S Ericom Hauckom, izaslanikom ili “veleposlanikom” Katalonije u Hrvatskoj i bivšim novinarom koji je izvještavao o ratu u Hrvatskoj i BiH, razgovarali smo u napetoj situaciji kad se čekaju sljedeći koraci i iz Madrida, i iz Barcelone, ali i iz EU i svijeta otkuda su počele akcije da se dvije strane dovedu za pregovarački stol i započnu dijalog
Koji je sada status Katalonije? Je li neovisna?
Mogli smo proglasiti neovisnost, ali je predsjednik zatražio još vremena da se saslušaju posrednici koji se nude da pomognu dovesti Španjolsku za stol. Madridu smo 19. put od 2010. ponudili razgovor, usprkos svim poniženjima. No za razgovor treba dvoje.
Tko su ti posrednici?
Imena će objaviti ako žele. No zna se da je stigla ponuda švicarske vlade, pismo osam nobelovaca, kao i apel za dijalog “Vijeća staraca” UN-a.
Što očekujete od razgovora? Bi li Katalonija pristala na išta manje od neovisnosti? Ako ne, gdje je smisao dijaloga?
Kad počnete razgovarati, sve je moguće. O neovisnosti Katalonije odluku je donio narod na referendumu i ne možemo je odbaciti. Prva izjava španjolskog premijera Mariana Rajoya nije išla u smjeru u kojem smo se nadali. Zatražio je od predsjednika Katalonije da objasni što znači trenutačni status, a tako počinje mehanizam aktiviranja članka 155., koji znači intervenciju i suspenziju autonomije. Doduše, ta suspenzija je de facto na snazi u Kataloniji. To nije reakcija nekoga tko hoće pokazati spremnost da razumije problem. No bez obzira na to što će se događati u španjolskoj parlamentu i vladi, naši telefoni zvone. Mi smo razumjeli da, ako krenemo u pregovore, nećemo biti sami.
Tko će vas podržati?
Oni koji sada zovu. Oni koji su nas zvali i rekli da ponudimo pregovore. Sad kad smo ih ponudili, oni trebaju djelovati.
Računate li na predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska?
Da, on je zvao u zadnji tren, Tražio je da se suzdržimo i da budemo odgovorni, što smo uvijek i bili. Naša je strategija uvijek bila: pregovori, razgovori i mirne demonstracije. Lopta je sada na strani Madrida, ali prvo moraju priznati da problem postoji, a ne ga ignorirati kao do sada. Riječ je o političkoj volji.
Jeste li osobno razočarani zato što nije proglašena neovisnost, kao što su mnogi? Je li vlada Katalonije kriva jer je raspirivala emocije i nadu i davala obećanja o neovisnosti?
Nada je dolazila od samih ljudi. Svjetski mediji promatraju Kataloniju i govore o rađanju nove, moderne, europske države izgrađene od ljudi. Ljudi žele doživjeti taj povijesni trenutak, dan neovisnosti, ali treba biti realističan. Ako ima mjesta pregovorima, morate biti odgovorni. Kad se emocije ohlade, ljudi shvaćaju da ovo nije povlačenje, nego vrijeme da se konsolidiramo, posebice ako će nas to zaštititi.
Što je s tihom većinom, oni koji nisu izašli na referendum, a koji su vjerojatno unitaristi?
Za sve ima mjesta u Kataloniji. Oni su, uostalom, organizirali demonstracije i ništa se nije dogodilo iako su ekstremni desničari pozdravljali nacističkim pozdravima i provocirali. Mnogi su na prosvjed došli izvana. Ali moje je pitanje njima: zašto niste sudjelovali u referendumu? Zašto niste izašli tada na ulice, nego tjedan kasnije?
Možda zato što su ga smatrali nezakonitim, kakvim ga je proglasio španjolski ustavni sud.
A policijsko premlaćivanje baka koji stoje u redu za glasovanje je zakonito? Madrid nas i dalje ponižava, ponašaju se kao da smo kolonija. To je bilo nemoguće predvidjeti 1978. Vjerovali smo da ima mjesta za nas. Ali nema.
Po čemu ste kolonija? Primjerice, vrlo ste bogati.
U hipotetskoj situaciji EU od 29 članova, svih trenutačnih i Katalonije, bili bismo na 15. mjestu po BDP-u. Ali tko je stvorio to bogatstvo? Katalonci. No nije pitanje brojki, nego dominacije. Ako 3,5 milijuna ljudi osjeća da ih se ugnjetava, što s tim? I što sa zakonima koje nam suspendiraju, što s kulturom, jezikom? Takvo što ne događa se ni u jednoj federalnoj državi. Ima tu i povijesnog konteksta jer nakon Građanskog rata nije bilo pomirbe. Nakon Kambodže država smo s najviše nestalih u masovnim grobnicama. Često se ovih dana čuje da se Madrid drži frankistički. I to je to – mnogim su Kataloncima pred oči su došle najcrnje scene prije 1978.
Mnoge banke i kompanije najavile su odlazak iz Katalonije.
To je strateški potez. Lako se mogu vratiti.
Bojite li se upotrebe sile ako se aktivira članak 155.?
Nisam bio emocionalno pripremljen ni za ono na referendumu pa nemam ni odgovor na ovo. Jedno je jasno – svi se moramo pripremiti da zaštitimo ljude.
hrvatski politicari se po pitanju katalonije sakrili u svoje ljusture posebno oporbeni sute li sute a da cekaju da im javi cistacica iz brisela sto ce reci pa ce te vidjeti nastupe buricka spava kad se probudi biti ce izjava kao grom iz vedra neba kao munja iz procipa ili mozda ceka da je zove kgk