Zagreb je postao dovoljno velik da u njemu ima mjesta u istom danu i za veliki vjerski koncert duhovne glazbe i za Povorku ponosa, ali još je premali da bi se uoči utakmice središtem metropole svatko mogao neometano prošetati u Hajdukovu dresu.
Uostalom, kao ni u Splitu u Dinamovu. Doživjeli smo i to da su duhovno-glazbeni spektakl u Maksimiru i gay parada u istom gradu prošli bez ekscesa na ulici, što ne znači da se svjetovi okupljenih na ta dva svjetonazorski različita skupa mogu povezati. U stvarnom svijetu više je to nalikovalo na podnošljivo prihvaćanje činjenice da je Zagreb mjesto izražavanja vlastitih uvjerenja i vrijednosti obiju strana, da se ne moraju voljeti, ali mogu se tolerirati.
Svi protiv svih
Strašno je što ne možete prošetati u Hajdukovoj majici Zagrebom ili u Dinamovoj Splitom. To pokazuje manjak razvoja
Socijalni bijes ili svi protiv svih: Mrzimo se zbog vjere i seksualne orijentacije te regionalne, etničke pripadnosti... Povorka ponosa i katolički duhovni koncert isti dan u istom gradu, bez nasilja i nesnošljivosti na ulici! Jesmo li to malo evoluirali? Ni slučajno, pogledaju li se izljevi mržnje i bijesa kojima su ti događaji popraćeni na društvenim mrežama
Nitko ne mrzi nikoga. Navijanje za Hajduk ili navijanje za Dinamo nikako ne znaci mrziti jedne ili druge, uostalom, ili mrziti bilo koje navijace, bilo kojeg hrvatskog kluba.