Naizgled je malo toga u životu izvjesnije od starenja. Tijelo se mijenja, s godinama raste rizik od bolesti, a životni vijek ima granice koje se čine biološki zadane. No David A. Sinclair polazi od mnogo provokativnije pretpostavke: što ako starenje nije neizbježna posljedica života, nego biološki proces na koji je moguće utjecati? – Nema biološkog zakona koji kaže da moramo starjeti – tvrdi ovaj profesor genetike na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Harvard i jedan od vodećih svjetskih istraživača starenja. Upravo je toj ideji posvećena knjiga "Životni vijek – Zašto starimo, a ne moramo", koju je napisao s Matthewom D. LaPlanteom, a koju je na hrvatskom jeziku objavila Školska knjiga.
Sinclair je svjetski priznati znanstvenik koji je za svoja istraživanja primio više od 35 nagrada, a časopis Time 2014. uvrstio ga je među stotinu najutjecajnijih ljudi na svijetu te 2018. među 50 najutjecajnijih stručnjaka u zdravstvu. Knjigu je napisao s Matthewom D. LaPlanteom, profesorom novinarskog pisanja na Sveučilištu Utah State, a rezultat je gotovo 400 stranica na kojima se molekularna biologija isprepleće s osobnim pričama, poviješću istraživanja starenja i razmišljanjem o tome što bi dulji ljudski život mogao značiti za društvo.
– Ne znam kada će točno prva osoba prijeći granicu od 125 godina, no sigurno će biti iznimka, razlikovati se od ostalih, kao i svi pioniri. U samo nekoliko godina pridružit će joj se druga, a zatim dodatne desetine. Pa stotine. Nakon toga ta činjenica više neće biti bitna. Čak i sve dulji i dulji životni vijek postajat će sve uobičajeniji. Svijet bi mogao doživjeti prve stopedesetogodišnjake otprilike tijekom 22. stoljeća – navodi autor u knjizi, u čijem je središtu teza da starenje ne treba promatrati kao nešto što se jednostavno događa protokom vremena. Jedan od ključeva njegova objašnjenja jest informacijska teorija starenja. DNA, naime, sadrži genetske informacije, no za funkcioniranje stanice jednako je važno koje će gene uključiti ili isključiti. Sinclair objašnjava da su znanstvenici otkrili gene koji utječu na simptome starenja, dugovječnost i tjelesne obrambene mehanizme, ali ne i jedan gen koji bi bio njegov jednostavan uzrok.
– Otkrili smo gene koji utječu na simptome starenja. Otkrili smo gene dugovječnosti koji kontroliraju tjelesne obrane od starenja i time ponudili mogućnosti za usporavanje starenja uz pomoć prirodnih, farmaceutskih i tehnoloških intervencija. No, za razliku od onkogena koji su pronađeni 1970-ih i postali dobra meta u borbi protiv karcinoma, nismo pronašli nijedan gen koji uzrokuje starenje. Niti nećemo. Zato što se naši geni nisu razvili da uzrokuju starenje – piše Sinclair. Knjiga je podijeljena u tri velike cjeline koje vode od dosadašnjih spoznaja prema mogućoj budućnosti. Prvi dio, "Što znamo (prošlost)", čine poglavlja "Viva primordium", "Dementni klavirist" i "Slijepa epidemija", u kojima Sinclair postavlja temelje svojeg razumijevanja starenja i objašnjava biološke procese koji ga prate. Drugi dio, "Što učimo (sadašnjost)", najopsežniji je i kroz poglavlja "Dugovječnost – odmah!", "Tableta koja se lakše guta", "Grabimo velikim koracima" i "Doba inovacija" prelazi na istraživanja kojima se pokušava utjecati na te procese, od molekularnih pristupa do novih tehnologija. Treći dio, "Kamo idemo (budućnost)", čine "Oblik stvari koje dolaze" i "Put u budućnost", a fokus se širi s biologije pojedinca na pitanje što bi produljenje zdravoga životnog vijeka moglo značiti za čovječanstvo.
Takva struktura dobro pokazuje i ambiciju "Životnog vijeka": Sinclair ne želi samo objasniti zašto ljudi stare, nego povezati ono što je o tom procesu već poznato s istraživanjima koja se provode danas i mogućnostima koje bi ona mogla otvoriti u budućnosti. U središtu pritom ostaje pitanje s početka knjige: mora li starenje doista izgledati onako kako izgleda danas ili bi znanstveni napredak mogao omogućiti da ljudi znatno dulje ostanu zdravi? "Ne znam kada će točno prva osoba prijeći granicu od 125 godina, no sigurno će biti iznimka, razlikovati se od ostalih, kao i svi pioniri. U samo nekoliko godina pridružit će joj se druga, a zatim dodatne desetine. Pa stotine. Nakon toga ta činjenica više neće biti bitna. Čak i sve dulji i dulji životni vijek postajat će sve uobičajeniji"
Otvori KEKS Pay
