Obilježavanje Dana ustanka u Srbu, kojeg su svojedobno promovirali predsjednici države i Hrvatskog sabora Ivo Josipović i Luka Bebić, ove godine bilo je redikulozno jer je kao jedina politička zvijezda nastupio Stjepan Mesić, po prvi put nakon što je u siječnju objavljena snimka njegova govora o NDH i Jasenovcu 1992. u Novskoj, zbog čega je Savez antifašističkih boraca i antifašista RH (SABA) prihvatio njegovu ostavku na mjesto počasnog predsjednika.
I predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac, koji ne može oprostiti Zlatku Hasanbegoviću što je u mladenačkoj dobi nosio na glavi kapu za koju mu, unatoč njegovu javnom demantiju, ne vjeruje da nije bila ustaška, oprostio je Mesiću sve revizionističke užase koje je izgovorio u Novskoj kao 58-godišnjak i jedan od vodećih hrvatskih političara. Time je osebujna politička karijera poprimila nevjerojatne oblike za civilizirane demokracije. Mesić nije govorio o floskulama, već o tomu da je i Tito znao da je Jasenovac “falsifikat” jer je trebalo prikazati što veće žrtve pa ga stoga nikad nije posjetio, te da su žrtve u tom logoru nalazile spas. “Nemojte se zavaravati, Jasenovac je radio poslije rata još dvije godine”, rekao je Mesić prema snimkama čuvanim od javnosti 25 godina.
Po ocjeni mnogih, taj skandalozni revizionizam iz bogatog Mesićeva ustaškog repertoara s početka devedesetih, odgledan je već gotovo 300.000 puta. Unatoč tomu Mesić ne prestaje dobivati počasti. U (istočnom) Mostaru je nedavno dobio nagradu “Peace Connection 2017.” za sve što je učinio za uspostavu mira i obnovu Mostara, pa je tako dobio priliku reći kako mu je posebice važno dobiti takvo priznanje kao protutežu nastojanjima da se relativiziraju ratni zločini i otvoreno veličaju njegovi počinitelji. “Zdrave snage regiona” nisu tada u organizaciji Antifašističke lige pozivane da to spriječe, kao što su “zbog sramote za grad Zagreb” to radile u slučaju Jakova Sedlara zbog filma “Jasenovac – istina”, u koji bi se sudeći po kritikama Mesićev video iz Novske jako dobro uklopio. Šutjele su tada i bučne SDP-ovke Aleksandra Kolarić, Kristina Ikić Baniček... Svima im je prihvatljivo objašnjenje inače notorno drčnog Mesića da je tada bio zapravo samo stranački poslušnik. “Reciklirao sam ono što je bila politika tada vladajuće stranke”, “od mene kao visokopozicioniranog dužnosnika HDZ-a očekivalo se da je slijedim”, “ja sam u Novskoj znao da govorim “državnu istinu” koja je bila neistina no polazio sam od pretpostavke da na tome mjestu, u tome trenutku i u onome društvu, treba tako govoriti”..., nizao je Mesić. I baš u to vrijeme taj politički ustaša, a zapravo stranački poltron, trebali bi vjerovati, istodobno se suprotstavio stranačkim moćnicima, pa i Tuđmanu. Naime, nedavno gostujući na tribini također u Mostaru, tjedan dana uoči dobivanja priznanja, Mesić je objavio još jednu od svojih “naknadnih povijesnih istina” u stilu Broja 1. Baš se za tu prigodu nakon tolikih godina dosjetio, i to baš uoči objave pravomoćne presude za “zločinački pothvat u BiH”, da je Tuđman prvo htio da ne uspije referendum o neovisnosti BiH održan 29. veljače i 1. ožujka 1992.
Znači, niti mjesec dana nakon predavanja o Jasenovcu i NDH, Mesić je spasio BiH od podjele jer, kako sada tvrdi, na njegovu intervenciju Tuđman i HDZ pozvali su Hrvate u BiH da izađu na referendum koji je stoga i uspio. To što su hrvatski antifašisti u obrani “povijesnog ustanka” kad se dogodio zločin nad stotinama Hrvata, kad su ubijana djeca, na ražnju ispečen svećenik Juraj Gospodnetić..., spali na Mesićevu podršku, govori nam s kakvim se problemima suočavaju jer se nisu u stanju odmaknuti niti od zločinačkih komunističkih mitova, simbola... Iako je državni vrh očigledno poslao jasnu političku poruku time što nisu poslali niti izaslanike na proslavu dana ustanka 27. srpnja 1941. godine u Srb, to s obzirom na okolnosti i nije neka vijest čak i za one koji politička događanja ne prate iz opuštene ljetne perspektive. Osobito jer su prije toga predsjednica Republike, te predsjednici Hrvatskog sabora i Vlade kao svoje izaslanike poslali istarskog župana Valtera Flegu, Jasena Mesića i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića na svečano obilježavanje Dana antifašističke borbe 22. lipnja u Brezovicu. Naime, očito je problem predsjednika SABA Franje Habulina, što smatra da je zasluženo iskazivanje poštovanja Prvom sisačkom partizanskom odredu ipak lokalnog karaktera odnosno nagovještaj onoga što će tek doći, a to je ustanak u Srbu. A vijest je što su jake snage SDP-a predvođene Davorom Bernardićem bile u Brezovici, dok ih na proslavi ustanka nije bilo, iako je Bernardić prema pisanju Novosti u veljači na tribini “SDP i Srbi” rekao: “SDP-u je mjesto na obilježavanju Dana ustanka naroda Hrvatske u Srbu”.
Jugoslavenski antifašizam je zločinački, jugoslavenski antifašizam je pobio sedam puta više ljudi od ustaša. Hrvatski antifašizam u 2ww ne postoji, pošto su to sve bile jugoslavenčine