Prije dvadesetak godina hrvatska je za Fond posebno skupih lijekova izdvajala oko 400 tisuća kuna, a danas taj fond teži čak 400 milijuna eura. Farmaceutska industrija globalno bilježi snažan inovacijski zamah i u kliničkim je istraživanjima velik broj novih molekula, uz prosječno 75 novih molekula godišnje. Do 2030. godine očekuje se rast tržišta od 8 – 10%, uz ukupnu vrijednost koja bi mogla dosegnuti 2,6 bilijuna dolara. Ključna terapijska područja su onkologija, imunologija i dijabetes, uz pretilost kao rastuće područje. No koliko su zapravo učinkovita sve veća ulaganja u nove lijekove, odnosno kakvi su ishodi liječenja, pitanje je koje se posljednjih godina sve češće postavlja. I ostaje bez odgovora jer sustav praćenja ishoda liječenja nemamo.
Ishode pratimo neadekvatno
– Ishode pratimo parcijalno, ali ne na adekvatan način. Praćenje ishoda jednog lijeka primijenjenog u drugoj, trećoj ili nekog drugoj liniji ograničenog je značaja i dometa, možda HZZO-u, ali ne bolesniku i struci. Treba definirati koji se ishod prati i u kojoj točki – kaže prof. Stjepko Pleština, predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb. Ishodi liječenja bili su tema na prošlotjednom EU Health forumu, gdje se umjesto pitanja koliko trošimo nametnulo pitanje koliko od toga doista pretvaramo u zdravlje. Pritom je jasno rečeno da kod onkologije rezultati ne prate ulaganja a da pritom problem nije u proračunu ni u kadrovima, nego u dizajnu i upravljanju sustavom.
Od zemalja u Europi sa sličnim GDP-om, Hrvatska je među vodećima po potrošnji lijekova u onkologiji, ali po preživljenju pacijenata pri samom dnu. Drugim riječima, sustav nije neučinkovit zato što nema novca, nego zato što novac ne troši pametno. Premalo se važnosti pridaje kliničkim dokazima, analizi onoga što stvarno funkcionira, a što ne – kazao je Igor Lerman, direktor IQVIA Adriatica. Na pitanje što bi učinio kad bi vodio HZZO, Lerman je odgovorio kako bi krenuo od prioriteta. Onkološke i kardiološke bolesti najveći su teret za proračun i pacijente, pa bi tu počeo strukturirati podatke – ukinuo bi slobodan tekst u nalazima i tražio strukturirani unos kako bi se uopće moglo upravljati onim što sustav najviše košta.
Lerman je iznio primjer iz Saudijske Arabije, model plaćanja temeljen na ishodima (razvijen uz podršku IQVIA-e) za terapiju spinalne mišićne atrofije. Model uključuje obvezu pacijenta da se pridržava terapijskih uputa, kontinuirano liječničko praćenje i dogovor s ministarstvom zdravstva da se terapija plaća samo ako dovede do poboljšanja zdravstvenog stanja. Ne postigne li terapija očekivan učinak, lijek se ne plaća. Slični modeli primjenjuju se u Velikoj Britaniji, Njemačkoj i drugdje.
Peter Lindgren, direktor Švedskog instituta za zdravstvenu ekonomiku (IHE), opisao je iskustvo iz Švedske, gdje je sustav fragmentiran, a previše vremena troši se na administraciju umjesto na kliničku praksu. Ishodi, naglasio je, ne smiju se definirati samo iz perspektive platitelja ili kliničara, već moraju uključiti i pacijente i društvo u cjelini. Smatra da bi prvo trebalo osigurati prikupljanje pravih podataka, ali i da je još važnije vraćanje tih podataka bolnicama i klinikama u obliku korisne povratne informacije. Bez toga, podaci ostaju mrtvo slovo na papiru. Ključan korak u organizaciji zdravstvenog sustava predstavlja uspostava nacionalne onkološke mreže, o kojoj se već dugo govori, a koja povezuje sve bolnice koje imaju onkološke odjele u jedinstveni sustav s integriranim podacima. U tijeku su pripremni postupci za spajanje svih ustanova koje imaju ugovorenu onkološku djelatnost na onkološku mrežu, a mreža bi u punoj funkciji trebala biti najkasnije 30. lipnja 2026. godine.
Glavne su prednosti te mreže standardizacija liječenja među bolnicama, transparentnost odluka o terapiji, uvid u potrošnju sredstava iz Fonda za skupe lijekove, omogućavanje multidisciplinarnog pristupa liječenju pacijenata, razmjenu podataka i jačanje suradnje među liječnicima. "U nacionalnu bazu onkoloških podataka upisivat će se podaci o svim onkološkim liječenjima. Bit će kompatibilna s bolničkim informatičkim sustavima, neće dodatno opteretiti zdravstvene radnike, a omogućit će standardizaciju medicinske dokumentacije, prikupljanje podataka, vrste podataka, izvore podataka i njihovo korištenje i interpretaciju. Ti su podatci iznimno važni ustanovama koje provode onkološku skrb (broj komplikacija koji je iznad prosjeka u osnovi znači bitno veće troškove liječenja), a isto tako i samim pacijentima (na temelju podataka, pacijent može odabrati ustanovu koja postiže najbolje rezultate)", pojašnjavaju iz Ministarstva zdravstva.
U bazu uključeno 27 ustanova
Cilj je sveobuhvatne Nacionalne mreže onkoloških podataka na informatičkoj platformi prikupljanje svih podataka i razmjena medicinske dokumentacije o svim pacijentima tijekom onkološke skrbi sukladno smjernicama i jedinstvenom/kompletnom bazom podataka o kvaliteti onkološke skrbi, odnosno svim stanovnicima Hrvatske pružiti jednaku i kvalitetnu onkološku skrb, unatoč relativno ograničenim resursima, neovisno o tome odakle oni dolaze, odnosno gdje se liječe.
– U bazu je uključeno 27 ustanova, ali 27 kvalitetnih onkologija nema ni Francuska ni Njemačka! Međutim, pratimo ishode ne da bismo kažnjavali ili zatvarali bolnice, nego da bismo korigirali ono što nije dobro. Ako jedna bolnica nešto nema, onda to znači povezivanje s drugom koja može pružiti tu uslugu, a ne da bolesnik sam traži gdje će se liječiti. To je ideja mreže, definiranje tko što radi – kaže prof. Stjepko Pleština, ponovivši problem koji je već više puta isticao: imamo kategorizaciju, nemamo akreditaciju ni licenciranje, pa je stoga moguće da se dobar lijek uslijed pogrešne primjene pokaže nedovoljno učinkovitim.
Unutar informatičke platforme Nacionalne onkološke mreže ugradit će se algoritmi osnovnih dijagnostičkih procedura nužnih za započinjanje i praćenje liječenja najčešćih dijagnoza kako bi se standardiziralo dijagnosticiranje i liječenje na svim razinama u Hrvatskoj, od malih onkoloških ambulanti do kliničkih bolničkih centara. Novim onkološkim pacijentima na temelju podataka iz onkološke baze osigurat će se najučinkovitija zdravstvena skrb, što znači da će se istovrsni karcinomi tretirati jednako u svim onkološkim centrima i to na najučinkovitiji način.
Mi smo se odlučili ulagati u MEDIKOL i Petrač&Pozder&Beroš sustav javne nabave!