Oduvijek je bilo poznato da se nije mudro češati ondje gdje te ne svrbi. To se lijepo potvrdilo na priči o jogi i časnoj sestri s početka mjeseca, koja je preplavila našu javnost na vrlo ružan način, demonizirajući časnu sestru koja je na satu školskog vjeronauka govorila o jogi iz katoličke perspektive. Čak se i Dubrovačka biskupija, gdje se to dogodilo, ispričavala tobože uvrijeđenoj djeci i majkama koje idu na jogu (istodobno šaljući djecu na vjeronauk), pa je zbog ulizivanja lažnoj političkoj korektnosti nakon svega ostao nekako mučan dojam. Jer su vjeroučiteljicu raspeli roditelji i djeca, kojima su se očigledno pomiješala svjetonazorska znanja i spoznaje, izručivši je k tome nemilosrdnosti društvenih mreža. No sve je to tako išlo dok nisu umiješala pravoslavna braća i ustala u obranu katoličke časne sestre!
Religiozni i sekularni aspekti joge se ne mogu razdvojiti. To je svakom upućenom teologu i filozofu kristalno jasno. Uostalom, da ih je moguće razdvojiti, onda bi se takvo "samo" vježbanje zvalo drugačije, a ne joga.