Danica Ramljak, ravnateljica Instituta Ruđer Bošković, o nepravilnostima u radu IRB-a, napadima na nju i peticiji koja se potpisuje za njezinu smjenu.
Porezna inspekcija utvrdila je da je Ruđer dužan državi 7,5 milijuna kuna s kamatama zbog neplaćanja doprinosa i poreza na plaće. Rok za očitovanje je ovaj tjedan. Imate li dokaze kojima možete potkrijepiti da nije bilo nepravilnosti ili je realnije da će IRB dug na kraju morati platiti?
Iako nisam bila ravnatelj sporne 2008. godine, moja je zadaća da u svakom pogledu i u ovoj situaciji zaštitim Institut i njegove djelatnike. Pripremamo očitovanje zajedno s ekspertom izvan Instituta. Temeljito ćemo još jednom pročešljati sve koji su se našli na popisu Porezne. Dodatnom analizom i u okviru zakonskih mogućnosti utvrdit će se jasna razlika između onih znanstvenika koji su se na popisu našli zbog interpretacije načina isplate autorskih honorara za uistinu obavljeni posao, onih čiji su studenti stvarno radili i koji možda mogu skupiti dodatne dokaze za to, i onih koji su imali uistinu fiktivne studentske ugovore i sebi priskrbili novac. Oni koji se terete za fiktivne putne naloge imat će jednak tretman.
Tko je krivac za današnje stanje u Institutu. Čini se da sada svi peru ruke od odgovornosti?
Danas je stanje u Institutu stabilno i u skladu s općom krizom u državi. Sa znatno smanjenim financiranjem iz proračuna u posljednje dvije godine i dugom od 16 milijuna kuna za posebne uvjete rada zaposlenicima, koji sam zatekla i koji smo velikim dijelom isplatili, stvari su relativno dobre. Po mom nalogu, nakon više godina dugovanja Instituta po kolektivnom ugovoru, isplatili smo gotovo devet milijuna kuna za posebne uvjete rada. Resorno ministarstvo koje je preuzelo tu obvezu potpisom kolektivnog ugovora još nam nije refundiralo taj novac. Ipak, svi u IRB-u redovito primaju plaće, ažurno isplaćujemo svoje obveze i ne kasnimo s plaćanjem ni po jednom računu. Za stvari prije ne želim uprijeti prstom ni u koga, ali po Statutu odgovorni su ravnatelj i Upravno vijeće, za administraciju odgovara predstojnik Uprave, ali i svi zaposlenici bi trebali raditi odgovorno. Dio odgovornosti snosi i resorno ministarstvo koje je u spornom razdoblju, preko nadležnog državnog tajnika za znanost dr. sc. Dražena Vikića Topića, kao izravno odgovorne osobe u MZOŠ-u za IRB gotovo šest godina, trebalo bolje pratiti situaciju u IRB-u i u cijeloj akademskoj zajednici koja ima vrlo slične probleme.
Velika karijera
Prozivaju vas posljednjih dana da ste nekompetentni za vođenje IRB-a.
Ne osvrćem se na te komentare jer dolaze od osoba od kojih je većina na popisu Porezne inspekcije za 2008. godinu te od onih znanstvenika čiji su se pretežno loši rezultati rada pokazali kroz proces ozbiljne evaluacije znanstvenog rada i rezultata svih znanstvenika IRB-a, koja je prvi put u 60 godina pokrenuta i obavljena u vrijeme mog mandata. Osobno sam detaljno proučila svakog znanstvenika i pozvala eksperte iz Hrvatske i inozemstva da isto naprave na razini cijelog Instituta. Od svih znanstvenika zatraženo je izvješće o znanstvenom radu u posljednje tri godine i moram priznati da za neke slika nije dobra i naravno da takvima smetam. Istina je na površini. Ja nisam došla u Institut biti voljena, već promijeniti stvari nabolje i u to ulažem 16 sati dnevno i imam podršku većine. Što se tiče mojih sposobnosti, poručujem da sam radila i bila priznata na najboljim institucijama u Sjedinjenim Američkim Državama, s kojima se IRB ne može usporediti, i primala nagrade za svoj rad. Iza sebe imam karijeru o kojoj su dosta napisali i izrekli renomirani svjetski znanstvenici čija su mi pisma preporuke otvarala sva vrata. Ja sam izabrala svoj put iako sam imala ponude elitnih američkih institucija. Slično meni prolazio je i ugledni svjetski znanstvenik Stjepan Marčelja, član Australske akademije znanosti, koji je prekinuo svoj mandat ravnatelja nakon dvije i pol godine jer IRB nije bio spreman na potrebne korjenite promjene.
Zadnjih dana u IRB-u se potpisuje i peticija za vašu smjenu. Znate li tko vam daje potporu, a tko je protiv vas?
Predvodnici tih 50-ak ljudi su više-manje svi na listi nalaza Porezne za 2008. godinu, među njima su i neki znanstvenici kojima sam dala ozbiljne opomene za nenamjensko trošenje proračunskih sredstava, koji su vodili privatne projekte iz IRB-a, vozili službene automobile u privatne svrhe, i neki koji potražuju novac tužbama za posebne uvjete rada u trenutku dok u drugim institutima u Hrvatskoj za taj isti posao nije određeno da spada pod posebne uvjete. Ja ću to promijeniti. Institut ima 900 djelatnika i oni ne zaslužuju da ih nekolicina potkrada. Zabrinjavajuće je za demokratsku zemlju da već dvije godine, otkako je počela istraga nadležnih državnih organa za 2008. godinu u Institutu, primam prijetnje, protiv mene se pišu anonimna pisma, a prije nekoliko dana čak su poslali i inspekciju rada da provjeri moj znanstveni status. Došla je inspektorica rada, nakon što je sve izišlo u javnost prošli tjedan, i tražila od mene po žurnom postupku da joj pripremim poprilično opsežnu dokumentaciju u samo nekoliko sati bez ikakvog pisanog naloga. Rekla je da svu dokumentaciju mora dobiti jako brzo te da se mora vratiti natrag prije kraja radnog vremena. Na moj upit glavnom državnom inspektoru Robertu Marktu o razlogu žurnosti postupka, još nisam dobila odgovor. Nemam problema da me se provjerava, ali je zanimljivo vrijeme u koje se to čini i način na koji se čini. Slično su već pokušali koristeći Nacionalno vijeće za znanost čiji je predsjednik prof. Pavelić na inicijativu Dražena Vikić-Topića. Taj veoma bliski dvojac ne preza ni od čega.
Jeste li kontaktirali sa znanstvenikom Krešimirom Pavelićem za kojega je Porezna utvrdila da je radio malverzacije s putnim nalozima?
Svakako. Ja nemam ništa osobno protiv bilo koga s liste Poreznog nadzora za 2008. godinu pa tako ni protiv prof. Pavelića. Poslala sam svima koji su uključeni u nalaz Porezne kompletan dokument, zatražila od njih očitovanje i ponudila im administrativnu pomoć. Ako prof. Pavelić i njegova supruga dr. sc. Sandra Kraljević Pavelić sa suradnicima, koji su otišli iz IRB-a na Sveučilište u Rijeci, i koji su sporne 2008. godine jednim postotkom radnog vremena bili u IRB-u, a drugim postotkom u Rijeci, dokažu da su uistinu putovali i imali studente za rad u laboratoriju, nitko neće biti sretniji od mene i djelatnika IRB-a jer će potraživanje Porezne prema nama biti smanjeno, ali u IRB-u nažalost nemamo adekvatne dokaze kojima bi se mogli opovrgnuti navodi iz Porezne za prof. Pavelića. Možda te dokaze ima on i to će nam uvelike pomoći. Inače, važno je napomenuti da je prof. Pavelić kao predsjednik Nacionalnog vijeća za znanost u više navrata zlorabio to tijelo da bi se zbog ovog poreznog nadzora okomio na mene, iako jako dobro zna da je prva inspekcija koja je otkrila nepravilnosti za 2008. godinu došla u IRB prije mog mandata.
Kozmetičke promjene
Jedan od potpisnika peticije protiv vas je i bivši državni tajnik Dražen Vikić-Topić koji je sam potvrdio da je znao za višak fiktivnih studentskih ugovora. Mislite li da je mogao s tim u vezi učiniti nešto od trenutka kada je za problem doznao?
Naravno da je mogao. Nije napravio ništa osim uobičajene kozmetike, bez želje da nešto korjenito poduzme. Kad je dobio prvi nalaz Porezne inspekcije za 2008. godinu, kao tadašnji državni tajnik u kolovozu 2009. poslao mi je poruke koje i danas čuvam i u kojima stoji da "stavim sve pod tepih" i "što je bilo bilo je" te da se "moramo naći sami da mi objasni pravila igre koju ne razumijem". Pred medijima je kasnije, početkom 2010. godine, tvrdio da su nepravilnosti u IRB-u naklapanja i tračevi i da prethodno nije vidio nalaz Porezne koji je još 2009. godine stigao u MZOŠ. Demantirao ga je u istom prilogu glasnogovornik MZOŠ-a, a demantiram ga i ja. Od svoga povratka u IRB predvodnik je pobune protiv mene. Nisam ja kriva što je Porezna prije mog dolaska u IRB-u otkrila nepravilnosti zbog kojih je Institut pod istragom za tu spornu 2008. godinu. Pametnom dosta.
Neki djelatnici IRB-a tvrde da su se u Institutu pokvarili međuljudski odnosi otkako ste došli. Zbog čega je to tako?
Nemam dokaze za to, ali to je dio strategije onih koji me napadaju. A ako misle da su se počeli jasno razlikovati radnici od neradnika, onda su svakako u pravu. Neradnicima i lošim znanstvenicima jasno dajem na znanje da se ili moraju mijenjati ili će morati otići iz Instituta. Naravno da nisam zbog toga popularna među njima, ali se ne brinem. Dobri lideri i menadžeri nikad nisu bili popularni među takvima, ali drugog puta nema. Svatko tko želi provesti promjene vjerujem da prolazi kroz slično iskustvo. IRB nije jedini u ovakvom stanju. U Hrvatskoj se nažalost mali dio sredstava ulaže u znanost i događalo se da nisu adekvatno financirani najbolji znanstvenici, već su često netransparentno dodjeljivana sredstva po prijateljskim vezama i nije se ozbiljno kontrolirao tijek novca. To se pomalo počelo mijenjati, ali još uvijek ide sporo. Hrvatska mora odmah povećati ulaganje u znanost, ali i paralelno pokrenuti puno jaču kontrolu trošenja javnog novca. To nekima očito ne odgovara.
Čemu sav trud u zemlji gdje svakog mjeseca nestaje po par stotina milijuna Kuna.