Dočekali smo, eto i još jednu, da prostiš, "reformu". Nije baš psovka, ali riječ zloglasna još od vremena centralnih komiteta. Uvijek nam je neka partija odozgo s treskom udarala pečat, kako u oktroiranoj totalitarnoj eri SDP-a tako i u eri u kojoj uglavnom sami sadomazohistički, ali demokratski uglavnom biramo HDZ. To nam je naša borba dala, kako onda, tako i sad.
Naravno, ukidanje prireza nije nikakva reforma, to je samo promjena knjigovodstvene stavke, prirez se samo seli u povećani porez na dohodak. Nema ama baš nikakvog razloga za poskupljenje vode ili karata ZET-a. Posve je ridikulozna ova rasprava koliko će se kome plaća povećati pukim ukidanjem prireza. Naravno, to što mi u medijima o ovoj "reformi" unisono s oporbom tjednima naklapamo napamet, bez poznavanja ključnih podataka, nije samo naša krivica. Kriva je vlada – jer kao po pravilu "iscure" oni elementi "reformi" koji podignu oluju. Da je, recimo, prvo "procurilo" da će vlada povećati osobni odbitak, a za zadnji dan sačuvano da će "ukinuti" prirez – umjesto obrnuto – polemika posljednjih tjedana bila bi potpuno drugačija. Ili je ne bi ni bilo.
Ukidanjem prireza gradovima se ništa ne oduzima. Ni lipa. Niti centimetar autonomije. Dapače, autonomija se povećava slobodom raspolaganja porezom na dohodak. Potpuna je besmislica teza o neustavnosti takve odluke. Ničim nije ugrožena autonomija županija, gradova i općina. Dapače, politička odluka o ukupnoj visini poreza sad je u potpunosti na njima – unutar nekog razumnog raspona. Neki zapravo i jesu bijesni najviše zato što je ta politička odluka sad na njima pa će morati javno priznati da ne znaju drugo nego ponovno cijeli iznos nadoknaditi izravno iz plaća građana.
Svima je jasno da se pukim ukidanjem stavke prireza rast plaća neće dogoditi, osim u možda iznimno u nekim gradovima koji su ionako razmišljali o ukidanju prireza. Svi oni gradovi koji bez prireza ne mogu preživjeti – ili jednostavno ne znaju kako – nisu ostavljeni bez novca. Dapače, prihodi im svake godine uvjerljivo rastu. Svi "zaboravljaju" da se ključni dio "reforme" dogodio još kad je porez na dohodak u cijelosti ostavljen jedinicama lokalne samouprave, kojim se sad ostavlja na volju da taj porez po volji i podižu – ako nisu sposobni drugačije.
Naravno, to je ono čega se gradonačelnici boje i što opravdano doživljavaju kao Plenkovićevu zamku – da će građanima morati objašnjavati da izgubljeni prirez moraju do u lipu, pardon, cent, nadoknaditi podizanjem poreza na dohodak. Umjesto da iskoriste priliku pronaći i druge izvore te građanima barem simbolično smanjili opterećenje na plaće. No baš nitko razuman ne očekuje da recimo Grad Zagreb nakon brisanja stavke tog poreza na porez sad ne podigne temeljni porez na dohodak. To je jednostavno nemoguće.
Pjenili se mi ili ne, Plenković ipak ispunjava obećanje – plaće rastu svima. A najviše onima s manjim plaćama. Istina je, "porezna reforma" odmotava se presporo da bi se mogla stvarno doživjeti kao reforma, razaznajemo samo djeliće na dnevnom redu. U nizu drveća ne uspijevamo sagledati šumu. A ne otkriva nam se niti što slijedi. Je li ipak u planu skoro uvođenje poreza na imovinu? Mudro šute.
Ono što će omogućiti povećanje plaća, naravno, nije ukidanje stavke prireza, već su to subvencija mirovinskih doprinosa i konačno, ono što smo predugo čekali – podizanje osobnog odbitka. Upravo ta zadnja stavka jedina je kojom će gradovi biti oštećeni, ali da čujem koji će to oporbeni čelnik ustati protiv tog poteza. Ta, nije li to ono što je većina njih zagovarala posljednjih mjeseci? Naravno, niti podizanje osobnog odbitka nije nikakva reforma, to je samo već zakašnjela i možemo odmah reći – nedovoljna prilagodba trenutačnom stanju nakon galopirajuće inflacije i rasta dijela plaća.
Ovaj put najveći dio "reforme" ipak ide na račun državnog proračuna. Od svih ovih "reformi" – uključujući novi kroj izbornih jedinica – ponajviše profitira upravo Možemo. Tomašević sad nema razloga kukati. Kad se Bandić žalio kako mu je jedna od bivših vlada izbila milijarde na temelju kojih je planirao zaduženje, razumijevanja za njegove kuknjave nigdje nije bilo. Dapače, svi su spremno vrlo spornu odluku vlade koristili protiv njega.
Ako je Puljak već najavljivao smanjenje prireza, to samo znači da sad neće morati maksimalno podići porez na dohodak. I Tomašević će sad, naravno, podići porez i nitko mu to neće moći zamjeriti, što god zagrebačka oporba zborila. Isto tako će biti i u drugim gradovima, a ne zaboravimo da je i dalje najveći broj lokalnih samouprava u rukama HDZ-a. Svi će dobiti šansu pohvaliti se da porez nisu podigli onoliko koliko su mogli i trebali te da će neki djelić postotka nadoknaditi iz drugih izvora. Na koncu od toga mogu samo profitirati, jer će im prihodi sasvim sigurno – samo nastaviti rasti.
Sad svaka opcina ima mogucnost da sama odredi visinu poreza ali vidi vraga ni to pojedincima nije dobro.Do sad su mogli pljuvat po centralnoj vlasi,a od sad ce morat pljuvat po sebi ako odrede visoku stopu poreza,a nece nista radit.Ovo me podsjeca na Svicarski porezni sistem gdje opcine odreduju visinu poreza za svaku godinu.