Terorizmu, ma koliko nam izgledao iracionalno, mora se pristupiti hladne glave. Iznimno je teško, nakon krvavih napada u Parizu i Bruxellesu sa stotinama mrtvih i više stotina ranjenih, ne zapasti u strah i nelagodu, ali je nužno. Isto kako je nužno racionalno protumačiti situaciju, shvatiti tko su zaista napadači, i ne podlegnuti generalizaciji te mržnji i želji za osvetom prema ljudima koji s napadačima tek nominalno dijele muslimansku vjeru ili pak potiču iz istog kraja svijeta, a u Europu su stigli generacijama ranije ili pak sada, kao izbjeglice i emigranti.
Svoju sigurnost građani povjeravaju u ruke državi i njezinim službama, na štetu dijela svojih prava, i na državi jest da osigura normalan život.
Neefikasnost i propusti sigurnosnih službi uvijek se povlače nakon izvedenog terorističkog napada, i u tom dijelu službe jasno moraju preuzeti odgovornost. No isto tako – vrlo često – upravo su građani i političari prepreka efikasnijoj (ali ne nužno i boljoj) kontroli potencijalnih terorista.
Posebno je to vidljivo u Europi koja se, kako kažu stručnjaci, nalazi u razdoblju kao SAD neposredno prije napada 11. rujna. Amerikanci su tada povukli jasnu crtu i ojačali zakone za domovinsku sigurnost na štetu građanskih prava i prava na privatnost. A to su vrijednosti koje se u Europi izuzetno cijene, pa je svaki pokušaj jače kontrole završio neuspjehom. Ravnotežu između sigurnosti i strogo kontroliranog i militariziranog društva nije lako postići.
Europljani će se, ako se ovako nastavi, izgleda ipak morati uhvatiti u koštac i s tim pitanjem. Napadi u Parizu, a potom i u Belgiji, ponajprije su šokirali jer su nam u vlastitom dvorištu pokazali koliko je ranjivo otvoreno i moderno društvo koje se tek nedavno riješilo granica i podjela. Lako je u strahu povući drastične poteze i zatvoriti se, no treba dobro izvagati je li cijena koju bismo tako platili veća od sigurnosti koju očekujemo, ali koja zapravo nikada nije potpuno zajamčena.
>>Bezuman zločin terorista Islamske države: Na Veliki petak razapeli katoličkog svećenika
>>Zašto je ISIL opasniji i jači od Al-Qa’ide
