Island, zemlja s nešto više od 380.000 stanovnika, ovog vikenda odlučuje o tome treba li ponovno pokrenuti pregovore o pristupanju Europskoj uniji. Iako je riječ o maloj državi, njezino eventualno članstvo u Bruxellesu se promatra kao potez koji bi imao znatno šire simboličke i strateške posljedice.
Pitanje odnosa prema EU za Island nije novo. Njegova povijest usko je vezana uz borbu za kontrolu nad vlastitim teritorijalnim vodama, a jedan od simbola te borbe danas stoji usidren u luci Reykjavíka. Riječ je o Odinu, bivšem brodu islandske obalne straže koji je sudjelovao u tzv. bakalarskim ratovima s Ujedinjenim Kraljevstvom. Island je tada postupno širio ribolovnu zonu, najprije na 50 nautičkih milja, a potom na 200. Odin je presijecao mreže britanskih kočarica i sudjelovao u namjernim sudarima s njihovim brodovima. Desetljećima kasnije, pitanje koje je stajalo u središtu tih sukoba ponovno je aktualno: tko će odlučivati o islandskim vodama?
Austrijski Kurier piše da je ribarstvo bilo najveća prepreka i tijekom prvog pokušaja Islanova pristupanja EU, pokrenutog nakon financijske krize 2008. godine. Pregovori su tada na kraju zamrznuti. Ovoga puta, prema navodima Kuriera, Bruxelles signalizira spremnost na posebno rješenje za taj sektor. Politolog Maximilian Conrad sa Sveučilišta Island, koji istražuje europske integracijske procese, smatra da je takav pristup neuobičajen. Prema njegovim riječima, rijetko se događa da Europska komisija najavi kompromis u ribarstvenoj politici već na početku procesa proširenja. Razlog takve fleksibilnosti, dodaje Conrad, dijelom leži i u geografskom položaju Islanda, koji se nalazi na iznimno važnoj poziciji na sjevernom Atlantiku.
Uz gospodarske argumente, sve važniju ulogu igra i geostrateški kontekst. Magnús Árni Magnússon, predsjednik Europskog pokreta Island, upozorava na rastuće značenje arktičke regije. Glavno uporište ruske Sjeverne flote nalazi se u luci Sjeveromorsk, na krajnjem sjeveru Rusije – a kako bi flota izašla u Atlantski ocean, mora proći kroz takozvani GIUK prolaz, morski koridor između Grenlanda, Islanda i Ujedinjenog Kraljevstva. Island se, ističe Magnússon, nalazi točno u sredini tog koridora, što mu daje strateški iznimno povoljan položaj s gledišta nadzora ruske flote na sjevernom Atlantiku. Otapanje arktičkog leda dodatno pojačava tu važnost, jer otvara nove pomorske plovne rute kojima će sjeverni Atlantik postajati sve prometniji.
Island bi ekonomski bio iznimno atraktivan novi član Unije. Po BDP-u po stanovniku spada među najbogatije zemlje Europe, a u proračun EU ušao bi kao neto platitelj. Gospodarstvo mu je snažno usmjereno na izvoz. Tradicionalno se oslanja na turizam, ribarstvo i proizvodnju aluminija, ali u posljednje vrijeme rastu i farmaceutika, uzgoj ribe te tehnološki sektor.
Posebnu prednost daje mu jeftina zelena energija koja, zajedno s hladnom klimom, otok čini idealnim mjestom za podatkovne centre, sektor u kojem EU do 2035. namjerava utrostručiti svoje kapacitete. Osim ekonomske, pristupanje Islanda imalo bi i snažnu simboličku poruku. Paul Schmidt, glavni tajnik Austrijskog društva za europsku politiku koji će nadgledati referendum u Reykjavíku, smatra da bi to posebno pozitivno odjeknulo u zemljama poput Austrije, gdje prema daljnjim proširenjima Unije prevladava određena skepsa.
Sve češće se u europskim krugovima spominje i mogućnost paralelnog pristupanja Islanda i Crne Gore. Prema toj zamisli, riječ bi bila o kombinaciji koja bi geografski uravnotežila sjever i jug kontinenta – neto platitelj s jedne i neto primatelj sredstava s druge strane, dvije relativno male zemlje koje bi se, kako se ocjenjuje, mogle bez većih poteškoća integrirati u europske strukture, bez ozbiljnijih izazova za proračun EU-a ili zajedničku poljoprivrednu i vanjsku politiku. Dodatnu prednost Islandu daje i činjenica da zemlja već ima iskustvo pregovora s Bruxellesom, koji su ranije vođeni brzo i uspješno. Schmidt smatra realnim scenarij prema kojem bi, uz odgovarajuću političku volju, do pristupanja moglo doći već 2029. ili 2030. godine, a možda i ranije, što bi, kako naglašava, Uniji omogućilo da pokaže kako proširenje EU-a i dalje može biti priča o uspjehu.
Sugovornici u Beču i Reykjavíku ističu za Kurier i moguć širi učinak. Naime, eventualno članstvo Islanda moglo bi pokrenuti dinamiku i u Norveškoj, koja bi u tom slučaju ostala posljednja velika sjevernoeuropska država izvan Unije. Prema Schmidtovim riječima, Norveška je veća, bogatija i geopolitički možda još važnija država, a osobito je konkurentna u energetskom sektoru, zbog čega bi, kako kaže, pravi "džekpot" za Bruxelles bio pridobiti obje zemlje kao članice.
FOTO Svemirska brzina, Rolls-Royce motori i luksuz bez premca: Bezos napustio Hrvatsku u 'letećoj palači' vrijednoj milijune
Otvori KEKS Pay
Sa Ursulom, Kajom i Šuicom na čelu EU, ne bi se pridružila ni Burkina Faso!