Prema grčkom mitu o Argonautima, cresko-lošinjski arhipelag, nekada zvan Apsyrtides, rođen je iz obiteljske tragedije. U bijegu sa Zlatnim runom, čarobnica Medeja i njezin ljubavnik Jazon bili su progonjeni od strane Medejinog brata Apsirta. Kako bi usporila potjeru, Medeja ga je namamila u zamku kod Osora, ubila i raskomadala, a dijelove njegova tijela bacila u more. Iz tih dijelova nastali su otoci. Ovu nasilnu prošlost stoljećima kasnije zamijenila je legenda o svetom Gaudenciju, osorskom biskupu iz 11. stoljeća, koji je, prema predaji, s otoka protjerao sve zmije otrovnice. Bilo da je riječ o blagoslovu ili specifičnom ekosustavu, činjenica jest da ih ni danas nema, što Lošinju daje auru sigurnog utočišta usred Jadrana, gdje se sudaraju dramatične priče o postanku i svetosti.
Zlatno doba Lošinja nastupilo je u 19. stoljeću, kada je otok postao pomorska sila. Njegovi kapetani i brodovlasnici bili su poznati diljem svijeta, a Mali Lošinj, danas paradoksalno veći od Velog, izrastao je u drugi najvažniji brodograđevni i lučki centar Austro-Ugarske, odmah nakon Trsta. Istovremeno, dok su se gradili jedrenjaci, otok je doživljavao i zelenu preobrazbu. Vizionar i botaničar Ambroz Haračić posvetio je život proučavanju otočne klime i flore te je sustavno pošumio kamenite goleti s tisućama sadnica alepskog bora. Njegovo znanstveno istraživanje, koje je dokumentiralo više od 1200 biljnih vrsta i blagotvoran učinak aerosola bogatog eteričnim uljima i morskom soli, bilo je temelj za proglašenje Lošinja službenim klimatskim lječilištem 1892. godine. Time je započela njegova priča kao otoka zdravlja i vitalnosti.
No, najveću tajnu otok je čuvao u tišini svojih podvodnih dubina. U ljeto 1996. godine, belgijski turist i ronilac amater, roneći na 45 metara dubine između otočića Vele Orjule i obale Lošinja, naišao je na prizor koji se pamti cijeli život: iz pijeska je virio obris ljudskog lika. Bilo je to neprocjenjivo blago - gotovo savršeno očuvana brončana statua grčkog atlete visoka 192 cm, datirana u 2. ili 1. stoljeće prije Krista. Kip, poznat kao Apoksiomen, prikazuje mladića koji sa sebe strigilom, posebnim strugačem, čisti ulje i znoj nakon vježbanja. Nakon što je 1999. konačno izvađen s morskog dna, postao je svjetska arheološka senzacija i tihi ambasador hrvatske kulture koji je, prije povratka kući, obišao najprestižnije svjetske muzeje.
Uslijedila je šestogodišnja, iznimno složena restauracija u suradnji hrvatskih i talijanskih stručnjaka. Kip je prvo morao proći dugotrajan proces desalinizacije kako bi se uklonila sol nakupljena tijekom dva tisućljeća pod morem. Konzervatori su primijenili pionirsku metodu u Hrvatskoj, koristeći isključivo precizne mehaničke alate za čišćenje naslaga, bez upotrebe kemikalija, kako bi sačuvali izvornu patinu. U unutrašnjosti kipa, uz organske ostatke poput koštica maslina i trešanja, pronađeno je i gnijezdo poljskog miša s ostacima oraha iz antičkog doba - dirljivi svjedok trenutka kada je kip, prije nego što je potonuo, čekao na popravak u nekoj luci. Nakon što mu je ugrađena i posebna unutarnja potporna konstrukcija, Apoksiomen je svoj trajni dom našao u Malom Lošinju, u jedinstvenom Muzeju Apoksiomena. Muzej je u potpunosti posvećen samo njemu, nudeći posjetiteljima multisenzorno putovanje kroz niz soba koje pripremaju sva osjetila za konačni susret s veličanstvenom statuom. Danas je Lošinj i dom zajednice od oko 200 zaštićenih dobrih dupina, o kojima brine Institut Plavi svijet, spajajući tako fascinantnu antičku baštinu s očuvanjem prirodnog bogatstva koje ga čini jedinstvenim.
FOTO Kamena vila u srcu Istre: Ima bazen od 80 kvadrata, a evo za koliko se prodaje
Otvori KEKS Pay
