Kad je riječ o napretku u okviru strategije Europa 2020., Hrvatska je većinu svojih ciljeva ostvarila ili će ostvariti, izvijestila je prošloga tjedna Europska komisija.
“Najveći jaz”, međutim, “još uvijek bilježi u ulaganjima u istraživanja i razvoj.” Nacionalnim programom reformi Hrvatska si je kao cilj za istraživanja i razvoj zadala ulaganje 1,4 posto BDP-a. No intenzitet istraživanja i razvoja ostao je prošle godine na istoj razini kao i prethodne: na mizernih 0,84 posto. Hrvatska u istraživanja i razvoj ulaže samo 0,4 posto BDP-a javnoga novca i jedva 0,44 posto BDP-a novca poslovnog sektora. I zato je tehnološki zaostala i siromašna. Austrija, Njemačka, Švedska, Finska... ulažu oko jedan posto BDP-a javnoga i oko dva posto BDP-a novca poduzeća, i zahvaljujući tome su bogate i razvijene. No, osim što ulaže premalo, Hrvatska ima i druge probleme, “nedorečenost zakonskih tekstova, složenost i rascjepkanost inovacijskog sustava, nedostatak koordinacije i sinergije...” Vlada premijera Plenkovića odlučila je svemu tome stati na kraj pa je početkom siječnja sačinila Prijedlog zakona o državnoj potpori za istraživačko razvojne projekte.
No taj je Prijedlog zakona svoju svrhu i ciljeve potpuno promašio, kako u glavnoj intenciji, tako i u pojedinostima. Istraživanja i razvoj u poduzećima Vlada je odlučila podupirati “pravom na dodatno umanjenje osnovice poreza na dobit, odnosno poreza na dohodak”. A da su autori zakona pročitali knjigu Mariane Mazzucato “The Entrepreneurial State”, najbolju na svijetu 2014. po izboru Financial Timesa i Huffington Posta, naučili bi da se ta metoda svugdje u svijetu pokazala kao traćenje javnoga novca. “Porezne olakšice se lako smuljaju”, piše engleska profesorica, “ili služe samo za transfer novca onima koji već provode istraživanja, a ne jamče da će se dogoditi inovacije koje se bez potpora ne bi dogodile. Ispitivanja učinkovitosti poreznih kredita nisu našla dokaze da su oni pozitivno utjecali na tvrtke da se uključe u R&D.”
Da ni ne govorimo o tome da su za porezne subvencije potrebna nova državna tijela, povjerenstva, procedure i formulari koji će poticanje učiniti dodatno “nedorečenim, rascjepkanim, bez koordinacije i sinergije”, ukratko birokratskom močvarom. Zato zemlje koje žele imati inovacije, nove konkurentne proizvode, tehnološki razvoj i ekonomski rast izvođenje konkretnih istraživačkih i razvojnih projekata poduzećima naručuju i plaćaju izravno, po ugovoru. A Hrvatska ne samo da je promašila s temeljnim mehanizmom potpora, autori hrvatskog zakona bez greške svoj su rad zasnovali i na onim polazištima za koje engleska profesorica piše da su najobičniji mit.
Primjerice, da pojačano treba podupirati istraživanja i razvoj u malim poduzećima. “Umjesto davanja novca malim kompanijama u nadi da će one rasti, bolje je davati ugovore mladim tvrtkama koje su već demonstrirale ambiciju”, napisala je Mariana Mazzucato, i privukla pozornost cijeloga svijeta. Ali ne i nadležnih ministara u Plenkovićevoj Vladi.
