Nakon što je jučer mađarski premijer Viktor Orbán pristao na paket pomoći Ukrajini od 50 milijardi eura, na Facebooku je slavodobitno napisao: "Izborili smo se! Mađari ne mogu dati novac Ukrajincima! Ne sudjelujemo u ratu, ne šaljemo oružje i na strani smo mira." No, dok on uvjerava mađarsku, rusku i europsku javnost u to da je njegova zemlja neutralna, to baš i nije tako.
Mađarska je dopustila slanje financijske pomoći od 50 milijardi eura Ukrajini, a zauzvrat je dobila relativno male ustupke – EU će redovito provoditi provjeru na što se novac troši, a Europska komisija se obvezala da će biti "objektivna, poštena i nepristrana" prilikom ocjene krši li Budimpešta vladavinu prava. Osim što Mađarska aktivno sudjeluje u Europskoj uniji, jednom zapadnom bloku koji financira ruske protivnike, članica je i drugog bloka, NATO-a, koji vojno pomaže te iste ruske protivnike na bojišnici.
S kim je Orban najveći prijatelj? Jeli teško pogoditi? Zar si oni ne šaputaju milovoljno na uho, Orban i Vučić. A kako je baš odabrao Vučića? Isti planovio, isti pogledi, iste formule, pokušati sjediti na dvije stolice i iskamačiti što se dadne iskamačiti od zajednice u kojoj je Orban i u kojoj samo deklaratorno želi ući Vučić a zapravo obojica bi željeli biti protektorati Rusije. Oni su jedna ravna crta Orban-Vučić-Dodik-Putin. Samo što je Orban legalni trojanski konj koji razjedinjuje EU i to u vrijeme kada bi savez trabao biti nikada čvršći i jači. Raspad na sitne europske državice, značio bi siromaštvo, izoliranost, bespuće, dezorijentiranost, sukobi, dominacije pa i sam rat. Danas se kao nikada prije stvaraju jaki savezi. Mi smo europska zemlja i pripadamo tom savezu povijesno, politički i kulturno. Da smo sami izgubili bi se kao guske u magli. I tako svaka mala europska državica. Drugačije okolnosti su vladale prije 50-60 godina. Svijet je u velikoj tranziciji i promjenama kao i cijela kugla zemaljska.