Ana Majić, psihologinja u Centru izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije, gostujući na Večernji TV-u govorila je o darovitim učenicima i problemima s kojima se susreću tijekom obrazovanja, kao i o kampanji koju su pokrenuli kako bi pokrenuli stvari po tom pitanju.
Splitski Centar pokrenuo je kampanju "Prepoznaj darovitost" čiji je cilj izmjena Pravilnika za rad s darovitom djecom. S obzirom da on datira iz 1993. neću pitati što u njemu treba mijenjati, nego što valja?
Dva su nam pravilnika. Imamo i još stariji. Ovaj iz 1993. godine koji ste spomenuli je za učenike srednjih škola, a Pravilnik za rad s darovitom djecom u osnovnim školama datira iz 1991. Kako je netko primijetio u zadnje vrijeme, osim gramatičkih pogrešaka koje se unutra kriju, oni jednostavno ne sadrže smjernice koje su nužne za trenutno stanje u našem obrazovanju. Imali smo reformu, stigla su nova djeca, da su to drugačije generacije s kojima treba drugačije raditi... Pravilnici su nedorečeni, ne obvezuju vas na ništa, a ono što je u njima ključno je da piše da će se način i identifikacija rada s darovitima propisati, a nikad nije do kraja propisano.
Kada govorimo o tim zakonskim smjernicama imamo paradoks da smo 2020. također radili izmjene u zakonu, gdje smo u jednom dijelu pripisali važnost rada s darovitima, a u drugom već članku smo definirali tu djecu kao djecu s posebnim potrebama.
Oni jesu djeca s posebnim potrebama. Problem je što roditelji to ne znaju, dosta nastavnika toga nije svjesna, jer nam je svima prva asocijacija kada kažemo djeca s posebnim potrebama da su to djeca s poteškoćama u učenju. Kod nas je ta asocijacija posebne potrebe uvijek na ovaj drugi spektar potreba. Kada govorimo o posebnim potrebama, to su posebne potrebe u obrazovanju. Njima treba drugačiji način rada i zato su posebni, a to je nešto što mi zanemarujemo. Naša nastava prilagođena je prosječnom učeniku, a darovito dijete na toj nastavi nema dovoljno izazova i tu je njegova poteškoća.
Škole imaju obvezu formirati timove za darovite učenike. Koliko škola je ispoštovalo tu obvezu i iz kojeg razloga to neke nisu napravile?
Razloga je puno. Općenito kada gledamo bavljenje darovitim učenicima u našim školama, sva istraživanja, kojih je jako malo, i naša iskustva s terena pokazuju da se darovitima bave pojedinci. Ovisi se o entuzijazmu pojedinih nastavnika koji će odvojiti svoje slobodno vrijeme, ostati nakon nastave i svojih obaveza i raditi sa nekim takvim djetetom. Ako i osnujete tim za darovite imate dalje probleme, jer ne možete napraviti individualizirani program za takvu djecu s obzirom da u tom Pravilniku nema obrasca. Za dobiti rješenje da radite po prilagođenom kurikulumu za ovakvu djecu, trebate imati rješenje s pečatom i urudžbenim brojem, kod nas je to nemoguće dobiti. Što se tiče timova za darovite, mi smo u Splitsko-dalmatinskoj županiji napravili veliki pomak jer smo za upis u Centar izvrsnosti tražili da prijave rade škole, a ne roditelji jer smo išli od ideje da nisu svi roditelji jednako informirani, a sve škole onda daju isti uvjet svoj djeci jer će tu djecu dobiti sva djeca u sustavu. I time smo im uvjetovali da osnuju tim za darovite, tako da su u SDŽ-u preko 63 posto škola ima tim za darovite.
O kojem broju darovitih učenika u osnovnim školama u Hrvatskoj govorimo?
Kada govorimo o kategoriji isključivo daroviti, radilo bi se o nekih 2 posto djece. Ono što mi u županiji pokušavamo je zahvatiti veći broj djece tako da mi govorimo o potencijalno darovitoj visokomotiviranoj djeci, dakle da ipak to spuštamo na nekih 15-20 posto onih koji sudjeluju na našim obogaćenim programima.
Koliko nastavnici prepoznaju darovitog učenika?
Nastavnici kada odgovaraju zašto se ne bave darovitom djecom, većina njih kaže da nije dovoljno educirana. Kada se vi ne osjećate sigurno na nekom terenu, a nemate pritisak da to radite, onda je ljudska reakcija to izbjeći. Dobar dio naših škola nema psihologa koji bi bio primarna osoba da potakne identifikaciju darovitih. Naravno da je ogromna uloga i nastavnika i roditelja. Treba postojati suradnja svih koji oko djeteta jesu. Jedan veliki korak koji nas čeka je edukacija djelatnika.
Koliko će trajati edukacija djelatnika koji su već u sustavu?
Promoviramo nadogradnju postojećeg sustava. Pokrenuli smo edukaciju na razinu županije. Išli smo na to da educiramo timove, jer ako educirate pojedinca, on se vrati u škole i nema s kim komunicirati. Kroz 150 sati, pola teorije pola prakse, ljudi dobiju temeljna znanja o darovitosti, a kroz praktični dio da oni u svojim školama osnuju timove, naprave pravilnik, smjernice za rad s darovitim...
Ide li na ruku radu s darovitim učenicima i najava da bi Hrvatska mogla prijeći na cjelodnevnu nastavu?
Teško pitanje. Cjelodnevna nastava je tu iz onih praktičnih razloga promjena tržišta rada, ima svoje prednosti i nedostatke. Sigurno je da bi se u tom drugom dijelu nastave dalo uklopiti jako puno aktivnosti, ali je poanta bilo kojeg dodatnog, izvanškolskog programa što je darovitoj djeci dosadno tijekom nastave. Sve korekcije koje mi radimo van nastave, u redu, ali one su gašenje požara. Ako imate dijete koje u prvom osnovne čita knjige, a dođe na nastavu i uči slovo "a", najveću štetu napravimo do 4. razreda. Korekcije moraju biti već u tijeku redovne nastave.
Kako prepoznati darovitu djecu, pogledajte u intervjuu.
Otvori KEKS Pay
U Americi ima klinaca koji s 12 godina završe fakultet.