U Hrvatskoj se tjednima odvija školska psihodrama u nekoliko činova u kojoj roditelji igraju ulogu djece, a djeca ne mogu odigrati uloge odraslih da između sebe riješe spor koji odrasli ne uspijevaju riješiti. Sudbina jednog učenika i njegove okoline vrti se u začaranom krugu: školske vlasti potpisuju neuspjeh za neuspjehom, jer ne mogu ni u trećoj školi integrirati učenika s ostatkom razreda; gradski i državni organi, zaduženi za odgoj i obrazovanje, manje-više peru ruke i prebacuju lopticu što dalje od sebe; roditelji su unajmili odvjetnike, da brane pravo njihove djece na školovanje, a stručne i civilne poluge društva u kvaru su i u ozbiljnijim pitanjima od budućnosti jednog učenika i nekoliko njegovih vršnjaka. Ne bi čudilo da država i u tom slučaju potraži rješenje izvan svojih granica i dovede stranog arbitra koji će dati mišljenje o tome što je u interesu Hrvatske.
ANALIZA MIRKA GALIĆA
Slučaj 'neukrotivog' dječaka razotkrio koliko su duboke podjele u našem društvu
Je li jedno dijete prešlo granice prihvaćenog i prihvatljivog ponašanja? Ako i jest, to je prije svega pitanje za struku, da objasni sve učestaliju pojavu vršnjačkog nasilja u školama, a tek je potom na politici, da ga rješava i, na vlastima, da ga, eventualno, sankcioniraju
Otvori KEKS Pay
