Dok smo zdravi i nemamo teškoće s glasom i glasnicama, obično nismo svjesni važnosti glasa. Glas nam otkriva spol, dob, raspoloženje, emocionalno stanje, ali i daje uvid u naše zdravstveno stanje, a mnogi pomoć potraže tek kad je neka teškoća ili bolest vezana uz glas i govor već uznapredovala. U povodu Svjetskog dana glasa koji se obilježava danas, 16. travnja, o ulozi glasa i glasnica u našim životima te rastućoj potrebi za logopedima i drugim stručnjacima koji se bave tim područjem razgovarali smo s magistrom logopedije Ivanom Šimić Prgomet iz Klinike za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata KBC-a Zagreb.
Što se Svjetskim danom glasa želi poručiti javnosti? Kako se obilježava u Hrvatskoj?
Ideja potječe iz 1992., kada je Brazilsko društvo otorinolaringologa iniciralo obilježavanje Dana glasa kako bi se ukazalo na to da promjena glasa može upućivati na brojne opasne bolesti i stanja kao što su karcinom glasnica i grkljana. Ideja je odlično prihvaćena diljem svijeta, ne samo od stručnjaka nego prije svega od profesionalaca, osobito pjevača i glumaca, koji su odlučili na taj dan organizirati javnozdravstvene akcije, koncerte i predstave kako bi iskazali važnost glasa kao iznimne ljudske vrijednosti i specifičnosti.
Svake godine povodom Svjetskog dana glasa imamo zajednički moto koji se prezentira u cijelom svijetu, a ovogodišnji je "Rezoniraj, odgoji, slavi svoj glas".
Ove godine povodom obilježavanja Svjetskog dana glasa Klinika za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata KBC-a Zagreb i Referentni centar za fonijatriju Ministarstva zdravstva organizirali su međunarodni simpozij "Novosti u dijagnostici, liječenju i rehabilitaciji poremećaja glasa i govora". Na simpoziju su kao predavači sudjelovali istaknuti stručnjaci iz područja prevencije, dijagnostike, kirurškog liječenja i rehabilitacije glasovnih i govornih poremećaja. Simpozijem smo željeli unaprijediti suradnju između različitih struka koje se bave ovom zahtjevnom problematikom, otorinolaringolozima, fonijatrima, logopedima, fonetičarima s posebnim osvrtom na prevenciju i unapređenje vokalnog zdravlja.
Mogu li se i kako prevenirati poremećaji glasa?
Naravno da mogu. Najbolji način prevencije je provođenje higijene glasa. Među ostalim, to podrazumijeva piti dovoljno tekućine, odmarati glas šutnjom, održavati prostor prozračnim, koristiti pravilne tehnike disanja, smanjiti stres i napetost. Svakako izbjegavati alkohol, pušenje, kofein, mentol bombone, prezačinjenu hranu, vikanje, pročišćavanje grla (nakašljavanje), govorenje u bučnim i zagušljivim prostorijama, pretjerano korištenje glasa kada ste umorni. I naravno, govoriti prirodnim glasom, a ne u slučaju promuklosti šaptati jer se tada koristi pogrešan mehanizam stvaranja glasa s još lošijim posljedicama.
POVEZANI ČLANCI:
Koji su poremećaji glasa najčešći i kako se liječe? Prepoznaju li se i liječe pravovremeno?
Najčešći simptom poremećaja glasa je promuklost. Nažalost, u praksi je primijećeno da pacijenti često ne traže na vrijeme medicinsku pomoć, što rezultira dugotrajnijim liječenjem i sporijim oporavkom. Pri tome je važno imati na umu da je promuklost samo simptom koji se čuje, iza kojega se mogu sakriti različite bolesti, od upale grla, alergijskih i neuroloških bolesti do bolesti štitnjače, refluksa, benignih i malignih promjena.
Koji su izazovi u liječenju poremećaja glasa odraslih pacijenata, a koji kod djece?
Kod djece se susrećemo s poremećajem glasa i u predškolskom razdoblju (najčešće pojavom vokalnih nodula), ali i u fazi mutiranja. Ako se poremećaj u dječjoj dobi dijagnosticira na vrijeme, rezultati logopedske terapije su odlični bez kasnijih posljedica u životu.
Kod odraslih terapijski postupak ovisi o uzrocima. Dok se nepravilna uporaba glasa s posljedičnom pojavom čvorića na glasnicama kvalitetnom logopedskom terapijom dobro liječi, kod nekih uzroka promuklosti potrebni su dodatni postupci, odnosno multidisciplinarni pristup. Na primjer, kod želučanog refluksa potrebno je u liječenje uključiti gastroenterologa. Neke od tih poremećaja nemoguće je liječiti bez kirurških intervencija, koje izvode naši otorinolaringolozi ili fonijatri kada se radi o cistama, polipima, Reinkeovim edemima i dugim benignim tvorbama. Ako su pak uzrok promuklosti maligni tumori (karcinom grla), to je isključivo u domeni liječenja kirurga glave i vrata, a tada je uloga logopeda preoperativna priprema pacijenta i provođenje postoperativne logopedske terapije ovisno o opsegu i vrsti operacije.
Koliko se čekaju pregled i terapije?
Već je poznato da su liste čekanja za pregled i terapiju logopeda, ne samo kod poremećaja glasa već i u svim drugim logopedskim patologijama, duge, što je posljedica povećanog broja tih poremećaja, ali i nedovoljnog broja logopeda. Stoga su naše Hrvatsko logopedsko društvo (HLD) i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet (ERF) u Zagrebu putem dogovora s Ministarstvom zdravstva poduzeli sve da se i u zakonskim okvirima u budućnosti osigura dovoljan broj logopeda te da se adekvatnom organizacijom omogući svima dostupna logopedska potpora.
POVEZANI ČLANCI:
Tko je najviše na udaru poremećaja glasa i zašto?
Najviše su na udaru poremećaja glasa vokalni profesionalci te osobe koje pogrešno koriste svoj glas, pušači i konzumenti prekomjerne količine gaziranih i alkoholnih pića i dr.
Prati li logopedija u Hrvatskoj najnovija dostignuća u dijagnostici i liječenju poremećaja glasa?
Apsolutno da. HLD i ERF postižu iznimne rezultate u istraživačkim aktivnostima povezanim s poznatim svjetskim centrima u različitim znanstvenim projektima, publicističkoj aktivnosti i našem časopisu, a potom i u edukaciji članova te javnozdravstvenim akcijama.
Logopedi posebno nedostaju u malim sredinama i za liječenje odraslih?
U Hrvatskoj je na 6500 stanovnika jedan logoped. U Zagrebu i Zagrebačkoj županiji fokusirano je 56 posto logopeda, a samo pet do osam posto njih bavi se odraslima. Referentni centar za glas Ministarstva zdravstva, koji je dio KBC-a Zagreb, pokušava sukladno svojim mogućnostima izaći ususret svima kojima je logopedski tretman potreban, naravno vodeći računa o etiologiji i težini bolesti, te terapiju nastojimo početi što je prije moguće. S obzirom na broj pacijenata, voljeli bismo da taj postupak ide što brže i kraće. S naše strane, kao multidisciplinarni tim činimo sve što je u našoj moći.
