s daljnjim zagrijavanjem Arktika.
Metan je pritom posebno problematičan jer mnogo snažnije zadržava toplinu od ugljikova dioksida. U razdoblju od 100 godina kilogram metana ima oko 21 put veći učinak zagrijavanja od kilograma CO₂. Istraživanje je pokazalo i da količina oslobođenog metana ne ovisi samo o geologiji nego i o stanju samih ledenjaka. Najveće koncentracije zabilježene su ondje gdje se ledenjaci nalaze iznad slojeva škriljevca bogatog organskim materijalom, ali važnu ulogu imaju i temperatura te uvjeti na njihovu dnu.
Kako se ledenjaci stanjuju i povlače, sve više otopljene vode može prodrijeti do njihova dna i doći u kontakt s raspucanim stijenama, sedimentima i podzemnim vodama. To bi moglo omogućiti oslobađanje dodatnih količina metana, čime bi se zagrijavanje još više ubrzalo, a otapanje ledenjaka dodatno pojačalo.
Ipak, znanstvenici upozoravaju da još nije sigurno hoće li se taj proces doista neprestano ubrzavati. Neki se ledenjaci, unatoč površinskom otapanju, pri dnu zapravo hlade. Ako se ponovno zalede za podlogu, njihova sposobnost ispiranja metana mogla bi se smanjiti. Zato će buduća količina oslobođenog metana ovisiti o dva čimbenika – geologiji ispod leda i promjenama samih ledenjaka. Upravo zbog toga znanstvenici smatraju da nije dovoljno pratiti samo brzinu njihova otapanja, već treba istražiti i ono što se nalazi duboko ispod njih.
FOTO Znate li tko je mlađa sestra Ivane Kekin? Prije 16 godina je pobijedila na Supertalentu
Otvori KEKS Pay
