Kako izgledaju izbori na kojima birači ne brinu o velikim temama, poput geopolitike, Drugog svjetskog rata ili spašavanja svijeta, već birače zanima kako platiti stanarinu i vrtiće svojoj djeci? Hoće li takvi izbori biti nužno i dosadni? Savršenu priliku ispitivanja tog fenomena pokazuje utrka u Kanadi: na parlamentarnim izborima danas se protiv domaće liberalne zvijezde Justina Trudeaua natječu rastući konzervativci.
Slijeva Trudeau nadire Nova demokratska stranka sa svojim karizmatičnim liderom Jagmeetom Singhom koji nosi turban. Na krajnjoj desnici prosvjednici Trudeauu pokazuju na gotovo svakom skupu srednji prst. No, ankete pokazuju da birače zanimaju ekonomske teme, porezi i troškovi života, a stručnjaci nam govore da je kanadsko biračko tijelo još uvijek jedno od najmanje polariziranih među demokracijama.
Uz sve ove teme, politička korektnost kanadskog premijera isplivala je kao još jedna tema kampanje.
Oporba: To su nepotrebni izbori
Prvi prijelomni problem izbora ispali su – izbori sami. Lideri svih stranaka obrušili su se u debatama na Trudeaua zato što ih je sazvao u pandemiji, i to dvije godine prije novog redovnog glasanja.
– Za Kanađane, izbor je jasan. Hoćemo li nagraditi gospodina Trudeaua zato što je sazvao izbore koji Kanađane koštaju 600 milijuna dolara usred pandemije? – pitao je birače Erin O’Toole, konzervativni lider koji izbore koji su mu prilika za uspon na vlast zove neželjenima i nepotrebnima.
Posljednji redoviti parlamentarni izbori održani su 2019., i na njima su Trudeauovi liberali osvojili većinu, ali ne apsolutnu pa su za usvajanje većine zakona morali računati na ljeviju Novu demokratsku stranku. Premijer se odlučio za kockanje s novim izborima, i uoči izbora činilo se da je možda donio i krivu odluku – konzervativci su ga u anketama brzo sustigli. Dvije stranke stalno izmjenjuju prvo i drugo mjesto s otprilike 30% glasova. Treći su novi demokrati s ljevice s oko 20% podrške.
Ipak, ističe za Večernji list stručnjak za kanadsku politiku Jean-François Daoust sa sveučilišta u Edinburghu u Škotskoj, pogrešno je tvrditi da je Liberalna stranka potonula. Trudeauove skupove u kampanji su pratili i prosvjednici koji su premijeru pokazivali srednji prst, a u jednom su ga trenutku nasilnici pogodili i šljunkom, no nije ozlijeđen. Daoust nam naglašava da su opipljiv pad liberala u anketama i prizori agresivnih prosvjednika ipak dvije nepovezane stvari.
– Prvo, Trudeau pada u anketama nakon što je započeo kampanju s visokim postotkom. Izgubio je nekoliko postotnih poena, i to je bilo dovoljno da konzervativci utrku učine tijesnom. Rekavši to, Trudeau ne zaostaje, već je došao s pozicije uvjerljivog vodstva do izjednačene utrke. Drugo, oštre slike dolaze od strane uske manjine građana koji su protiv cjepiva i koji vjerojatno ionako ne bi glasali za Trudeaua, a neki od njih ne bi glasali uopće. Ta manjina s ekstremno negativnim stavovima o tomu kako vlada rješava probleme te pogotovo cijepljenje postoji, ali valja naglasiti da ona ostaje sićušan udio elektorata, a Kanada je još uvijek manje polarizirana nego većina demokracija – naglašava nam Daoust koji je kao politički stručnjak događaje komentirao za niz medija u Kanadi te primjerice i New York Times, a školovao se i doktorirao je u Montrealu.
Pa što na izborima zanima građane ove zemlje? Ankete kompanije Abacus Data jasno pokazuju glavne teme: prije svega to su rastući troškovi života, zatim pristup zdravstvenom osiguranju i klimatske promjene, a četvrto i peto mjesto zauzimaju ekonomska budućnost zemlje nakon COVID krize te općenito
. – Kao i uvijek, ekonomske su teme vrlo važne. Pa ipak, zbog visoke potrošnje zbog pandemije, kampanja se zadržala u raspravi između onih koji brinu o deficitu te onih koji se zalažu za ulaganje u javne usluge. Treba izdvojiti da su pojedinosti o okolišu sve više važne za birače, što pokazuje promjenu u elektoratu zato što su mlađi birači skloniji izdvajanju okoliša kao glavnog prioriteta – govori Daoust.
Ako se kanadskom premijeru zaista obije o glavu raspisivanje izbora te ih na kraju izgubi, mogao bi ga zamijeniti konzervativac Erin O’Toole, kojeg se ugrubo može opisati kao ozbiljnog političara bez previše karizme. No, svoju je stranku pomaknuo u centar kako bi obuhvatio birače koji ne bi glasali za njegove prethodnike. Nekada je bio vojnik: navigator u helikopteru, a zatim i odvjetnik. “Zemlji ne treba dečko s postera, već majstor zanata”, govori o premijeru koji je poznat kao glamurozni političar. I sami konzervativci su se fokusirali na teme koje se na engleskom opisuje kao “kruh i maslac”, odnosno rješavanje konkretnih ekonomskih i svakodnevnih problema svih građana.
– Definitivno postoje velike razlike između konzervativaca i same stranke. Trenutačno, jedna je od najvećih razlika u tomu kako bi organizirali sustav predškolskog odgoja u zemlji. Liberali žele stvoriti nacionalni sustav, dok konzervativci ne žele nastaviti tu politiku. To je tema koja obuhvaća ekonomske stavove, odnosno državnu intervenciju, ali i društvenu perspektivu zato što sustav predškolskog odgoja omogućava ženama da izgube manje prilika na tržištu rada, kao što se dobro vidi u provinciji Quebec koja već ima takav sustav – opisuje nam Daoust.
Konzervativci su u još jednoj važnoj politici protiv vlade: podržavaju cjepivo, ali se protive zakonskom obvezivanju građana da pristanu podići rukav i primiti svoju dozu. Trudeau je mnogo skloniji upravo tomu i vjeruje da je to najbolji način kako zaustaviti pandemiju. Pa ipak, tema je mnogo više svjetonazorska nego javnozdravstvena jer dosad je cijepljeno više od četiri petine građana.
Recesiju pretvorio u onacesiju
Druga tema koja je također utjecala na kampanju jest sama persona Justina Trudeaua. Kanadski je premijer dosad pobijedio na dvama izborima zaredom, i postao je simbol upristojene, liberalne politike te općenito politička zvijezda. No, mnogi mu Kanađani prigovaraju da formu stavlja ispred sadržaja te da je političku korektnost doveo do apsurdnih razmjera. Tako je nedavno rekao da on planira pretvoriti “onacesiju” (shecession) u “onaoporavak” (shecovery). Trudeau je jednostavno izmislio nove riječi, kombinirajući ženske zamjenice s recesijom i oporavkom kako bi naglasio svoj feminizam i potrebu da bude inkluzivan.
Svojedobno je ženu iz publike koja ga je pitala o problemima čovječanstva (“mankind”) ispravio te naglasio da on preferira “peoplekind”, ponovno koristeći nepostojeću riječ samo zato što u sebi nema isti korijen kao i riječ muškarac. Kanadski dopisnik inače liberalnog New York Timesa u svom je tekstu prošlog tjedna napisao da politička korektnost premijera toliko iritira neke Kanađane da to prerasta i u ljutnju. Treće mjesto u anketama drži lijeva Nova demokratska stranka čiji je lider Jagmeet Singh prepoznatljiv po svom turbanu kojeg kao sikh svakamo nosi.
U trenutačnom dvogodišnjem mandatu podržavao je vladu Trudeaua, ali ovog puta nije odbacio i mogućnost stvaranja koalicije s konzervativcima, kako je to unaprijed napravio uoči prošlih izbora. Na krajnjoj desnici prijeti i bivši ministar u konzervativnim vladama Maxime Bernier. On je osnovao Narodnu stranku koja se obraća onima koji se naročito protive obveznom cijepljenju te klimatskom alarmizmu, kako desnica zove previše pesimistične prognoze o globalnom zagrijavanju.
Na izborima se natječe i Blok Kvebečana koji je trenutačno treća najsnažnija stranka u parlamentu. Dio građana te regije dugo je želio da ona postane nezavisna.
– Tema Quebeca očigledno utječe i na ovu kampanju. Nezavisnost nije neposredna prijetnja. No, postoje mnogi nacionalisti u Quebecu koji glasaju za regionalne stranke koje se zalažu za nezavisnost (Blok Kvebečana). Na primjer, dobili su 32% glasova u Quebecu na prošlim izborima što im je donijelo 32 mjesta u parlamentu. To biračko tijelo moglo bi biti među onima koji će presuditi tijekom izborna noći jer će i liberali i konzervativci željeti osvojiti neka od ovih mjesta – zaključuje Daoust.
Uskoro će mu se dogooditi konzervativna revolucija i povratak patrijarhata.