Neobično se sudbina poigrala s mladim Robertom Alispahićem (14), koji
sa samohranom majkom živi u Sisku. Ne sjeća se Robert oca Hasiba, koji
je kao hrvatski branitelj neposredno nakon oslobodilačke Oluje podlegao
teškim ratnim ozljedama. Majka Zvjezdana još se bori s krutom državnom
birokracijom kako bi izborila pravo na mirovinu poginulog branitelja
jer joj suprug za Domovinskog rata nije bio hrvatski, već državljanin
BiH.
Astma - novi udarac
Nema adrese na koju se nije obratila, od lokalnih do državnih
institucija i ministarstava, ali i nakon brojnih obećanja sa sinom još
živi od skromne socijalne pomoći. Mama je ogorčena što sinu ne može
pružiti školovanje kakvo zaslužuje i odrastanje kakvo imaju njegovi
vršnjaci. Posebno ju smeta što pokojnog supruga ne tretiraju kao
hrvatskog branitelja, iako je dao život za Hrvatsku.
– Kada je pristupio Hrvatskoj vojsci, nitko ga nije pitao za
državljanstvo. Sve je dao za Hrvatsku, ali problemi su nastali tek kada
smo pokušali ostvariti neka naša prava – kaže ogorčena supruga
Zvjezdana.
A kako nesreća obično ne ide sama, Robert je obolio od astme, što mu je
dodatno otežalo život. Stalne kontrole, terapije i liječenje bili su
novi udarac i trošak za malu obitelj. Iako se sve činilo crno, kao da
mu je gotovo sve oduzeo, život je ipak nešto i dao malom Robertu.
Neobičan crtački talent zapažen je još u nižim razredima, koje je
polazio u Kninu, a potvrđen u završnim razredima sisačke Osnovne škole
“Braća Ribar”. Robert je slikarski talnet, slažu se svi koju su vidjeli
njegove radove.
Danas su slike u olovci, akvarelu pa i ulju mladog Roberta postale
dragocjen obiteljski izvor prihoda. Mnoge karikature, portreti i
pejzaži već se našli svoje vlasnike i nalaze se u privatnim zbirkama.
Robert i njegova majka ponose se tim talentom i željeli bi da ga dječak
ne zapusti. Crtački talent predstavlja i mogućnost da se Robert oduži
liječnicima i drugim pojedincima koji su mu pružili ruku pomoći.
Spominje prof. Blaženku Ožvald-Pegan iz zagrebačkog Zdravstvenog centra
dr. Wohlmanna, koja ga besplatno liječi, ali i druge dobrotvore koji su
im svojim humanim gestama i toplom ljudskom riječi olakšali život.
Nakon što su vijest o teškoj sudbini Roberta objavili neki mediji,
javilo se više budućih kupaca njegovih slika. Među njima bio je i
zagrebački Rom Ramo Dedić, koji je organizirao obiteljsku akciju
prikupljanja novca za otkup jedne slike.
Nogometni turnir
Naručio je portret predsjednika Stjepana Mesića, koji je želio darovati
predsjedniku kako bi se iskupio za raniju aferu kada se ustanovilo da
je darovana slika ukradena. Ne želeći ništa prepustiti slučaju, u
zagrebačkom je restoranu Pauk ugostio Roberta i njegovu majku kako bi
se primopredaja slike ovjekovječila.
– I sam sam imao nekoliko operacija srca i znam što znači biti
bolestan. Potresla me Robertova priča i odlučili smo kupiti jednu
sliku. Čak su i unuci Tilen i Tina dali svoj prilog. Zadovoljstvo mi je
kupiti sliku i darovati je predsjedniku Mesiću, kojeg već dugo poznajem
i na ovaj ga način informirati o Robertovoj sudbini – rekao je Ramo.
Slika je već predana u predsjednikov ured i dočekat će ga nakon
godišnjeg odmora. Ramo najavljuje i humanitarni nogometni turnir u
organizaciji reprezentacije Roma, čiji će prihod biti namijenjen za
Robertovo liječenje. A državne bi se instuticije trebale pobrinuti da
se takav talent školuje i razvija.
SUDBINE Prodajući slike, dječak Robert Alispahić privređuje za život i liječenje
