Je li subvencioniranje stambenih kredita za mlade uspješna mjera ili još jedan promašaj u demografskoj politici? Naše novinarke komentiraju ovo pitanje s različitih stajališta.
ZA: Mjere nisu čarobni štapić za demografiju, ali negdje treba početi
Subvencioniranim kreditima i programom POS Vlada do kraja mandata namjerava osigurati krov nad glavom za ukupno 20.000 obitelji.
Ministar graditeljstva i potpredsjednik Vlade, Predrag Štromar iz HNS-a, pritom se hvali kako je u obiteljima koje koriste subvencije do sada rođeno više od 300 djece. Koliko je njihovu rođenju doista pridonijela činjenica da je obitelj stambeno zbrinuta, u ovom času je teško procijeniti, no činjenica je da upravo stambeno zbrinjavanje i lokalni čelnici ističu kao jednu od mjera koje najviše pomažu ostanku mladih u ruralnim područjima.
Neki gradovi i općine zato provode i vlastite mjere, mladima ustupaju građevinsko zemljište, država im da materijal, a sami plate izgradnju. Takvim mjerama ovih su se dana pohvalili čelnici ličkog Perušića i istarskih Bala.
Lokalni čelnici pritom, vjerojatno s pravom, očekuju da će se netko tko u svom kraju riješi stambeno pitanje ipak teže odlučiti na iseljavanje. No, pitanje je mogu li ovakvi potezi pomoći i u područjima u kojima je iseljavanje već toliko uzelo maha da je ispraznilo cijela sela, primjerice u pograničnim područjima. U tom su smislu dobar potez bile zakonske izmjene kojima je ove godine subvencija smanjena za urbana područja i povećana za nerazvijenije krajeve, odnosno vezana uz indeks razvijenosti.
Pogledajte video: Najjeftiniji i najskuplji 'kvadrati' u većim hrvatskim gradovima:
Broj subvencioniranih kredita u ličkim i slavonskim općinama zbog toga je u postotku znatno porastao, no najveći dio ponovo je otišao u Zagreb. Zato bi trebalo razmisliti o daljnjem smanjivanju, možda i o potpunom ukidanju subvencioniranja za kredite u urbanim središtima i usmjeravanju novca u demografski opustošene krajeve, ako se ova mjera uopće želi nazivati demografskom i ako joj cilj nije puko oživljavanje tržišta nekretnina.
No, zakon se prilagođavao do sada i najavljuje se da će se prilagođavati i dalje, ovisno o potrebama koje se ukažu u praksi.
Primjerice, produljenje subvencije od ove će se godine dobiti za svako dijete, ne samo za novorođeno u subvencioniranim stanovima, na što se u trenutku donošenja zakona jednostavno zaboravilo. Nitko to nije spomenuo ni u javnom savjetovanju, kao primjedba je stavljeno na stol, tek u saborskoj raspravi. Loše je što se Vlada sama toga u startu nije sjetila, ali pozitivno je što je priznala propust i priprema nove izmjene zakona.
Mjere stambenog zbrinjavanja definitivno nisu čarobni štapić za demografski oporavak. Za prave pomake treba raditi sustavno i ustrajno, prije svega osigurati ljudima posao, obiteljima s djecom vrtiće i škole, školarcima prijevoz do najbliže škole... no negdje svakako treba i početi. (Iva Boban Valečić)
PROTIV: Ovi krediti igla su u plastu sijena koja pomaže dijelu imućnijih
Subvencioniranje stambenih kredita koliko god dobro došlo mladima, i to prije svega onima s većim plaćama, nije ozbiljna demografska mjera koja će imati iole značajan pronatalitetan učinak i koja će zaustaviti izumiranje opustošenih dijelova zemlje. Zahvaljujući ovoj mjeri dosad je rođeno 300-tinjak djece više, što je kao igla u plastu sijena naspram 80.000 lani iseljenih, uglavnom mladih i obitelji s djecom. Usto, treba pričekati kraj godine i podatke Državnog zavoda za statistiku i vidjeti hoćemo li i 2018. kao posljednjih niz godina opet oboriti vlastiti rekord po najmanjem broju rođene djece u povijesti.
Kritičari su u pravu da subvencioniranje stambenih kredita najviše pomaže dijelu za naše prilike imućnijih mladih koji imaju plaće veće od 6000 kuna i bankarskom sektoru. Za mlade koji zarađuju tri, četiri ili pet tisuća kuna, a osobito one bez posla po Lici i Slavoniji, država nema stambenu politiku. Kao da ne postoje. Zato mogu i dalje pakirati kofere i ići u Irsku ili Njemačku. O kakvom stambenom zbrinjavanju mi možemo govoriti dok smo prvi u EU po broju mladih koji žive do 30. godine s roditeljima, dok nemamo kao uređene zemlje socijalne stanove za najam za mlade. Nemaju mnogi mladi, osobito u Slavoniji i Lici, ni posao, a kamoli plaću od 1000 eura kojom se mogu natjecati za Štromarove kredite.
Sama činjenica da je opet u Zagrebu odobreno najviše subvencija, njih 859, govori da se nije uspjelo u namjeri da najveći broj subvencija ode mladima u nerazvijenim gradovima i općinama odnosno županijama. Da, trebao bi nas veseliti porast subvencija u siromašnim županijama poput Požeško–slavonske od 93%, Virovitičko–podravske od 96%, Brodsko–posavske od 102% i Vukovarsko–srijemske više od 100% kad ne bismo znali za mizerne brojke koje stoje iza tog porasta kojim se hvale u Ministarstvu graditeljstva. Tako je, prema objavljenim podacima, u Požeško–slavonskoj županiji ove godine subvencionirano 30-ak kredita, u Vukovarsko–srijemskoj njih 104.
To što vladajući imaju nekoliko parcijalnih demografskih mjera i što najavljuju da će dijelom proširiti subvencije na kredite i za obitelji s djecom, ne znači da imaju ozbiljnu demografsku politiku, koja će dati rezultate. Kako je moguće da premijer kaže da su nam 2019. prioriteti gospodarski rast i investicije, a demografske probleme ni ne spomene. Ni korupciju, pravnu nesigurnost, nesređene državne institucije i političke elite u koje građani nemaju povjerenja, a to su sve razlozi zbog kojih se iseljavaju. Otkad je to i kakav je to gospodarski rast moguć bez ljudi? I postoji li ijedna država na svijetu kojoj je to uspjelo!? (Dijana Jurasić)
>> Što nam donosi smanjenje PDV-a?
Kad ministri nemaju vizije, pokretanja industirje onda pomažu svojim propalim prijateljima građevinarima. A vi građani budale samo upadajte u kredite!