Prijetne SAD-a posljednjih dana upućuju da su spremni za rat s Veneuzelom, a njen predsjednik Nicolás Maduro tvrdi da američka vojna prisutnost u regiji proizlazi iz želje Washingtona da kontrolira ogromna venezuelanska naftna bogatstva. Maduro je ovoga vikenda u pismu OPEC-u ustvrdio da Trumpova administracija želi preuzeti venezuelanske rezerve.
Američki State Department odbacuje tvrdnje da nafta stoji iza slanja više od desetak ratnih brodova i 15.000 vojnika te upozorenja Donalda Trumpa na moguće zračne udare. Sjedinjene Države tvrde da je cilj vojnih prijetnji suzbijanje ilegalnih migracija i krijumčarenja droga iz Venezuele. Ipak, analitičari i regionalni čelnici smatraju da nafta ipak igra značajnu ulogu u američkoj strategiji. “Nafta je u središtu svega,” rekao je kolumbijski predsjednik Gustavo Petro u razgovoru za CNN.
Venezuela posjeduje najveće poznate rezerve nafte na svijetu, oko 303 milijarde barela, što čini petinu globalnih rezervi. Iako se velika naftna bogatstva obično povezuju s Bliskim istokom ili Teksasom, potencijal Venezuele znatno premašuje njezinu stvarnu proizvodnju. Danas zemlja proizvodi oko milijun barela nafte dnevno, što je samo 0,8% globalne proizvodnje, manje od polovice količine prije dolaska Madura na vlast 2013. i tek trećina proizvodnje prije socijalističkog režima 1999. godine.
Pad proizvodnje posljedica je kombinacije međunarodnih sankcija, duboke ekonomske krize, ali i nedostatka ulaganja i održavanja naftne infrastrukture, prema podacima američke Energy Information Administration (EIA). Infrastruktura venezuelske naftne industrije propada, a kapaciteti za proizvodnju smanjeni su tijekom godina. Poseban izazov predstavlja i vrsta venezuelanske nafte koja je teška, sumporasta i zahtijeva specijaliziranu opremu i visoku tehničku stručnost.
SAD proizvodi više nafte nego bilo koja zemlja u povijesti, ali još uvijek uvozi određene vrste sirove nafte. Lagana američka nafta pogodna je za proizvodnju benzina, dok je teška venezuelanska nafta ključna za dizel, asfalt i industrijska goriva. Do rujna 2025. SAD je iz Venezuele uvozio oko 102.000 barela dnevno, što je manje nego iz Saudijske Arabije (254.000) ili Kanade (4,1 milijun barela dnevno).
Ako bi došlo do promjene vlasti u Venezueli, otvaranje naftnog sektora moglo bi koristiti SAD-u i njegovim saveznicima, ali i venezuelanskoj ekonomiji. Povratak nafte u međunarodne tokove mogao bi stvoriti prilike za zapadne naftne kompanije, osigurati dodatnu proizvodnju i pomoći u stabilizaciji cijena. Međutim, obnova proizvodnje zahtijevala bi godine ulaganja i ogromne troškove, procjenjuje se da bi modernizacija infrastrukture koštala oko 58 milijardi dolara, jer mnoge cjevovode PDVSA-e nisu ažurirane 50 godina.
Sanacije i veća proizvodnja također bi mogle ponuditi alternativu ruskoj nafti, što bi smanjilo ovisnost Indije i Kine o Rusiji te oslabilo rusku ekonomiju i njezinu sposobnost financiranja rata u Ukrajini. Sankcije su pritom značajno pogodile venezuelansku ekonomiju, jer PDVSA predstavlja najveći izvor prihoda za Madurovu vladu. Analitičari poput Phila Flynna tvrde da otvaranje venezuelanskog naftnog tržišta moglo biti ključno za globalnu opskrbu i geopolitičke interese SAD-a. Flynn ističe: “Ako bismo imali legitimnu vladu u Venezueli koja vodi stvari, to bi otvorilo tržište za više opskrbe, smanjilo rizik od rasta cijena i nestašica. Mogli bismo revitalizirati venezuelansko naftno tržište.”
Otvori KEKS Pay
Garry webb novinar iz Amerike je otkrio da je čovjek iz CIA bio najveći diler droge u Americi sve naravno uz podršku američke države nedugo nakon tih objava završio je sa dva metka u glavi koje je proglašeno samoubojstvo .. Tako da budemo sigurni da Amerika ne štiti obične ljudi od droge