Smrt 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša, koji je 21. listopada preminuo u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju Sveti Ivan, izazvala je brojne reakcije u javnosti. Četvorica medicinskih tehničara osumnjičena su za njegovo teško ubojstvo, a slučaj je otvorio niz pitanja o postupanju prema pacijentima u ustanovi u kojoj bi trebali dobiti pomoć i zaštitu. Prema dosad objavljenim informacijama, Periš je u bolnicu stigao u pratnji policijskih službenika, a nakon njegove smrti obitelj je posumnjala u okolnosti događaja i podnijela prijavu. Istraga je uslijedila nakon što su pregledane snimke nadzornih kamera, na kojima je zabilježeno nasilno i neprimjereno postupanje medicinskih tehničara prema pacijentu.
Nakon mnogih reakcija na slučaj, o tragičnoj smrti oglasila se i influencerica Jelena Bonkulović, koja je s Kristianom išla u osnovnu školu. U objavi na Instagramu podijelila je osobna sjećanja na njega, ali i progovorila o vlastitoj borbi s psihičkim poteškoćama te iskustvu zbog kojeg je i sama razmišljala o odlasku u istu psihijatrijsku bolnicu.
"Pun mi je feed na Instagramu i Facebooku vijesti o tragičnoj smrti Kristiana Josipa Periša. Možda ne bih ništa napisala da se ne radi o nekome tko je išao sa mnom u osnovnu školu, ali ne pišem samo zato što sam ga poznavala. Pišem jer mi se, čitajući sve što se dogodilo, doslovno okreće želudac. U kakvoj mi to državi živimo? Čemu služi zdravstveni sustav koji bi trebao štititi upravo one kojima je najteže? Četvorica medicinskih tehničara osumnjičena su za teško ubojstvo. Istraga će utvrditi što se točno dogodilo, ali već sama činjenica da se takva tragedija dogodila u ustanovi u kojoj bi čovjek trebao biti siguran zastrašujuća je. Možda će nekoga šokirati ono što ću napisati, ali i ja sam se nedavno nalazila na mjestu na kojem više nisam vidjela izlaz. Moje misli postajale su sve glasnije. Mislila sam da bi svima bilo lakše kada bih nestala, kada bih se ubila. Htjela sam se dobrovoljno prijaviti tamo, baš u tu istu bolnicu.
Znam kako izgledaju noći bez sna, borba s vlastitim mislima i osjećaj da više ne možeš izdržati. Ne znam kroz što je Kristian prolazio, ali znam da nitko tko dođe potražiti pomoć ne zaslužuje doživjeti dodatnu patnju upravo ondje gdje bi trebao biti zaštićen. Sjećam ga se iz osnovne škole. Bio je dobar prema meni, nikada me nije zadirkivao zbog toga što sam bila tiha i sramežljiva. Sjećam se kako nam je pričao da želi postati pilot, još prije nego što se preselio u Zagreb kako bi ostvario taj san. Imao je snove. Imao je budućnost pred sobom. Ne želim da njegova smrt postane još jedna vijest koju ćemo zaboraviti za nekoliko dana. Ne želim da se o mentalnom zdravlju govori samo kada se dogodi tragedija. Najviše ne želim da se ljudi koji se bore s vlastitim mislima boje zatražiti pomoć jer se pitaju jesu li ondje uopće sigurni. Kristian nije smio postati još jedna priča koja će nas potresti, a zatim ćemo nastaviti živjeti kao da se ništa nije dogodilo. Obitelji i svima koji su ga voljeli iskrena sućut. Počivaj u miru", stoji u objavi.
Otvori KEKS Pay
Što fali toj možemovskoj bolnici? Ako ne računamo da: 1. Nema dovoljno osoblja, 2. Osoblje nije educirano za ništa, 3. Nema zaštitara, 4. Osoblje nije u stanju ništa napraviti, pa za sve zovu policiju, 5. Dave ljude jastucima u trajanju od osam minuta i misle da je to u redu, 6. Lažu obitelji da ljudi umiru od zatajenja srca, 7. Lažu obitelji da ne mogu vidjeti pokojnika jer je u sobi s drugim pacijentima, 8. Pišu lažna izvješća, 9. Zataškavaju ubojstva, 10. Za sve okrivljuju tehničare, iako sami priznaju da ne provode nikakve edukacije osoblja.