Nakon 13 godina konstantnih sukoba, građanski rat u Siriji napokon je završio, a Bashar al-Assad je u strahu pobjegao, ostavio svoje bogatstvo te se uputio svojem prijatelju Vladimiru Putinu u Rusiju. Kroz povijest Putin je bio prijatelj sirijskog diktatora, podržavao je njegovu vlast u borbi s pobunjenicima, ali ovaj put al-Assadu nije bilo pomoći.
“Nakon razgovora s nizom sudionika oružanog sukoba u Sirijskoj Arapskoj Republici, Bashar al-Assad je odlučio odstupiti s mjesta sirijskog predsjednika i napustiti zemlju, naloživši vladi mirni prijenos vlasti”, priopćilo je rusko ministarstvo vanjskih poslova u nedjelju. U nastavku istog priopćenja rekli su kako Rusija ne sudjeluje u pregovorima, ali da je ostala "u kontaktu sa svim frakcijama sirijske oporbe". Sama uporaba riječi "oporba" označava promjenu u odnosima Rusije prema sirijskim pobunjenicima, jer još prošli tjedan ih je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nazvao "teroristima", prenosi Al Jazeera.
Rusija je 2015. godine bila kritični saveznik al-Assada. Pružili su diplomatsko pokriće u Ujedinjenim narodima, pa i rasporedili svoje zračne snage kako bi očuvali diktatorov režim i time održali Bashara na vlasti, ovaj put Rusija je bila spriječena. Kroz tu potporu predsjednik Vladimir Putin uspio je uvelike proširiti rusku pomorsku bazu u Tartousu, koja je prvi put uspostavljena tijekom pakta između Sirije i Sovjetskog Saveza 1971., kao i obližnju zračnu bazu u Hmeimimu kojom upravlja od 2015.
Obje baze se nalaze u pokrajini Latakia na sirijskog mediteranskoj obali, a pokazale su se ključnima za ruske međunarodne ambicije, služeći kao lansirna rampa za operacije potpore sirijskom režimu, kao i poligoni za Moskvu da projicira svoj utjecaj na cijelu regiju i Afriku. "Obje su baze važne za Rusiju", rekao je Mark Galeotti, voditelj Mayak Intelligencea, istraživačke i konzultantske tvrtke sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu koja se koncentrira na Rusiju, te autor nekoliko knjiga o Putinu i Rusiji.
Utjecaj Moskve je možda oslabio zbog rata s Ukrajinom, ali Rusija je i dalje bila zainteresirana za Libiju, Sudan, središnju Afriku - predanost je to koja uvelike ovisi o bazama u Latakiji. “Turska ne dopušta ratnim brodovima tranzit kroz Bospor,” nastavio je Galeotti, “što znači da je, bez ruske baze u Tartousu, jedini način projiciranja pomorske moći u Mediteran preko Baltika, što teško da je idealno,” rekao je.
"Isto tako, bez zračne baze u Hmeimimu, pružanje zračne potpore operacijama u Africi također bi ovisilo o dobroj volji Turske, što je malo vjerojatno da će odgovarati Kremlju", rekao je. U ovom trenutku se ipak čini da je integritet baza i njihovog osoblja očuvan, rekao je izvor za rusku novinsku agenciju Interfax. No, ne postoje naznake koliko bi to moglo trajati. Ruski ratni blogeri tvrde kako je situacija oko baze još uvijek napeta.
Bijeg al-Assada u Moskvu još uvijek naznačuje da postoji odnos Putina i njega, ali to bi se moglo promijeniti. I Slobodan Milošević je živio pod okriljem Rusije, u Rusiju su bježali i mnogi gruzijski dužnosnici, pa i američki zviždač Edward Snowden. No, al-Assad je možda izgubio svu praktičnu vrijednost u očima Moskve, odnosno jedino što preostaje je simbolizam.
“Mislim da se više radi o simbolici, o tome kako Putin učinkovito reagira na one koji su mu osobno lojalni”, rekao je Alexey Muravyev s australskog Sveučilišta Curtin za Al Jazeeru. “I jasno je da je Assad godinama pokazivao osobnu lojalnost Putinu, uključujući potporu ruskoj invaziji na Ukrajinu.
“Dakle, ovo je signal drugim ruskim klijentima i prijateljima u regiji, u regiji Zaljeva, na širem Bliskom istoku, kao i u Africi, u Aziji,” rekao je, “da sve dok ste vi lojalni neću vas napustiti. Nećemo raditi ono što Amerikanci rade na nekim mjestima. Pazit ćemo na vas post factum.”
"Znamo da je Rusija razgovarala s Iranom i Turskom u Dohi prošlog tjedna", rekao je Galeotti o sastanku na marginama Foruma u Dohi u Kataru između dva glavna saveznika režima i njegovih protivnika u Ankari. “Možda je dogovoren izlazak za Assada koji bi izbjegao onu vrstu brutalne posljednje borbe u Damasku koja bi se dogodila da Assad nije mogao pobjeći”, rekao je.
"Za HTS, također, iako će Iran uvijek biti protivnik, možda bi imalo smisla otvoriti novi dijalog s Moskvom", rekao je, misleći na Hayat Tahrir al-Sham, moćne sirijske pobunjenike koje Ujedinjeni narodi, Rusija, Turska, Sjedinjene Države i Europska unija smatraju terorističkom organizacijom.
Kritičari Putina i al-Assada brzo su proslavili pad sirijskog vođe i ono što su vidjeli kao mogući kraj ruskim ambicijama na Bliskom istoku. “Minus jedan diktator i Putinov saveznik”, napisao je istaknuti ruski oporbeni političar Ilja Jašin na svom profilu na X-u. Bivši ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba rekao je: “Putin je bacio Assada pod autobus kako bi produžio svoj rat u Ukrajini. Njegovi resursi su oskudni i nije tako jak kao što se pretvara."
No, prema nekim promatračima, sve dok Rusija može zadržati svoje baze u Latakiji, svoje opće političke ciljeve i regionalni položaj, njezine ambicije vjerojatno neće biti pogođene. "Bliski istok je prilično važan za Rusiju", rekao je Paul Salem iz Instituta za Bliski istok.
Salem je naveo nekoliko ključnih regionalnih odnosa Rusije zbog koje je Bliski istok jako važan Moskvi. Trgovina energijom sa zaljevskim državama, prodaja civilne nuklearne opreme i pad prodaje oružja Moskvi zbog skupog rata u Ukrajini samo su neke od stvari koje se neće promijeniti nakon gubitka Sirije kao saveznika. "Dakle, gubitak [Sirije] zapravo ne mijenja toliko", rekao je.
Čak je i rusko raspoređivanje 2015. kao potpora al-Assadu bilo namijenjeno, ne toliko kao dio njezinih širih bliskoistočnih ambicija, koliko kao protuteža američkim regionalnim ambicijama i njihovim opetovanim pokušajima promjene režima, kao što su Irak i Libija, Salem zabilježeno.
Glavni regionalni odnos Rusije, onaj s Iranom, ostat će netaknut, predvidio je. “Gubitak Assada definitivno je udarac Putinovom općem prestižu”, rekao je Salem, ali “to ne mijenja značajno njegovu situaciju na Bliskom istoku općenito”.
GALERIJA Pogledajte kako Sirijci uništavaju sve povezano s Asadom, ruše kipove, gaze po plakatima...
Spoznaja za ruSSiju da ih ne želi blizu ni sirijska sirotinja.