Kako se sinoć s nestrpljenjem očekivao i prvi istup donedavnog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je na netom održanim prijevremenim parlamentarnim izborima želio postati premijer, ali je sinoć iz sata u sat bivalo sve jasnije da mu ta nakana neće poći za rukom zbog premoćne pobjede kojoj se sve bliže približavala Studentska lista, bilo je zanimljivo kada se Vučić konačno obratio javnosti priznajući poraz. Kako je u takvim prilikama važno što se govori, ali i kako se govori, zamolili smo analitičarku, komunikologinju i stručnjakinju za neverbalnu komunikaciju dr. sc. Ljiljana Buhač, da stručnim uhom i okom ocijeni i analizira Vučićeve sinoćnje riječi, držanje i sve ono što se moglo čuti i vidjeti ispred kamera u trenutku kada je i sam priznao ono što je već bilo očigledno.
Ona je pritom svojom analizom obuhvatila i ponešto ranije razdoblje, kao i ono što se jučer događalo i prije nego što se znalo kakvi će biti rezultati izbora, uključujući i samo Vučićevo glasanje na biračkom mjestu. "Pogledamo li euforično ponašanje Vučića tijekom kampanje, njegovo samouvjereno držanje, "pumpanje" svojih pristaša entuzijazmom i najavom pobjede, on je cijelo vrijeme slao poruku – pobjeda je naša. Da su se karte počele miješati drugačije, mogli smo vidjeti već na samom glasanju. Važno je stao u red za glasovanje i čekao dva sata da zaokruži sam sebe. Tu smo mogli vidjeti da su nevolje u raju počele. Stajao je u redu sam kao "Pale sam na svijetu" dva sata, namrštenog lica, nije komunicirao s glasačima, a ni sa suprugom. Nestalo je samodopadnog osmijeha, istopilo se samopouzdanje, bahatost. Držanje mu je slalo poruku nesigurnosti, nezadovoljstva i neizvjesnosti. Vidjelo se to po povijenim ramena, pognutoj glavi, gledanju u stranu, lizanju usnica, uzdisanju, strahu u očima i ozbiljnom licu. To nije ponašanje osobe koja vjeruje u pobjedu, to nije onaj Aleksandar Vučić od prije" najprije je Ljiljana Buhač "skenirala" držanje Aleksandra Vučića dok je tijekom samog jučerašnjeg izbornog dana na biračkom mjestu čekao svoj red da ispuni glasački listić, iz čega se također moglo naslutiti da i sam predviđa mogući ishod izbora. A onda je nastavila s osvrtom na njegovo sinoćnje obraćanje kada je priznao poraz, ali i u svom stilu sve druge optužio da su za to krivi, da su sve izmišljali i sve lagali, najavljujući daljnju borbu iz opozicije, dok je protivnicima koji su ga pobijedili čestitao i zaželio uspjeh nazvavši ih "izvođačima prljavih radova koje je netko drugi osmislio da bi srušio jednu suvremenu zemlju", pritom im poručivši i to da su uspjeli "na neki trenutak" za koji je pitanje dokad će trajati.
"Dok se obraćao naciji, priznajući da je izgubio izbore, osjećale su se Vučićeva nervoza, tuga i bol, a sudionici oko njega su mu podizali ego pljeskanjem. Neverbalni znakovi su jasno slali poruku kako se psihički osjeća: lice puno bola i tuge, mrštenje, lizanje usnica, češanje po glavi, podizanje ramena u nevjerici. Geste su se pojavljivale tijekom cijelog njegova govora, odnosno, prateći istovremeno ono što izgovara, i precizno su otkrivale istinu o njegovim osjećajima i psihičkom stanju. Da je dobrano poljuljan mogli smo iščitati i kroz ljutnju u očima i na licu: oči su mu bile sužene i zurio je u sugovornike, čeljust mu je bila napeta i često je lickao usnice. Također smo mogli primijetiti strah kada je govorio da će ga optužiti za zvučni top... Vidio se tada strah na njegovom licu i u njegovom pogledu, odavale su to oči koje zure poput reflektora i ubrzano disanje zbog stvaranja adrenalina u tijelu. Vučić je zapravo bio na rubu plača, u očima su mu bile suze, usne su mu visile i drhtale, mišići lica su mu bili napeti i pojavilo se bljedilo na koži. Strah je reakcija na borbu tijela i odgovor na bijeg. Slao je poruku da bi radije bio negdje drugdje, a ne tu gdje se nalazi. Kada je napadao i vrijeđao pobjednike mogli smo primijetiti da mu preko lica prelaze negativni izrazi – ljutnja, gađenje, bijes, gledao je postrance, kutovi usana su mu bili spušteni, što jasno ukazuje na neprijateljstvo i kritički stav.
Da mu cijela konferencija stvara nelagodu i pritisak te da se osjeća nesigurno, mogli smo iščitati iz njegovih očiju – bježanje pogleda s jedne na drugu stranu, što ukazuje da mozak traži izlaz za nuždu. A sve je to popratio i očajničkim pozivom sviračima/orkestru da dođu. Nastup Vučića je nakon prvotnog plačljivog, štoviše srcedrapateljskog tona, postao pri kraju agresivan, pun ljutnje. Ako je želio ostaviti dojam da stoički podnosi poraz, vjerodostojnosti tu nije bilo, nestala je. Vučić je svojim neverbalnim signalima pokazao da je ranjen, ljut, razočaran i povrijeđen, a znamo da je ranjena zvijer najopasnija. Ali je zaboravio da uvijek dođe trenutak za naplatu duga. Jasno je poslao poruku da se neće samo tako predati. Mafijaši za takav stav imaju poruku: "Ako ne možeš pobijediti poštenom borbom, bori se prljavo ili unajmi trećega da se bori umjesto tebe." To bi mogao biti politički slogan Vučića u trenutku kada je morao priznati poraz i njegova najava kako će se kao oporba sad ponašati, odnosno, što se od njega ubuduće može očekivati" zaključila je naša stručna sugovornica, komunikologinja Ljiljana Buhač.
Otvori KEKS Pay
