Službeno izvješće o fizikalno-kemijskom sastavu mikroplastike, koje je izradio Institut za vode u kolovozu 2026. godine, donosi zabrinjavajuće podatke koji nedvojbeno potvrđuju ekološku ugroženost podzemnog sustava u blizini ilegalnog odlagališta otpada u Gospiću. Preciznim laboratorijskim analizama uzoraka vode iz triju piezometarskih bušotina (Trag N, Trag O i Trag K) dokazano je postojanje ozbiljnog, lokaliziranog onečišćenja plastičnim materijalima. Ključni pronalazak ovog istraživanja krije se u činjenici da laboratorijski rezultati prstom upiru u točno određenu lokaciju - odlagalište otpada koje se nalazi u međuprostoru između mjesta uzorkovanja.
Što su pokazale analize na terenu? Znanstvenici su primijenili metodu takozvanog "kemijskog otiska" (eng. Chemical Fingerprinting) kako bi identificirali vrstu i masu plastike u vodi. Rezultati jasno diferenciraju tri promatrane lokacije:
Trag N (Uzvodna točka): Bilježi minimalno, takozvano pozadinsko opterećenje. U vodi su pronađeni tek zanemarivi tragovi polipropilena, dok opasnijih polimera uopće nema. Ova točka služi kao dokaz kako bi podzemna voda trebala izgledati bez lokalnog utjecaja zagađivača.
Trag O (Pokrajnja točka): Pokazuje niske razine kemijskog onečišćenja. Iako su optički instrumenti uočili velik broj čestica, detaljna spektralna analiza pokazala je da se većinom radi o prirodnom sedimentu, mineralima i glini, a ne o plastici.
Trag K (Kritična točka): Ova bušotina predstavlja alarmantnu zonu zagađenja. U njoj je identificirano čak 89,2% svih prioritetnih polimera obuhvaćenih cijelim istraživanjem. Ovdje su izmjerene iznimno visoke masene koncentracije koje se penju do nevjerojatnih 737,155 µg/L (mikrograma po litri).
Ključni dokaz koji povezuje zagađenje s obližnjim odlagalištem otpada je pojava polistirena (PS). Polistiren je materijal koji se masovno koristi za izradu stiropora, ambalaže za hranu i jednokratne plastike. Dok na uzvodnoj točki N i pokrajnjoj O polistirena uopće nema, na točki K on potpuno dominira. To dokazuje da zagađenje ne dolazi iz daljine, već se pojavljuje tek nakon što podzemna voda prođe ispod odlagališta otpada.
Nadalje, analiza vremenske dinamike otkrila je da se mikroplastika u vodu ne ispušta ravnomjerno, već u takozvanim "pulsevima". U uzorku K3.7 pronađene su krupnije čestice visoke mase, dok je u uzorku K3.8, uzetom nešto kasnije istog dana, uočeno čak 130 sitnijih čestica polistirena. To je jasan dokaz mehanizma hidrauličkog ispiranja: kada padne kiša, procjedne vode s odlagališta otpada doslovno isperu i usitne plastiku kroz porozno tlo i podzemne krške kanale, odvodeći je izravno u vodonosnik.
Iako ovo izvješće daje neoborive dokaze o trenutnom stanju, Institut za vode napominje kako se ono temelji na jednom ciklusu uzorkovanja. Kako bi se utvrdili dugoročni trendovi i sezonska dinamika zagađenja podzemnih voda, hitno je potrebno uspostaviti sustavni, višegodišnji monitoring.
FOTO Prepoznajete li susjede ili poznanike? Ovi su ljudi danas izišli na ulice i hodali za Liku
Otvori KEKS Pay
Kakve nebuloze, hahah, da voda ispire komade stiropora koji onda lutaju po podzemlju, brouahahahaha. Je, evo moj susjed jučer ujutro bacio kauč, kauč navečer potonuo u podzemlje i sad pluta podzemljem. Nije vam palo na pamet da ste probušili tee bušotine točno tamo gdje je zakopan otpad?