RIM – Nakon što je Europski sud u Strasbourgu jednoglasnom odlukom (3. studenoga 2009.) zatražio od talijanskih vlasti uklanjanje križa iz učionica državnih škola, na što se sada žalila talijanska vlada desnog centra Silvija Berlusconija, u srijedu, 30. lipnja Veliki dom Europskog suda za ljudska prava počeo je razmatrati slučaj. Presudu o tome može li se zakonom obvezati na postavljanje križa u školskim učionicama ovaj bi sud trebao donijeti za oko osam mjeseci. Spor između Italije i Europskog suda zbog raspela u školskim učionicama počeo je kada su europski suci prihvatili žalbu talijanske državljanke Soile Lautsi Albertin koja je od 2002. godine bezuspješno po talijanskim sudovima tražila da se u državnoj školi Vittorino da Feltre u malom mjestu pokraj Padove, koju su pohađala njezina djeca, ukloni križ iz učionica uime načela sekularnosti.
Zapravo, sud u Strasbourgu nije naložio uklanjanje križa iz učionica, već da država ne može nametnuti isticanje religijskih simbola u državnim školama. Dakle, ne smije postojati zakon kojim bi se nametalo postavljanje vjerskih obilježja u državne škole, drži Europski sud, a Berlusconijeva vlada, zapravo, brani jedan zakon donesen 1857. godine, u vrijeme Kraljevine Italije, kada je katolicizam bio državna vjera.
Talijanska republika, nastala poslije Drugog svjetskog rata, počela se baviti pitanjem raspela na javnim mjestima tek 1967., kada je ministarstvo obrazovanja na popisu stvari koje trebaju biti u učionici naznačilo i raspelo kao obvezni inventar. Republika Italija je 1985. ratificirala novi konkordat sa Svetom Stolicom (stari je bio iz 1929.) i u njemu se nije spominjalo raspelo. Po novom konkordatu vjeronauk u školama više nije bio obavezan, već fakultativan, ali se nije ništa odredilo glede stavljanja križa u školske učionice. Državno je vijeće 1988. obznanilo kako isticanje raspela u školskim učionicama ne može biti poništeno time što je poništena obveza pohađanja vjeronauka. U obrazloženju je to vijeće napisalo kako križ, osim što ima svoje značenje za vjernike, predstavlja i simbol kršćanske civilizacije i kulture, ima svoje povijesne korijene, univerzalnu vrijednost bez obzira na vjeroispovijest.
Zakonom iz 1994., kojim se određuje kako općine trebaju osigurati grijanje, rasvjetu i drugo školskim zgradama, načinjen je i popis namještaja koji općine moraju kupiti za školske učionice i na tom popisu nema raspela. Je li time posredno ukinuta obveza da se učionice "namjeste" i raspelom ili točkice na koncu popisa inventara mogu značiti i zadržavanje prethodnog zakona iz Kraljevine Italije kada je na popisu namještaja bio i križ. Dileme ostaju, kao i križevi u gotovo svim učionicama. Istina, ima nastavnika koji na početku svoga školskog sata otklanjaju raspelo, ali na koncu svoga nastavnog sata vraćaju ga na zid.
Dok u Španjolskoj vlada Josea Luisa Zapatera, koja je već donijela zakon o otklanjanju križeva iz škola, sudnica i državnih ureda sada priprema zakon o tome se da državni pogrebi ne smiju voditi po crkvenom obredu, talijanska vlada inzistira na tome da se zadrži zakon o obveznom isticanju raspela u učionicama.
Moral je srozan na dno dna u ovoj \"modernoj\" Europi. O čemu dalje pričati ako znamo da su lideri Europske unije prije nekolkio godina odbili Europu definirati kao kršćanski kontinent?