Nekih pet sati vozi se od Bukurešta do malog mjesta na rumunjskoj strani Dunava Gârla Mare. Zanimljivosti glavnoga grada države u kojoj je nekada stolovala jedna od najčvršćih komunističkih diktatura, srušena u krvavoj revoluciji 1989. godine, zamjenjuju zanimljivosti otvorene Rumunjske u njezinu ravničarskom dijelu, no zemlju obilježavaju i Karpati, odnosno Transilvanijske Alpe. Ta ravnica nama je nesvakidašnja po tome što, barem prema onome što smo vidjeli na tom putu, nema previše neobrađenih dijelova. Dapače, obrađene su površine nevjerojatan prizor, s urednim parcelama na kojima uspijevaju različite kulture, ali koje su mjestimice isprekidane rasjedima koji svjedoče o nečemu što spaja sve balkanske zemlje, a to je seizmička aktivnost. Taj put upućuje na još nešto, a to je da se Rumunjska razvija. Danas je ekonomija te zemlje jedna od najbrže rastućih u Europi, a sam Bukurešt financijsko je i tehnološko središte.
Da taj put iz siromaštva koje se vuče još iz vremena komunizma, a u počecima demokracije ometala ga je korupcija, nije lak, vidljivo je prolaskom kroz rumunjska sela i gradiće. Od ruševina pa do modernih gospodarstava, moguće je vidjeti sve, kao i kod nas u nekim dijelovima zemlje. Ipak, naprijed se ide, grade se autoceste, rade projekti i razmišlja o daljnjem napretku. Tako putujući stigli smo do Dunava, na mjesto jednog od devet projekata u šest europskih država kojima se obnavlja vodno gospodarstvo, koje je čovjek nekada velikoj rijeci oduzeo za neke svoje potrebe, a koje su u međuvremenu postale izlišne ili su jednostavno propale.
Projekti su objedinjeni pod imenom The Living Danube, gdje je riječ o partnerstvu World Wildlife Funda, jedne od najstarijih i najpoznatijih organizacija za zaštitu prirode, te jedne od također najstarijih svjetskih korporacija koja izravno ovisi o vodnom resursu, Coca-Cole. Suradnja se odvija upravo putem Zaklade Coca-Cole.
Recimo odmah, u Hrvatskoj se odvijao jedan od tih projekata. Kao i nekoliko ostalih, i taj je projekt podupiran europskim novcem pod imenom "Projekt Obnova pritoka rijeke Drave" (Restoration of Drava River side-arms), a bio je fokusiran na rijeku Dravu, njezin pritok Muru, gdje onda završava na ušću u Dunav, pri čemu je cilj bio obnoviti biosferu tog područja. Završen lani, ovaj je projekt jedan od onih koje je javnosti istaknuo World Wildlife Fund jer je nanovo spojeno 14,5 km riječnih rukavaca. Vrijednost mu je bila 4,5 milijuna eura, u čemu su sudjelovale i domaće institucije poput, recimo, Hrvatskih voda.
Regulacija rijeke Drave nasipnim branama i drugim regulacijskim objektima odvojila je, naime, mnoge prirodne rukavce od glavnoga riječnoga korita. Negativni utjecaji ovih mjera bili su značajni. Promijenile su prirodnu hidrodinamiku rijeke, uzrokujući kontinuirano zamuljivanje u rukavcima, promjene u podlozi dna, kao i ekološko pogoršanje. Također je došlo do gubitka efektivne poplavne ravnice i povećanog usjeka korita glavnoga riječnoga korita.
Konkretne mjere obnove uključivale su uklanjanje nasipa, otvaranje bočnih rukavaca uklanjanjem kamenih brana i drugih poprečnih barijera koje blokiraju ulaze, zatim stvaranje potpuno novih bočnih rukavaca i manjih ribnjaka za vodozemce kao i očuvanje i stvaranje novih strmih obala. Obnova bočnih rukavaca i uzgojnih područja dovela je do povećanja broja parova vodomara koji se razmnožavaju i značajnog porasta populacije bregunica kao i do poboljšanja stanja oko 300 hektara okolnih šuma.
Izgradnja ribnjaka
Sličan projekt u Rumunjskoj posjetili smo nekoliko tjedana uoči Dana Dunava, koji se obilježava 29. lipnja, a i naše upoznavanje s rijekom koja spaja deset zemalja počelo je malo dalje od mjesta odvijanja projekta. Mjesto Cetate svjedoči o višetisućljetnom sjedinjavanju velike rijeke i čovjeka. Na našem ishodišnom mjestu nekada je bila luka, a danas su zgrade nekadašnje lučke kapetanije pretvorene u seosko gospodarstvo u kojem se gostima poslužuju plodovi iz zemlje koja vodu dobiva iz ove najveće rijeke u Europskoj uniji. No nije uvijek bilo tako. U mjestu Gârla Mare nekadašnji je komunistički režim bio izgradio ribnjake te tlo počeo koristiti za uzgoj kultura kako bi pospješio gospodarstvo toga kraja. I to nije samo po sebi toliko loše, ali cijela operacija nije trajala jako dugo pa je napuštena sredinom 80-ih godina. No konstrukcije su ostale remeteći nekadašnje močvarno tlo koje je bilo domom brojnih vrsta skladno uklopljenih u opću sliku Dunava tog područja. Te površine nisu bitne samo zbog ekosustava već imaju i konkretnu vrijednost za lokalnu zajednicu jer oslabljuje utjecaj poplava upijajući višak vode, kao i suša, kad je ta upijena voda vrlo važna, omogućuje održavanje ribljeg fonda te pomaže u održavanju prirode i njezine raznolikosti. U doba klimatskih promjena ovakav je prirodni sustav od izuzetne važnosti.
Gubitak takvog područja nije svojstven samo toku Dunava koji prolazi kroz Rumunjsku, u nizu rijeka izgubljeno je s vremenom 80 posto takvih područja. Vidljivo je i zašto bi se kompanija poput Coca-Cole uključila u ovakav projekt. Najprije, općenito je ispravno razmišljanje da je na bilo kojem gospodarskom entitetu kojemu je društvo omogućilo da se razvije, a njegovu pokretaču i vlasniku da od njega dobro živi, da društvu nešto i vrati. Za kompaniju poput Coca-Cole najprikladnije je da to učini upravo u vodnom resursu jer bez njega ne funkcionira te je lako moguće da ga i koristi najviše od svih poslovnih entiteta u svijetu.
– Voda nije samo prvi sastojak većine naših pića već je i ključna za dugoročan uspjeh našeg poslovanja i zdravlje naših zajednica. U tvrtki Coca-Cola naša strategija za vodu usmjerena je na održivu sigurnost vode putem lokalnog obnavljanja vode, zagovaranja pametnih politika o vodi i odgovornog korištenja vode u svim našim operacijama i zajednicama. Od 2015. godine vratili smo više od 100 posto vode korištene u našim gotovim proizvodima globalno, na agregiranoj razini, prirodi i zajednicama. Također ćemo nastojati vratiti 100% ukupno korištene vode na svakoj od naših više od 200 lokacija visokog rizika u sustavu Coca-Cole do 2035. godine – kaže Wouter Vermeulen, potpredsjednik za održivost i javnu politiku u The Coca-Cola Company u Europi. Partnerstvo koje Coca-Cola ostvaruje s World Wildlife Fundom okupilo je i Međunarodnu komisiju za zaštitu Dunava, uključilo je u prvoj fazi, dakle, devet projekata u šest država koji su do sada rezultirali obnovom 5462 hektara poplavnih ravnica i močvara, 3700 hektara poplavnih ravnica s poboljšanim navodnjavanjem te ponovnim spajanjem 134,5 km riječnih korita.
– Močvare nestaju tri puta brže od šuma, zapravo više od polovine svjetskih močvara je nestalo. Ti ekosustavi su vitalni. Mogu djelovati kao spužve u krajoliku tijekom vlažnih razdoblja, pohranjujući vodu za suše i dajući prirodnim vodonosnicima vrijeme za obnavljanje, regulirajući ciklus vode i djelujući kao amortizer protiv suša, poplava, toplinskih valova i požara. Rješenja temeljena na prirodi, koja uključuju rehabilitaciju močvara i poplavnih područja, snažni su alati za ublažavanje klimatskih promjena i otpornost – rekao je na panelu povodom obilaska projekta u Rumunjskoj Jan Burger, viši direktor za vodu i prirodu The Coca-Cola Company u Europi.
Spašavanje močvara
Projekt na lokaciji Gârla Mare obišli smo pješke te tako izbliza vidjeli njegove učinke. Tragova nekadašnjih ribnjaka nema, priroda je doista prekrasna, a sada su joj pridruženi neki, ljudskom rukom napravljeni, dodaci, koji je još približavaju čovjeku, poput orgulja kroz koje je vodu doista moguće i čuti. Prisjetili smo se odmah onih na zadarskoj rivi, naravno riječ je otprilike o nečemu tome sličnome.
Uslijed započinjanja pa napuštanja starog projekta, močvara Gârla Mare postupno se pogoršavala i isušivala. Godine prilagodbe tla uslijed uzgoja ribe izolirale su prirodnu močvaru od rijeke, pretvarajući dio bogatog močvarnog ekosustava u velik nasad trske s niskim vodostajem, neprikladnim za obnavljanje nekada veličanstvene raznolikosti riba, ptica i sisavaca, ostavljajući ga izloženim daljnjoj degradaciji.
Projekt se susreo s problemima koji su i nama poznati, imovinskopravnim odnosima, protivljenjem dijela lokalne zajednice, nemogućnosti provedbe dijelova projekta zbog zatečenog stanja na terenu, naravno i s pandemijom. Ipak, rumunjski World Wildlife Fund ostao je uporan i na kraju realizirao projekt. Kontinuiranim naporima ponovno su uspostavili protok vode kroz rukavac koji je sada i s jedne i s druge strane spojen s rijekom, ojačali su kapacitet kanala za opskrbu vodom i iskopali nova područja kako bi diverzificirali staništa i stvorili otvorene vodene površine u masivnom koritu rijeke. Zahvaljujući tim naporima projekt The Living Danube Partnership, uz podršku Zaklade Coca-Cola, pomogao je da 400 hektara močvarnog područja sada ima bolji pristup dunavskoj vodi, a kapacitet za pohranu poplavne vode povećan je na 5,2 milijuna. Danas močvarna područja ponovno napreduju, a vrste poput euroazijske vidre i vatrenotrbušne krastače vraćaju se u svoj prirodni dom. Time je započeta i druga faza ovog projekta koji podupire Coca-Cola.
– Rijeka Dunav žila je kucavica Europe i najduža rijeka Europske unije, koja teče kroz 10 zemalja. Nijedan drugi riječni slijev na Zemlji ne povezuje toliko nacija, kultura i ekosustava jer 19 zemalja dijeli njegov slijev. Ovdje živi otprilike 79 milijuna ljudi, a oko 20 milijuna ljudi oslanja se na Dunav kao izvor pitke vode. Uz njegove obale močvare i poplavne ravnice tiho pružaju usluge koje često uzimamo zdravo za gotovo, od ublažavanja poplava i suša do održavanja ribarstva i podrške lokalnim sredstvima za život. Ipak, više od 80 posto močvara i poplavnih ravnica koje pomažu u obnavljanju i pročišćavanju vode nestalo je od 19. stoljeća, kao rezultat razvoja infrastrukture, plovidbe, promjene korištenja zemljišta, proširenja područja korištenih za poljoprivredu ili ljudska naselja i pregrađivanja rijeka radi zaštite od poplava. Uz druge projekte diljem Europe, The Living Danube Partnership imao je stvaran utjecaj u Rumunjskoj. Obnova močvare Gârla Mare uspješan je primjer onoga što je moguće kada nevladine organizacije, nacionalne i lokalne vlasti, tvrtke i konzervatori surađuju na dugoročnoj strategiji za rješavanje rastućih klimatskih i slatkovodnih izazova – kaže Orieta Hulea, direktorica World Wildlife Funda u Rumunjskoj. Zašto su ovakvi projekti bitni, govori i sljedeće – istraživanje konzultantske tvrtke GlobeScan pokazuju da građani i potrošači u Europi i diljem svijeta onečišćenje vode smatraju globalnim problemom najviše razine, koji izravno utječe na više od 6 od 10 ljudi. Pretpostavlja se da će do 2035. otprilike polovina svjetskog stanovništva imati probleme s opskrbom vodom, a u posljednjih pedeset godina izgubili smo 84 posto populacija globalnih slatkovodnih vrsta.
