Stručnjaci Atlantic Councila u tekstu objavljenom 1. rujna polaze od neobičnog detalja. Naime podsjećaju da je 25. kolovoza ravnatelj CIA-e John Ratcliffe nenajavljeno sletio u Moskvu. Jedan od razloga koji se vezuje uz taj posjet jest upozorenje ruskom vodstvu da ne napada saveznike NATO-a. Usporedba s posjetom tadašnjeg šefa CIA-e Billa Burnsa neposredno pred punu invaziju na Ukrajinu 2022. nije slučajna. Rusija već godinama vodi hibridni rat diljem Europe sabotažama, dezinformacijama i cyber napadima, a rat u Ukrajini prelijeva se preko granica dronovima i projektilima. Pitanje koje postavljaju autori nije samo hoće li Vladimir Putin rat proširiti izvan Ukrajine, nego gdje i na koji način, najčešće ispod praga otvorenog rata, kako bi vidio što savez stvarno može podnijeti.
O baltičkim državama piše Justina Budginaite-Froehly, viša suradnica u Europskom centru Atlantskog vijeća . Rusija, kaže, dosljedno testira granice onoga što može učiniti Litvi, Latviji i Estoniji i njihovim saveznicima, a da ne izazove odlučan odgovor. Riječ je o upadima dronova, sabotaži kritične infrastrukture, paljevinama, planovima atentata, cyber operacijama te ometanju i lažiranju GPS-a. Moskva će, prema njezinoj ocjeni, gurati dokle god ne naiđe na vjerodostojnu cijenu. To što je Rusija još materijalno vezana ratom u Ukrajini ne čini je nužno manje opasnom, može je učiniti spremnijom da rat približi najtvrđim pokroviteljima Kijeva kako bi slabila njihovu podršku. Ako Putin postane očajan zbog zastoja na frontu i istodobno vidi političku nesigurnost unutar NATO-a, može zaključiti da eskalacija mijenja strateški tijek rata, dodaje. Zato se Baltik priprema. Granica između hibridne operacije i konvencionalne agresije iznimno je tanka, sabotaža, cyber napadi, elektroničko ratovanje i dezinformacije mogu biti cilj sami po sebi, ali i priprema za vojni udar. Hoće li doći do eskalacije uvelike ovisi o tome što Moskva nauči iz prvog odgovora NATO-a. Litva, Latvija i Estonija zato jačaju vlastitu obranu te tjeraju savez da ponavljane napade ispod praga tretira kao jednu rusku strategiju traženja šavova. Krajnji cilj svake eskalacije na Baltiku, piše Budginaite-Froehly, bio bi sam NATO. Moskva dugo želi slomiti povjerenje da će kolektivna obrana stvarno funkcionirati. Odvraćanje stoga ne smije ostaviti dvojbu da bi i geografski ograničen napad povukao punu težinu saveza. Nedavna vježba usmjerena na Kalinjingrad bila je koristan signal, ali ad hoc signali moraju biti potkrijepljeni svakodnevnom savezničkom dosljednošću. Snažna prednja prisutnost, uključujući povratak hitno potrebnih američkih postrojbi, ključna je za odvraćanje. Stabilnost Baltika, zaključuje, strateški je interes Sjedinjenih Država: uspješan ruski test NATO-a slomio bi vjerodostojnost američkih saveza daleko izvan Europe.
O Poljskoj piše Aaron Korewa, direktor ureda Atlantskog vijeća u Varšavi. Tamo se mogućnost širenja rata izvan Ukrajine shvaća ozbiljno zato što si Poljaci ne mogu priuštiti da je ne shvaćaju. Rusija je već vodila neprijateljske operacije na poljskom tlu. Najozbiljniji slučaj bio je u rujnu 2025., kada je devetnaest dronova ruske proizvodnje ušlo u poljski zračni prostor, što većina tumači kao namjerni test obrambenih sposobnosti. Tomu treba dodati naoružanu krstareću raketu koja je pala na istoku Poljske u lipnju ove godine, paljevinu trgovačkog centra u Varšavi 2024. za koju su poljski tužitelji zaključili da ju je naručila ruska obavještajna služba, te sabotažu pruge Varšava–Lublin u studenom 2025. Poljska se, piše Korewa, priprema na sve vrste prijetnji. Ministar narodne obrane Władysław Kosiniak-Kamysz nedavno je upozorio da bi Rusija, kako se poljsko-ukrajinski odnosi pogoršavaju, mogla koristiti zaplijenjene ukrajinske dronove za operacije pod lažnom zastavom. Ne može se isključiti ni veći konvencionalni napad iz Kalinjingrada i/ili Bjelorusije, koja je de facto ruski satelit. Time se objašnjava koncept Istočnog štita i golema modernizacija oružanih snaga, uz obrambenu potrošnju od 4,8 posto BDP-a, najvišu u NATO-u. Poljska više nije slabo naoružana istočna prednja crta koja čeka da je savez spasi. Ima ozbiljne nacionalne sposobnosti za početnu fazu sukoba: tenkove Abrams i K2, raketno topništvo HIMARS i Chunmoo, jurišne helikoptere Apache koji ulaze u sastav, velike topničke formacije, zrakoplove F-16 i F-35 te brzo rastuće dronovske kapacitete. Impresivno kako jest, poljske oružane snage još su rad u tijeku i nisu provjerene u ratu. Cilj je da prvu crtu obrane drži sama, ali dugotrajni sukob zahtijevao bi NATO pojačanje, osobito u protuzračnoj obrani. Savez već drži prednje snage u Poljskoj, a višenacionalna borbena skupina može se proširiti na razinu brigade. Posebno su važni otprilike deset tisuća američkih vojnika stacioniranih u zemlji. Poanta je, zaključuje Korewa, da se Poljaci mogu nositi sami na početku, ali njihova strategija u konačnici ovisi o tome da svaki ruski napad na Poljsku odmah postane rat s NATO-om.
O nordijskim državama piše Anna Wieslander, direktorice za sjevernu Europu u Atlantskom vijeću. Za njih je Rusija najznačajnija, izravna i dugoročna prijetnja euroatlantskoj sigurnosti. Kao što su sve nordijske i baltičke države naglasile na sastanku NB8 u Estoniji u travnju, to zahtijeva hitnu, odlučnu i usklađenu akciju. Više od desetljeća Rusija ih gađa hibridnim taktikama: od cyber špijunaže usmjerene na norveški parlament, preko instrumentalizirane migracije zbog koje je Finska zatvorila istočnu granicu, do ometanja GPS-a koje je poremetilo navigaciju hitne pomoći u županiji Kalmar i na Gotlandu. Stalni hibridni rat potaknuo je nordijske zemlje da obnove strukture totalne obrane iz doba hladnog rata i stave društva u pripravnost informacijskim kampanjama i mjerama otpornosti. Istodobno ulažu u obrambenu industriju i vojske. Po udjelu u BDP-u prednjače i u pomoći Ukrajini, što vide kao ulaganje u regionalnu sigurnost. Sada kada su svih pet nordijskih zemalja saveznice NATO-a, njihova je obrana čvrsto ugrađena u operativno planiranje saveza, što je pokazala i nedavna velika saveznička zračna vježba blizu Kalinjingrada. Novo Combined Air Operation Centre u Bodøu zamišljeno je tako da nordijske zračne snage mogu djelovati preko granica, a da ostanu potpuno integrirane u NATO. Prednje kopnene snage u Finskoj, koje predvodi Švedska kao okvirna nacija, a domaćin je Finska, trebaju štititi Sjeverni Kalott — sjever Švedske, Finske i Norveške — čija blizina ruskoj bazi na Koli čini to područje strateški izloženim. U ranoj fazi rata Rusija bi imala interes tamo proširiti sposobnost sprječavanja pristupa i kontrole područja. Drugi mogući ciljevi, piše Wieslander, jesu otoci Gotland, Åland i Bornholm na Baltiku te Svalbard na Barentsovu moru. Kontrola bilo kojeg baltičkog otoka omogućila bi Rusiji da produži domet protuzračne obrane, stegne kretanje saveznika i uskrati NATO-u platforme s kojih se brani regija. Svalbard je drugačiji izazov, udaljenost, blizina Kole i poseban ugovorni režim, uz rastuću vojno-stratešku vrijednost za Rusiju, mogli bi ga učiniti ranjivim na pritisak na norveški suverenitet i savezničku odlučnost.
O Moldaviji piše Shelby Magid, zamjenica direktora Euroazijskog centra Atlantskog vijeća. Zemlji nije strana ruska agresija ni prijetnja da Kremlj proširi rat. Vođe u Chișinăuu s pravom razlikuju razmjere tragedije koju Rusija nanosi susjednoj Ukrajini od prijetnje s kojom se suočavaju moldavski građani, ali davno je jasno da je i Moldavija na nišanu Moskve. Rusija je nastojala minirati njezin europski put velikim hibridnim kampanjama, a rat u Ukrajini koristi da poveća pritisak i testira ranjivosti. To se sve jasnije vidi u ponavljanim kršenjima moldavskog zračnog prostora ruskim dronovima i u eskalaciji udara na ukrajinsko-moldavsku graničnu infrastrukturu. Godinama traje pritisak kroz rusku vojnu prisutnost u odmetnutom Pridnjestrovlju, masovno financiranje uplitanja u izbore, dezinformacije i političko financiranje usmjereno na rušenje puta prema EU, energetski ucjene i sada sve izravnije prelijevanje rata. Ipak se Moldavija pokazala otpornijom nego što su očekivali i Moskva i mnogi na Zapadu. Unatoč velikim ruskim ulaganjima, Moldavci su na posljednja dva izbora ostali na proeuropskom kursu i podržali referendum o EU. Ruska agresija već se osjeća i zbog toga raste zabrinutost zbog kinetičkog prelijevanja. Dronovi su više puta kršili zračni prostor, pa se Chișinău usredotočio na nadzor i obranu neba. U kolovozu je ministar obrane Anatolie Nosatîi naglasio da je riječ o iznimno ozbiljnoj situaciji i da vojsku treba opremiti visokoučinkovitim sustavima za otkrivanje i zaštitu od takvih upada. Vojska ostaje ograničena i ranjiva na konvencionalni napad, ali je iz Ukrajine naučila da mora jačati vlastitu obranu i graditi regionalna partnerstva. To se vidi u produbljenoj sigurnosnoj suradnji s Ukrajinom i Rumunjskom, uključujući nedavnu trilateralnu suradnju; ukrajinski predsjednik nakon sastanka u Chișinăuu rekao je da su Moldavija, Ukrajina i Rumunjska prirodni saveznici, osobito kad je riječ o prijetnji dronovima, energiji, prometnoj infrastrukturi i regionalnoj sigurnosti.
O Rumunjskoj piše Alex Șerban direktor ureda Atlantskog vijeća za Rumunjsku.. Za Rumunjsku ruska agresija više nije hipotetska. Od invazije na Ukrajinu dronovi su više puta ulazili u rumunjski zračni prostor ili padali na rumunjski teritorij, uključujući blizu naseljenih područja, a širi rat na Crnom moru donio je pomorske mine, napade na civilno brodovlje i rastuće rizike za pomorsku i energetsku infrastrukturu. U kolovozu je Rumunjska uništila pomorski dron natovaren eksplozivom blizu projekta plina Neptun Deep, koji vode OMV Petrom i Romgaz. Predsjednik Nicușor Dan upozorio je da je rumunjski zračni prostor prekršen desecima puta i da se odvraćanje prvo testira na obodu saveza. Najvjerojatnija ruska eskalacija, piše Șerban, ne bi počela oklopnom invazijom. Moskva bi mogla pojačati napade ispod praga otvorenog rata, ponavljane upade u zračni prostor, pomorske dronove ili mine koji ugrožavaju Constanțu i crnomorsko brodovlje, sabotažu kritične infrastrukture u zoni kontinentalnog šelfa izvan rumunjskog i NATO teritorija, cyber operacije i informacijske operacije kojima se potkopava povjerenje u NATO. Napadi na Moldaviju mogli bi stvoriti dodatnu dilemu zbog blizine i vitalnog rumunjskog interesa za njezinu stabilnost. Crno more stoga postaje ključno bojište. George Scutaru, izvršni direktor New Strategy Centra, tvrdi da Rusija eskalira protiv Rumunjske dok nastoji testirati brzinu odgovora NATO-a na istočnom boku. Bukurešt se priprema, širi zračnu bazu Mihail Kogălniceanu i povezuje Câmpia Turzii, Cincu, Smârdan, Babadag, Constanțu i Dunav vojnom logističkom mrežom. Snage se oslanjaju na američke sustave Patriot, HIMARS, F-16, Abramse, te planirane F-35, uz širenje protuzračne, protudronovske i pomorske obrane. Rumunjska bi u početku mogla odgovoriti nacionalnim sposobnostima uz američke i NATO snage koje su već na terenu, ali dugotrajni napad zahtijevao bi pojačanje. Pitanje je može li Moskva stvoriti ograničenu krizu brže nego što se NATO može mobilizirati. Rumunjski analitičar Armand Goșu kaže da su nedavni upadi dronova testovi kojima Rusi pokušavaju shvatiti rumunjske vojne sposobnosti u borbi protiv dronova. Za Moskvu bi konačni test bio može li takva kriza razotkriti jaz između političke predanosti NATO-a i sposobnosti da brzo i zajednički odgovori na pograničnom području.
O Njemačkoj piše Phyllis Berry, viša suradnica u Europskom centru Atlantskog vijeća . Njemačka je dugo bila velika meta ruske dezinformacije, ali od 2022. ruski sponzorirane hibridne akcije postale su brojnije i teže. Početkom kolovoza kod ukrajinskog teretnog zrakoplova na aerodromu Leipzig/Halle pronađen je dron natovaren eksplozivom; drugi se dron kasnije sudario sa zrakoplovom koji je bio preusmjeren s tog aerodroma, a treći je pronađen u blizini. Preleti su uobičajeni; savezne vlasti registrirale su 2025. više od tisuću sumnjivih preleta vojnih objekata. Njemačka je službeno okrivila Rusiju za cyber napad 2024. na sustav kontrole zračnog prometa i kasnije pozvala ruskog veleposlanika zbog tog incidenta. Vlasti su Rusiju držale odgovornom i za planove atentata na njemačke direktore vojne industrije, a krajem 2025. otkriveno je zakopano skladište oružja i streljiva za koje se smatralo da je namijenjeno još jednom takvom pokušaju. Porasli su i napadi na podvodnu infrastrukturu diljem Baltika. Njemačka te hibridne akcije vidi kao ozbiljnu prijetnju sigurnosti. Kancelar Friedrich Merz rekao je u rujnu 2025. da nisu u ratu, ali više nisu ni u miru.Vlada je predložila zakon kojim bi obavještajne službe dobile operativne ovlasti protiv hibridnih napada. Stručnjaci za sigurnosnu politiku ipak vladi zamjeraju sporost i plahost. U utorak 1. rujna vlada je izjavila da je Rusija odgovorna za incidente u Leipzigu i najavila kaznene mjere, uključujući zatvaranje ruskog konzulata u Bonnu i ruskog kulturnog doma u Berlinu kasnije ovog mjeseca, agresivniji obračun sa sjenovitom flotom i pritisak za dodatne sankcije EU.
O Zapadnoj Europi, Sjedinjenim Državama i širem prostoru piše John Sipher, nekadašnji časnik CIA-ina National Clandestine Servicea. Ruski hibridni rat, kaže, nije nov. Još od boljševičkih vremena Moskva slabi jače protivnike subverzijom, sabotažom, propagandm, dezinformacijom i političkim utjecajem. Ono što se promijenilo od 2014. jest Kremljov apetit za rizik. Od tada Putin postupno pojačava pritisak. Atentati, bombaški napadi, sabotaže, cyber napadi i druge prikrivene operacije postali su češći i sve bezobzirniji. Ta će se aktivnost i dalje koncentrirati oko ruske periferije, ali u sljedećoj godini Sipher očekuje da Moskva sve više stavi naglasak na bojište gdje su uvjeti osobito povoljni — samu zapadnu politiku. Ruske „aktivne mjere“ uvijek su najučinkovitije kad protivnika navedu da radi Moskvin posao. Polarizacija u SAD-u i Europi, uspon populističkih stranaka, pad povjerenja u institucije i rastuće napetosti preko Atlantika daju izvanrednu priliku. Kremlj dugo želi odvojiti Ameriku od Europe. Nedavni omalovažavajući komentari i potezi predsjednika Donalda Trumpa prema saveznicima, uključujući Kanadu, Dansku i Južnu Koreju, kao i prema NATO-u i Europi šire, Moskvi vjerojatno signaliziraju da je trenutak zreo za širenje tog jaza. Valja očekivati da će ruske informacijske operacije pojačavati teze da je NATO zastario, da Europa parazitira, da je Ukrajina korumpirana i osuđena, da su demokratski vlade nelegitimne i da savezi Ameriku više sputavaju nego jačaju. Istodobno će poticati europske narative koji Washington prikazuju nepouzdanim i predatorskim. Cilj je podjela. Pokušaji poticanja desnih i radikalnih skupina na Zapadu nastavit će se. Za Putina je sadašnji metež prilika koja možda neće dugo trajati. Rusija ostaje slabija od ujedinjenog Zapada i više je puta platila cijenu vlastite agresije. Njezina je najbolja strategija stoga ne pobijediti Zapad, nego potaknuti Zapad da sam sebe porazi. Iz moskovske perspektive, zaključuje Sipher, ako protivnik već posrće prema rubu, baš je sada trenutak da ga se gurne.
Otvori KEKS Pay
Pa daj se već jednom odlučite je li Rusija na koljenima jer u 5 godina ne može osvojiti tri sela ili je toliko jaka da će napasti Europu i NATO. To valjda mijenjate kako vam više odgovara. Zato više nitko ne vjeruje svim tim stručLJacima, medijima i političarima. Gori ste od Putina.