Ne mogu ti o tome govoriti preko telefona – pomalo je paranoična rečenica koju su mnogi u ovoj zemlji, iz ovih ili onih razloga, izgovorili bezbroj puta. Možda takav stav izaziva samo paranoja, ali možda i svijest da se radi nešto loše, za što se ne želi da itko dozna. Ovo posljednje posebno se odnosi na one koji su uhvaćeni u prijestupu, bilo da su se bavili gospodarskim bilo običnim kriminalom. Lista tih i takvih, ako je suditi po promenadi u koju su se proteklih godina pretvorile hrvatske sudnice, poveća je.
Posljednja je među njima, koja trenutačno boravi iza zidina Remetinca jer je osumnjičena u aferi Vjetroelektrane, Josipa Rimac, nekadašnja državna tajnica u Ministarstvu uprave te kninska kraljica, kako su joj donedavno tepale kolege iz HDZ-a. Uhićena je krajem svibnja, vjerojatno puno prije no što su istražitelji to planirali jer im je višemjesečna akcija u tom trenutku kompromitirana. Naime, Josipa Rimac je, vrlo prikladno, u svom vozilu otkrila prislušni uređaj, tzv. “bubu”, što je istražiteljima bio znak da se tajno praćenje i prisluškivanje mora na brzinu okončati jer su im tajne mjere, kako se to u policijskom žargonu kaže – probijene. Kako i zbog čega, odnosno je li riječ o doista sjajnoj intuiciji Josipe Rimac, koja je s vremena na vrijeme, iz samo njoj znanih razloga, protuprislušno pregledavala vozilo u potrazi za ubačenim “bubama” ili joj je to netko dojavio, stvar je koja do danas nije razjašnjena. A ako je suditi po ranijim sličnim situacijama, nikada neće ni biti. No iako im je akcija neplanirano provaljena, istražitelji ipak mogu zadovoljno trljati ruke jer je “buba” ubačena u vozilo Josipe Rimac, prije no što ju je ona otkrila, uhvatila dosta toga za nju kompromitirajućeg. Poput razgovora koji je vodila krajem veljače kada se pohvalila sugovorniku:
– Na poslu mi je baš dobro. Stignem dodatno raditi, ali i zaraditi. Treba zaraditi i sve isfinancirati. Evo, pogledaj ovaj projekt vjetroparka Krš-Pađene. Pogledaj što smo napravili. Nema većeg projekta u Hrvatskoj. Zasad je 250 milijuna eura, no toga će biti još. Investitor je Lager Bašić, a kome ćeš pogodovati ako nećeš investitoru?
Osim toga razgovora, “buba” je uhvatila i mnoge druge, a oko sadržaja i značenja tih razgovara, bez sumnje će u idućem sudskom postupku, ako do njega dođe, u sudnici “ratovati” optužba i obrana.
Ispovijed u Remetincu
Ubacivanje “buba” u automobile osumnjičenika nije nova policijska praksa, a u mnogim dosadašnjim kriminalističkim istragama pokazala se vrlo uspješnom. Barem za istražitelje koji tako mogu tajno snimiti puno više inkriminirajućih razgovora no što bi ih snimili da prisluškuju mobitele osumnjičenika. Dogodilo se to i trojcu nedavno optuženom u akciji Tebra. USKOK u tom postupku skupinu od 20 ljudi tereti za udruživanje radi krijumčarenja 16 tona marihuane, vrijedne 11 milijuna eura. Tereti ih i za palež vozila, iznude te planiranje premlaćivanja određenih osoba, a budući da je riječ o počiniteljima koji su godinama u sukobu sa zakonom, u svojim svakodnevnim komunikacijama bili su više nego oprezni. Za svakodnevnu komunikaciju koristili su šifre i kriptirane mobitele.
No dok preko mobitela nisu puno govorili, Tomislav Sabljo, Tomislav Sučić i Đorđe Vuletić, sve su to nadoknadili razgovorima u svojim vozilima. Oni nisu bili spretni ili sretni kao Josipa Rimac, pa ubačene “bube” ne samo da nisu našli, nego ih nisu ni tražili. Očito vjerujući da im kriptirani mobitel dovoljna zaštita, u automobilima su slobodno razgovarali međusobno, ali i s drugima. Ubačene “bube” uhvatile su tako brojne razgovore koji se odnose na kupnju marihuane u Albaniji, njezin transport u Hrvatsku, plaćanje droge, brigu za suoptuženike u zatvoru, dogovore oko paleža vozila, planiranje premlaćivanja... Ukratko gomila je to kompromitirajućih dokaza koje će teško biti osporiti u sudskom postupku.
Kao što je svojevremeno tako prikupljene dokaze bilo teško osporiti grupi oko Drage Rubale, kojoj se sudilo zbog optužbi da su većem broju ljudi za novac sređivali invalidske mirovine. I kod njih su istražitelji uspjeli ubaciti “bubu” u vozilo, s tim da je tada, a radilo se o 2011., prvi put javno razotkrivena ta policijska tehnika. Odnosno tad se prvi put doznalo da naša policija ima mogućnosti da tajno prisluškuje i razgovore u zatvorenim prostorima.
Kako ubacuju “bube” u vozila, nešto je o čemu policajci iz razumljivih razloga neće i ne žele previše govoriti. Za njih je samo najbitnije da za to imaju pokriće u valjanom sudskom nalogu kojim se zbog sumnje u počinjenje kaznih djela odobrava tajno praćenje i prisluškivanje neke osobe ili osoba. S druge strane privatni istražitelji, koji se u svom poslu služe sličnim metodama kao i policajci, kažu da je laiku prislušni uređaj ubačen u vozilo teško naći. Profesionalac bi, objašnjavaju, znao gdje u vozilu da traži “bubu” koja se može postavi negdje oko sjedala ili maske vozila. Da bi se prislušni uređaj neprimjetno ubacio u nečije vozilo, bez sumnje treba određena vještina.
Kao što vještina treba i da se “buba” neprimjetno ubaci u nečiji stambeni prostor. A ako je suditi po nekim recentnim kriminalističkim istragama, policija je i tu podosta uspješna. Tako su dvije kriminale grupe koje su uhićene u Splitu zbog sumnje da su međusobno ratovale oko primata na tržištu droge, dulje vrijeme bile tajno praćene i prisluškivane. Njima su se, sudeći po sudskim spisima, osim vozila, tajno prisluškivali i stanovi, u kojima su se počesto družili. Kao i slučaju Tebre, i ovdje su “bube” uhvatile svakakve razgovore i dogovore, koje će na sudu biti teško osporiti.
No jedan od bez sumnje najbolje odrađenih policijskih poslova, kada je tajno prisluškivanje u pitanju, povezan je s ogrankom Pink Panthera, zloglasne balkanske skupine pljačkaša zlatarnica i draguljarnica diljem svijeta, koji je sredinom 2016. planirao pljačku Zabe u Zagrebu. Njihov, moglo bi se slobodni reći monstruozan plan, uključivao ja napad “zoljom” na blindirano vozilo koje prevozi novac. No do toga srećom nije došlo jer su uhićeni prije no što su plan realizirali, i to zahvaljujući pametnom televizoru. Naime, riječ je o jedinstvenoj tehnici nadzora kojom je na daljinu aktiviran snimač u pametnom televizoru. Policajci su ga aktivirali uz pomoć IP adrese te su tako snimili razgovor Pink Panthera u iznajmljenom stanu u Novom Zagrebu. Oni su uhićeni i poslije osuđeni, pljačka je spriječena, a koristi li naša policija i dalje takvu naprednu tehnologiju za otkrivanje kriminalnih skupina, nešto je što spada u tajne njihova posla. Ipak, ovih se dana doznalo i za novi istražiteljski pothvat – prislušni je uređaj prvi put postavljen u zatvorsku ćeliju. U Remetincu je tako “obrađen” Željko Vrbat Švicarac koji je na glasu kao jedan od najpoznatijih organizatora oružanih prepada na novčarske institucije i zaštitare koji čuvaju pošiljke novca u zemlji i inozemstvu. Navodno je zatvorskim sudruzima nadugo i naširoko opisao sve svoje pothvate, što su snimili i istražitelji.
Kokain zvali ‘la signora’
Nove tehnologije tako su se pokazale korisnim altom u borbi protiv organiziranog kriminala, no da i stare tehnologije policiji ponekad mogu biti korisne pokazalo se na primjeru akcije Jadera. U tom slučaju bila je riječ o dobro organiziranoj skupini koja se 2015. bavila međunarodnom trgovinom kokaina, pa su tako iz Latinske Amerike naručili oko 175 kilograma te droge. Kokain treba stići u Hrvatsku, a kada i kako, optuženici međusobno razgovaraju u šiframa. Govore o vremenu, brodovima te za kokain koriste šifru – la signora. I ne bi ti razgovori, kada su kriminalne organizacije u pitanju, bili neuobičajeni, da nije jedne sitnice. Tadašnji osumnjičenici, a poslije optuženici ne razgovaraju preko kriptiranih mobitela, nego preko telefona. I to telefona iz javne telefonske govornice. Valjda su mislili da će tako izbjeći policijsku zamku, no prevarili su se. Jer čim su istražitelji shvatili na koji način komuniciraju, telefonske su govornice kojima su se koristili ozvučene. U konačnici to je dovelo do uhićenja spomenute skupine te zapljene kokaina vrijednog osam milijuna eura. Tom metodom policija se služila nekoliko puta, i to dosta uspješno jer su zahvaljujući tajnom prisluškivanju telefonskih govornica svojedobno uhvatili i jednu skupinu krijumčara oružjem. Kriminalci možda jesu inovativni u prikrivanju svojih tragova, no i policija ima svoje adute u tom vječnom nadmudrivanju zakona i kriminala.
sve je to lipo ali dobit za toliko koke bukse brate premalo je.bar 50 godina i cili bi se ovaj posao isplatio.i cak one koji imaju vise od 5 grama u sebi bar 4 godine bukse.zakon nam je preblag zato i svercaju sve i svasta.normalno ako su jos i bosanci.sve to protjerat iz drzave dozivotno.od toga nema nitko koristi