Ratovi koji su na pomolu i do kojih bi moglo doći svakako bi mogli uzdrmati ne samo sadašnji svjetski poredak nego svijet uopće kakav danas poznajemo. Iako u svakom kutku svijeta tinjaju nekakvi sukobi, svijet najviše strahuje od dva moguća rata čije bi posljedice osjetilo čitavo čovječanstvo. S jedne strane Iran i Saudijska Arabija, dvije moćne regionalne vojne sile samo što nisu poslale rakete jedna na drugu te bi mogle u svoje sukobe povući i dvije najmoćnije svjetske sile, SAD i Rusiju, dok s druge strane, Indija i Pakistan ne prezaju čak ni pred nuklearnim naoružanjem. Tako bi se iransko-saudijski sukob, koji je eskalirao nakon što je Saudijska Arabija pogubila šijitskog vjerskog vođu Nimra al-Nimra, mogao pretvori u globalni sukob između šijita i sunita diljem Bliskog istoka jer je ionako krhke saudijsko-iranske odnose doveo na rub rata.
Hladni bliskoistočni rat
Analitičari i promatrači ne isključuju čak ni izravni vojni sukob između te dvije zemlje jer i Saudijska Arabija i Iran od 1979. vode hladni rat koji je poprimio političke i geopolitičke dimenzije uzimajući u obzir stratešku važnost resursima bogatog arapskog muslimanskog svijeta. Dvije su zemlje već u neformalnom ratu u Siriji, Iraku, Jemenu, Bahreinu i Libanonu, a zbog zaoštravanja političkih odnosa dviju najvećih sila u regiji mogla bi se očekivati još veća eskalacija sukoba između sunita i šijita u tim zemljama. Saudijski kralj Salman bin Abdulaziz, kojeg na Bliskom istoku nazivaju novim rimskim Neronom, bio je svjestan posljedica pogubljenja šeika Nimra.
Odlučio se na taj potez unatoč upozorenjima njegovih najvećih saveznika SAD-a i Velike Britanije da to ne čini znajući da će to dovesti do destabilizacije čitavog Bliskog istoka i dovesti u pitanje Sirijski mirovni proces. Analitičari su uvjereni kako je kralj Salman svjesno htio izazvati sukob s Iranom s obzirom na to da se u Saudijskoj Arabiji vodi borba oko prijestolja, a pozicija kralja Salman bin Abdulaziza nije čvrsta. Zemlja trpi i velike financijske gubitke zbog niskih cijena nafte i rastrošnog trošenja sredstava na rat u Jemenu i Siriji. Sukob na Bliskom istoku ojačao bi poziciju kralja Salmana na određeno vrijeme. Dođe li do izravnog rata između dvije zemlje, to će zasigurno zapaliti čitavu regiju i imati dalekosežnije posljedice od iransko-iračkog rata jer obje zemlje imaju razarajuće naoružanje. Međutim, unatoč tome što Saudijska Arabija ima najmodernije i najmoćnije američko naoružanje te je vojno-tehnološki nadmoćnija, vojni analitičari uvjereni su da to ne znači i nužnu vojnu prednost nad Iranom. Kako navodi National Interest, za razliku od saudijske vojske koja nema nikakvu ideologiju i već je u ratu u Jemenu protiv Hutija pokazala koliko može biti neučinkovita i ranjiva, Iranci bi u taj rat uključili svoje najefikasnije oružje, najradikalniju elitnu postrojbu Iranske revolucionarne garde Quds, koja je zagorčavala život američkim trupama u Iraku pružajući potporu i obuku šijitskim paravojnim formacijama tijekom dugogodišnje okupacije te zemlje od SAD-a nakon drugog Zaljevskog rata.
Tržište za izvoz oružja
Saudijska Arabija i dalje računa na vojnu pomoć SAD-a u slučaju rata s Iranom jer, unatoč kršenju ljudskih prava i potpirivanju destabilizacije regije Saudijska Arabija i dalje uživa podršku zapadnih saveznika i SAD-a. Poznato je da je Saudijska Arabija dugo predstavljala najveće tržište za izvoz oružja sa zapada, i sve više kreće putem veće ratobornosti i ekstremizma. Uz SAD i zapadne saveznike, uz Saudijsku Arabiju su stali Bahrein, Sudan, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt i Jordan, dok su na stranu Irana stali libanonski Hezbollah, režim sirijskog predsjednika Bashara al-Assada i vlada u Iraku koju predvode šijiti, kao i najveći iranski saveznik Rusija. Međutim, u sjeni saudijsko-iranskih sukoba svijet najviše strahuje od rata između dvije nuklearne sile, Indije i Pakistana koji su već dulje vrijeme na rubu nuklearnog rata. Napetost između Indije i Pakistana počela je početkom 90-ih, kad je u indijskom dijelu Kašmira počela pobuna muslimanskog stanovništva protiv indijske vlasti. Indija je bijesna na Pakistan jer ga smatra odgovornim za terorističku aktivnost islamskih ekstremista u indijskom dijelu Kašmira, za koji bi oni željeli da se odcijepi od Indije i pripoji Pakistanu. Kolika je napetost između te dvije zemlje govori i činjenica kako policija u indijskom dijelu Kašmira stalno upozorava stanovništvo da oni koji grade nove objekte moraju izgraditi i podzemne bunkere u koje mogu stati cijele obitelji i da ih napune potrebnim namirnicama dostatnima za boravak od tri tjedna te se na taj način pripreme na mogući nuklearni rat. Isto tako, putem medija su oglašavali mogući scenarij nuklearnog rata da bi se stanovništvo pripremilo kako da reagira na prvi udarni val .
Upozorenja dolaze zbog učestalih pakistanskih provokativnih isprobavanja raketa s nuklearnim glavama. Poznato je da Indija ima 150 atomskih bombi, Pakistan pedesetak, a analitičari procjenjuju da su ih obje zemlje spremne upotrijebiti. Obje strane imaju rakete kojima mogu gađati duboko u unutrašnjost teritorija druge zemlje. Ozbiljnosti situacije svjesni su i u SAD-u, gdje smatraju da obje zemlje zbog teritorijalnog spora riskiraju kataklizmu i u Indiji i u Pakistanu. Kako je američko ministarstvo obrane procijenilo da ni u New Delhiju ni u Islamabadu nisu svjesni u kakvu smrt srljaju, Pentagon je objavio pojedinosti analize što ju je o mogućim posljedicama indijsko-pakistanskog nuklearnog sukoba napravila američka vojna tajna obavještajna služba Defence Intelligence Agency (DIA). Naime, prema tom izvještaju u prvih tjedan dana poginulo bi između 9 i 12 milijuna ljudi, a ozlijeđeno bi bilo između 2 i 7 milijuna osoba. Ciljevi bi vjerojatno bili gradovi pa bi bili razoreni stambeni, industrijski, vojni i drugi kapaciteti. Radijacijom bi bila zagađena velika područja i više ne bi bila pogodna za život.
Dugoročne posljedice
Medicinske službe dviju zemalja ne bi mogle svladati ono s čim bi se suočile. Ozlijeđeni bi se morali prebacivati u okolne zemlje, a vjerojatno bi svi zdravstveni kapaciteti šireg azijskog područja i Bliskog istoka bili njima preplavljeni. Između ostalog, u izvještaju DIA stoji kako bi dugoročne posljedice također bile strašne. Opasne bolesti izazvane radijacijom pojavljivale bi se desetljećima. Zbog neupotrebljivog poljoprivrednog zemljišta nastala bi masovna glad, epidemije kolere i dizenterije.Kontaminacija bi se vjerojatno proširila i na druge zemlje, ovisno o strujanjima zraka. Procjenjuje se da bi radijacija zahvatila i Afganistan, srednjoazijske države, možda i pothimalajska područja. Ono što je najopasnije jest da u Pakistanu, državi koja ima nuklearno oružje, 72 posto ispitanika ima pozitivno stajalište o ISIL-u. To pokazuje da u zemlji postoji golem stupanj prešutne podrške ISIL-u pa zato tzv. Islamsku državu možemo smatrati, zbog veza i podrške u Pakistanu, potencijalnom nuklearnom prijetnjom čitavom svijetu. Već ranije su stigla upozorenja iz Indije da militanti dopremaju nuklearno oružje iz Pakistana, što je potvrdila američka i australska obavještajna služba i sam ISIL objavivši to u svom časopisu Dabiq. Indija je zabrinuta te ističe kako bi teroristička organizacija ISIL mogla nabaviti nuklearno oružje od Pakistana i upotrijebiti ga prvo protiv Indije.
Zbog cjelokupnog stanja i velike napetosti u tim zemljama, stručnjaci za nuklearno oružje upozoravaju da se u svijetu smanjila svijest o tome koliko je ono opasno. U doba hladnog rata brojni mirovni i antinuklearni pokreti i organizacije objavljivali su brojne publikacije, uvelike i na temelju tragičnog iskustva Hiroshime i Nagasakija. Od tih eksplozija prošlo je više od pola stoljeća, svjedoka stradanja sve je manje, sjećanja blijede. Međutim, kada je riječ o Indiji i Pakistanu, naglasak uvijek ostaje na taktičkom nuklearnom oružju. Sada ostaje pitanje je li svijet svjestan mogućih posljedica tih ratova između Irana i Saudijske Arabije te Indije i Pakistana te je li ih u stanju spriječiti.
>>Rasipni vladar u samo je godinu dana doveo Saudijsku Arabiju pred bankrot
